Sutlićeva TV: Vincekovo važnije od Maslenice!

Čudna neka zemlja, naša Hrvatska: Neki prolijevaju suze za najdražima, drugi vinom trsje polijevaju; potrefilo se …'Vincekovo' i 'Maslenica' baš isti dan, 22. siječnja, koja pegula? Središnji dnevnik svake pa i ove, uvjetno rečeno hrvatske dalekovidnice(koju po 'zakonu' i plaćamo), trebao bi biti sastavljen u smislu izvještavanja o najvažnijim događajima proteklog dana poredanim po nekakvom slijedu važnosti, prioriteta, interesa gledateljstva….. Svugdje je to tako, vjerojatno i u Burkini Faso, samo kod nas nije. Pa, evo kako to kod nas izgleda:

Prije tri dana, točno 22.siječnja, jedna od udarnih vijesti na Dnevniku bila je zgodna reportaža o tomu kako Vrhovnik prigodom blagdana svetog Vinka znalački zalijeva Zelinsku lozu a 'njegova vojska' (uz majke poginulih branitelja, suborce i poštovatelje.) u isto vrijeme skromno obilježava šesnaestu godišnjicu akcije 'Maslenica'. Tom uspješnom i napadačkom bitkom označen je početak konačnog oslobađanja okupiranih područja, spajanje Sjevera i Juga dotad rascijepljene zemlje; bio je to početak kraja tzv. SAO-Krajine. Sutlićeva je dalekovidnica obilježavanju 'Maslenice' posvetila maksimalno dvadeset sekundi središnjeg dnevnika, i to negdje prije športa i vremenske prognoze, a 'Vincekovu' i Vrhovnikovu prigodnom šegačenju barem tri minute.

Doduše, mogli smo doznati koja vina pije naš Predsjednik, crna ili bijela, graševinu ili frankovku, a čuli smo isto tako poučnu priču o podrijetlu vinove loze, legendu o Noa-inoj barki, priču o 'tudumu-direktoru', puno lipih stvari a sve u pratnji njegova 'Ambasadora' iz Malezije, knindže Željka Čimbura. Na tv-u nismo doznali jeli veselo društvo nakon zalijevanja trsova završilo u zagrebačkom restoranu 'Baltazar' kod Slobodana Čimbura, no, to i nije tako važno. Bitno je nešto drugo. Pa, prisjetimo se samo kako je nedavno, dana 15. siječnja og., bijedno i kukavno obilježen Dan priznanja RH, upitajmo ljude na ulicama što taj dan znači za našu neovisnost, ili koji su to ostali važni datumi poput Dana državnosti, Dana hrvatskog sabora, Dana nezavisnosti-Dana pobjede itd., ostat ćemo osupnuti neznanjem ili indolencijom običnog čovjeka a da i ne govorimo o tomu koliko su rijetke vihoreće državne zastave na obiteljskim kućama ili na prozorima stanova. A kad tomu dodamo i ovakav odnos najjačeg medijskog oružja, Sutlićeve dalekovidnice koja preferira proslavu 'Vincekova' ispred 'Maslenice' cijela stvar upućuje na to kako je u ovoj zemlji nekome u interesu da se čim prije zaborave vrijedne stečevine Domovinskog rata, minoriziraju uspjesi i žrtve hrvatskih branitelja, da se konačno finalizira opskurna zadaća s Pantovčaka pogrdno nazvana 'detuđmanizacijom'.

Što je značila akcija 'Maslenica'?

Rušenjem masleničkog mosta, Srbi su onemogućili redovni kopneni promet između sjevera i juga Hrvatske, a Zadar i okolica našli su se u dometu i pod udarima srpskog topništva, veza preko otoka Paga bila je nepouzdana, i trajektna kao i mostovna. Upravo Predsjednik Tuđman u siječnju 1993. g. odlučuje se na veću akciju kojom bi srpske snage bile odbačene od Masleničkog Ždrila gdje se planira podići novi most(u prvo vrijeme pontonski), zatim s obale na potezu Maslenica-Rovanjska, s prometnice Karlobag-Zadar, te iz neposrednog zadarskog zaleđa gdje se nalazi i zrakoplovna luka i baza Zemunik. Operacija Maslenica otpočela je baš na 'Vincekovo', 22. siječnja 1993. godine napadom snaga HV i specijalnih postrojbi policije na više smjerova. Nakon početnih hrvatskih uspjeha Srbi su se pribrali, prodrli u skladišta gdje je UNPROFOR držao njihova teška oružja, uzeli ih, uporabili, počeli mobilizirati i ubrzano dovlačiti pojačanja te su izvršili protuudar iz smjera Benkovca nakon čega je hrvatska operacija došla u krizu. Pojačanja hrvatskim braniteljima dovedena su iz svih krajeva Lijepe naše, čak i iz Osijeka pa su hrvatske snage uspjele u teškim borbama do 27. siječnja(kroz pet dana.) zauzeti predviđene objekte a srpske su snage odbačene podalje od obale, oslobođeno je 13 sela zadarskog zaleđa, zauzeta je zračna baza Zemunik, otvorena je prometnica Zadar-Maslenica.

Zauzeta je na odvojenom smjeru hidrocentrala Peruča na rijeci Cetini, a srbočetnici su odbačeni do sela Maljkovo. Uza svu prisutnost zaštitnog kenijskog bataljuna UN-a Srbi(pod komandom Ratka Mladića.) su branu 28.siječnja ipak minirali(s 20 t TNT-a.) ali do ozbiljnijih posljedica nije došlo jer teško oštećena brana ipak nije popustila. Bez obzira na velike gubitke na hrvatskoj strani(114 mrtvih), operacija je podigla moral i samopouzdanje Hrvata te jasno pokazala da se Hrvatska pripravlja kako bi problem srpske pobune u Hrvatskoj po potrebi i oružjem riješila. Prisjetimo se još, nakon akcije 'Malenica', Predsjednik Tuđman je postavio kamen temeljac za novi Maslenički most i aktivirao prvu minu na južnoj strani Velebita čim je simbolički označio početak gradnje tunela sveti Rok. Ne zaboravimo ni to da su 1994.g. Josip Manolić&Stipe Mesić pokušali i državni udar u tadašnjem Hrvatskom državnom saboru i umalo nisu uspjeli; da se je to desilo možda bi i danas u 'Krajini' imali nekakvu Z-4 guberniju pod brižnim skrbništvom UNCRO-a a u njoj bi stolovao nekakav bradati četnički vojvoda?

Zašto je ovo potrebno navesti?

Akcijom 'Maslenica' zapovijedao je tadašnji načelnik stožera HV-a, general Janko Bobetko, a operativno ju je vodio general Ante Gotovina, tada zapovjednik Zbornog područja Split. Mesić je u lipnju 2005.g. generala Gotovinu(tada u bijegu) optužio da je, zajedno s pokojnim generalom Bobetkom(a zna se tko je njemu bio nadređen), odgovoran za pogibiju 185 hrvatskih branitelja(?) u 'akciji Maslenica'. On je, naime, tada tvrdio da je ta akcija 'bila sasvim nepripremljena, odnosno bespotrebna Tuđmanova žrtva hrvatskih vojnika, te da se bojišnica nije pomaknula ni za milimetar(?), a izvedena je u PP-izborne svrhe'. Tu svoju misao je ovih dana-za 'Vincekovo'-i simbolički potvrdio, vinom zalijevajući lozu u sv. Ivanu Zelini…..uz pratnju reportera Sutlićeve dalekovidnice.

Damir Kalafatić