Mesićevi antifašisti i 'zadarski magarac'

Dva dana prije medijski razvikanih 'brojnih incidenata' u Zadru, u istarskom i hrvatskom Poreču neki pro-četnici(danas su i oni antifašisti) s Istoka balkanskog regiona zapališe hrvatsku zastavu na jednom automobilu hrvatskih navijača a slični im četnici (danas antifašisti!) zavezaše prepoznatljivu srbijansku mašnu oko vrata istarskom borcu-antifašisti Joakimu Rakovcu! Nimalo slučajan incident, pažljivo odabran objekt ali o tomu skoro ni spomena u 'neovisnim medijima'. Usput, nešto o Rakovcu: Neki povjesničari vjeruju da 'zasjeda' nije bila zasjeda, već da je netko izdao Rakovca. On nije bio tvrdokorni komunist, vjerovao je u narodnjačku politiku. U siječnju 1945. bilo je jasno da će 'partizani pobijediti', a komunisti su započeli eliminirati sve političke protivnike (tako je drug Tito radio, ali, i prije rata.), i sve koji se nisu slagali s njihovom politikom. Joakim Rakovac je bio veoma cijenjen među narodom, i vjerojatno je to razlog zašto je morao umrijeti ... (poginuo je 18. siječnja 1945.g. u selu Korenići i pokopan u tajnosti.); nakon rata proglašen je i narodnim herojem; kojeg li samo opskurnog licemjerja.

A sad evo Mesićeva komentara 'zadarskih incidenata': «Moramo imati iste kriterije za sve, bez toga ne možemo imati homogeno i stabilno društvo. Pa, pogledajmo što se događa sada sa Svjetskim prvenstvom-neki magarac (to je Mesićeva 'sofisticirana' metafora za zadarskog gradonačelnika Živka Kolegu., nap.a.) se u Zadru sjetio da će zapaliti zastavu jedne od zemalja koja na tom prvenstvu sudjeluje, Srbije, a onda je 'mudro' odlučeno da se skinu sve zastave. Kakva je to legitimacija Hrvatske kao demokratske države izgrađene na temeljima antifašizma»-upitao se predsjednik Mesić u svom riječkom govoru. Ovo 'magarac' govori sasvim dovoljno o Mesiću samom. Ponavlja on i dalje u svom stilu: «Borci 11.korpusa NOV-e bili su dio snaga koje su porazile fašizam(?) i stvorile uvjete za izgradnju boljeg i pravednijeg svijeta. Bez antifašista ne bi bilo države Hrvatske, antifašisti su Hrvatsku stvorili a u Domovinskom ratu smo je, eto, samo obranili», reče to Mesić pred petstotinjak vremešnih, antifašističkih istomišljenika u sušačkom Hrvatskom domu…i ostade živ.

Mesić se iz petnih žila lažima trudi uvjeriti danas već prilično senilne 'antifašiste' kako su se oni borili za državu Hrvatsku a najveći dio njih dobro zna za koga i za što su se borili: isključivo za Titovu Jugoslaviju koju je, da apsurd bude potpun, rušio i sam antifašista, Stipe Mesić; on to i priznaje u opsežnom autorskom djelu prvotnog naziva: «Kako sam rušio (Titovu)Jugoslaviju.» Doduše, taj revolucionarni naziv je nekoliko puta mijenjan do konačne stilističke figure kako se je Titova Jugoslavija srušila sama od sebe poput kuće od karata. A evo kako jedan NN-čitatelj Mesićeva govora ocjenjuje njegove antifašističke eskapade: «Svaki put kad jugo-boljševici, prigodno nazvani 'antifašisti', ustvrde kako su oni izvojevali državu Hrvatsku, pomislim kako sam lud ili me sjećanje vara. Rođen sam puno godina poslije rata, ali koliko se sjećam i kako piše u dokumentima i školskim svjedodžbama to je bila Jugoslavija, a ne Hrvatska.

U filmovima s tematikom iz 2. svj. rata s kojima su nas zaglupljivali i lagali, uvijek su se boljševici borili isključivo za Jugoslaviju, a ne Hrvatsku. Da bih se potpuno uvjerio da nisam lud, pregledam opet karte, atlase, knjige, i baš nigdje ne nalazim Hrvatsku, nego svuda Jugoslaviju. I onda, 91 g., ta stvorena Hrvatska koje doduše nigdje nema(?), ima čast i snagu goloruka obraniti svoje nepostojeće postojanje od istih onih koji su je i stvorili, mada to stvaranje nigdje nije zabilježeno?. Jugo-boljševici zaključuju da bez njih osim što ne bi bilo Hrvatske, ne bi bilo ni ostalih država nastalih iz bivše Jugoslavije. Što li im se priviđa u njihovim halucinacijama, što bi ovdje nastalo da nije njih bilo, Gvineja Bisao? Najgori među njima je vodeći antifašist (bivši ustaša, po potrebi, nap.a..?), Mesić, kada govori o istim kriterijima za sve. Nije ni čudno da se preživjeli jugo-boljševici više ne sjećaju za koga i za što su se borili prije skoro 70 godina, kad se ne sjećaju ni što je njihov vođa govorio prije 17 godina. Sada im vođa(Mesić) kuka nad Srbima i srpskom zastavom, mada je tim istim Srbima prije 17 godina poručio kako će po odlasku iz Hrvatske ponijeti samo blato na opancima koje su i donijeli u Hrvatsku». Nu, vratimo se na riječki miting:

Korpus je sudjelovao u završnim operacijama oslobađanja Primorja, Istre, Slovenije, Trsta i Gorice, sve do Soče(tal.: Isonzo.). Pa, možda bi nastavili sve do Milana da ih Anglo-amerikanci nakon mjesec dana okupacije, ubojstava i pljačke po Trstu nisu odatle istjerali(po sastanku na Jalti Trst je bio talijanski.), ali, najveći apsurd je u svemu kako su se oni tada borili protiv fašizma….definitivno upokojenog rujna 1943.g., kapitulacijom Italije. Od tada fašizam je i povijesno prestao postojati ne samo na ovim prostorima nego i u svijetu oko nas…a Istra je 1943.g. bila pripojena matici zemlji, Hrvatskoj a ne Jugoslaviji zahvaljujući poštenim istarskim antifašistima. Doduše, mnogi komunistički ratnici iz redova partizana i preodjevenih četnika, pristiglih iz svih krajeva balkanskog regiona mislili su da fašizam, 1945.g., još uvijek živi pa su ga zatrpavali u brojne kraške fojbe(«Il cuore nel pozzo.»), pod nelogičnom parolom smrt fašizmu-sloboda narodu. I još nešto, veoma bitno: U svom, antifašistički euforičnom govoru Mesić se dotakao a koga drugog doli Tuđmana uspoređujući ga s drugom Titom:v «Za sve koji su željeli slobodu bilo je mjesta u antifašističkim redovima, rekao je Mesić. On ističe da se za Domovinski rat stalno traži individualizacija zločina, dok se o NOB-u često govori drukčije, spominjući pritom i negativnu ulogu maršala Tita, no antifašizam je bio čist kao suza i u ideji i u izvedbi, a naravno da su se individualni zločini događali u svakom ratu. To bi bilo kao da se Franju Tuđmana optuži za individualne zločine u Domovinskom ratu», rekao je Mesić s uobičajenom ironijom. Naime, Mesić je nezadovoljan tematikom kojom školski udžbenici pišu o 'NOB'-i, čistoj poput suze, on želi golu istinu. Pa, upravo je iz tiska izašla jedna istinita i poučna knjiga koju bi trebali pročitati svi Titovi ljubitelji a svakako i najveći od njih, drug Stipe Mesić, kako bi konačno prestali lagati hrvatskom narodu o veličini svog vođe-mega zločinca-čije ime treba pod hitno ukloniti s najljepšeg trga u Zagrebu; evo o čemu se radi…. Otkriće povjesničara: Sa sovjetskom podrškom Tito je došao na čelo KPJ preko 800 leševa 'svojih partijskih drugova', od Gorkića nadalje. Knjiga se zove «Titove tajanstvene godine u Moskvi 1935.- 1940.» (naklada Metropress doo. Zg, 2008.g.)

Arhiv u kojem su pronađeni kompromitirajući dokumenti odnedavno je otvoren za povjesničare, stručnjake istraživače. Izvorni dokumenti pohranjeni u arhivu, donedavno strogo tajni, koje je autor dr. Silvin Eiletz (podrijetlom Slovenac) osobno pronašao i odabrao, popunjavaju najveću 'crnu rupu' u novijoj jugoslavenskoj i hrvatskoj povijesti. Ovi dokumenti također razotkrivaju događaje i činjenice koje je Josip Broz tajio ili je o njima lagao, a povjesničarima su sve do nedavno bile nedostupne i nepoznate. Dokumenti koje je autor izvukao na svjetlost dana originalne su 'značajke' koje je Tito osobno, pod kodnim imenom Valter, u Moskvi pisao za sovjetsku tajnu policiju GPU/NKVD o svojim predratnim partijskim drugovima. Oni otkrivaju da se Broz sam, dobrovoljno, ponudio pisati karakteristike svojih dotadašnjih suradnika, kao i vlastitu biografiju. Autor opravdano zaključuje da je Tito bio «najveći denuncijant u Istočnoj Europi: «Izdao je i poslao u smrt ili u gulag i obje svoje tadašnje žene, brojne osobne prijatelje i dobročinitelje.» Bez ikakve sumnje…pravo Staljinovo kopile(nap.a.).

O jednakoj tematici piše i jedan Srbin, novinar i publicist Pero Simić u knjizi «Svetac i magla», pa pročitajmo što on o Titu kaže: «Tito je odgovoran za smrt Jugoslavena koji su živjeli u Moskvi. U smaknućima onih Jugoslavena koji su u SSSR-u bili pobijeni nakon ožujka 1939., kada ih je Tito, bez ikakvih dokaza, proglasio 'antipartijskim i frakcionaškim elementima i isključio ih iz KPJ. Svi su oni na montiranim procesima bili osuđeni na smrt upravo onda kada je Tito obavijestio Moskvu da ih je izbacio iz KPJ. I svi istog dana pobijeni.» To je bilo 19. travnja 1939.; Simić kaže da je tu odluku donio na sastanku od 19. do 21. ožujka 1939. na Bohinjskom jezeru u Sloveniji. Uz Tita su bili i Milovan Đilas, Josip Kraš, Edvard Kardelj, Franc Leskošek i Ivo Lola Ribar….. Dakle, drugovi antifašisti na čelu s Mesićem, prestanite lagati sami sebi i poštenom hrvatskom narodu, prihvatite istinu kakva god gorka bila….ako imate i trunku ljudskog poštenja.

Damir Kalafatić