Političko licemjerje

Predsjednik Republike, svojedobno po Šeksu nazvan «dvorska luda», odlikovao je potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa, svojedobno od Mesića nazvanog «bijeli miš», najvišim državnim odlikovanjem-Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom. «Unatoč povremenim sinusoidama u našim uzajamnim odnosima, iznimna mi je čast primiti takvo priznanje od predsjednika Mesića, s kojim već pola stoljeća raznovrsnih političkih, ali i prijateljskih odnosa dijelim iste političke stavove», izvalio Šeks u znak duboke zahvalnosti! A da se radi o notornom političkom licemjerju dovoljno je prisjetiti se siječnja 2005. iz vremena neobično žestoke kampanje za izbor novog/starog predsjednika države: Najprije je tadašnji Predsjednik Sabora, današnji laureat Vladimir Šeks svog političkog protivnika, predsjedničkog kandidata Stipu Mesića verbalno uvrijedio rekavši da bi njegov izvještaj o proteklom petogodišnjem mandatu(od 2000.-te do 2005.-te) bio čisti bijeli papir, tabula rasa!

Dana 11.siječnja 2005.g. u Jastrebarskom Mesić je uzvratio kako se nada da 'ćemo do kraja predizborne kampanje imati dovoljno vremena da se razluči što je bijeli papir, a što bijeli miš', te na kraju zaključio da 'nije neprilično da on kaže da netko ne razlikuje bijeli papir od bijelih miševa'. A taj «netko on» bio je upravo tadašnji Predsjednik hrvatskog Sabora, Vladimir Šeks a bijeli miš je Mesićeva lucidna metafora za navodnu Šeksovu sklonost čašici nedopuštenih alko-promila! Nešto kasnije Mesić je, družeći se s građanima rekao da mu je žao što 'Šeks ne razaznaje bijele miševe od bijelog papira'(Vjesnik: 11. 01. 2005.): «Glupost je demokratsko pravo svakog pojedinca, a njime se dovoljno služi predsjednik Hrvatskog sabora». Mesić je u Jastrebarskom izjavio i to, da bi Hrvatska, da nije bilo njegova rada, danas bila mala, mrzovoljna i izolirana zemlja prema Europi i svijetu.

«Predsjednički kandidat Mesić na kritičke opaske o svom radu (vidi: tabula rasa) odgovara u najboljoj maniri baruna Münchausena. Zapravo je to i preblagi izraz za nebrojene uvrede i osobne diskvalifikacije, za grube difamacije i pogrde kojima se on služi u ovoj kampanji, a kojima se služio i u kampanji prije pet godina, kada je pričao neukusne, sramotne i morbidne viceve o predsjedniku Tuđmanu», izjavio to za 'Vjesnik' Mesićev 'bijeli miš' i nastavio u još žešćem tonu: «Mesićeve reakcije na legitimne kritike njegova rada, a napose bezbrojne uvrede što ih je proteklih tjedana izrekao na račun predsjedničke kandidatkinje, Jadranke Kosor, najbolje oslikavaju njegovu ličnost i njegov karakter. Njegovo najnovije nesuzdržano vrijeđanje političkih protivnika pokazuje i koliko je dugo pokušavao skriti svoje pravo lice. Nitko na taj način nije difamirao funkciju predsjednika Hrvatske, nitko je nije izvrgnuo ruglu stvarajući od nje pravu karikaturu», sasvim otvoreno kazao je tada Vladimir Šeks, te naglasio da način i stil na koji Mesić istupa u javnosti pokazuje da je kampanju za predsjednika države shvatio kao natječaj za dvorsku ludu, sic!

Konačni Šeksov udarac

«Mesić pokazuje i elementarno nepoznavanje ustavnih instituta i ovlasti predsjednika države kad se javno hvali kako će ubuduće dahtati za vratom Vladi, kao da predsjednik države nadzire Vladu i kao da ona njemu odgovara, a ne Saboru. Zbog svega toga mu preporučujem da se, umjesto imenom Stjepan Mesić, koristi imenom Stupan Mesić, a od milja ga mogu zvati i Stupidan Mesić»(Stupidan je riječ, izvedenica talijanskog podrijetla, a slobodno prevedena znači…glup, stupido=glupan!). Međutim, dana 13.srpnja, tek sedam mjeseci nakon uzajamnog i rafiniranog vrijeđanja, na prigodnoj ceremoniji u Saboru, taj isti Vladimir Šeks od Mesića zvan bijeli miš, tom istom Stjepanu Mesiću od Šeksa zvanom dvorska luda, uručuje najviše hrvatsko odličje utemeljeno po Franji Tuđmanu i, pazite samo, kaže slijedeće: Doprinos Stjepana Mesića međunarodnoj afirmaciji Hrvatske kao zemlje uznapredovale demokracije i vladavine prava koja je prigrlila demokratske standarde, je (naprosto)nemjerljiv! Što ovome još dodati?

U povodu šezdesete obljetnice prvog zasjedanja ZAVNOH-a, predsjednik države Stjepan Mesić je 29. srpnja 2003.g. odlikovao Redom hrvatskog pletera devet vijećnika prvog zasjedanja ZAVNOH-a. Ovom gestom šef hrvatske države nastojao je podcrtati antifašističke temelje hrvatske državnosti. Između ostalih odlikovan je i 'yu-narodni heroj', danas pokojni Marko Belinić, poznat po krvoproliću u Stepinčevom Krašiću, zimi 1943.g. kojom prigodom je zvjerski pobijeno 226 ranjenika u nedalekom selu Sošice i tajno 'pokopano' u jami Jazovka. U lipnju ove godine Mesić je odlikovao i svog dugogodišnjeg suradnika, bivšeg prvog UDBA-ša Hrvatske, Josipa-Jožu Manolića Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom. Taj čovjek je, kao 'aparatčik' u službi Aleksandra Rankovića, Ivana Krajačića-Steve i Josipa Broza, osnovano osumnjičen da je u najmanju ruku suodgovoran ili sukrivac za podlo ubojstvo Alojzija Stepinca. Pa, Joža bi i danas jednako postupio kao i nekad, slušajući glas svoje «svete Partije», zar ne!? 'Glas Koncila' 7. prosinac 1997., citat: «Prilikom obdukcije Stepinčeva tijela, 22. i 23. lipnja 1993., ono je nađeno u neuobičajenom postmortalnom stanju. Stručnjaci sudske medicine, konzultirani u svijetu, otkrili su u kostima kardinala Stepinca toksičke supstance kadmija, kroma, olova, arsena i dr.» 'Slobodna Dalmacija' 14. listopada 1996. godine donosi, citat: «Na kraju su ga nakon pet godina odležanih u zatvoru pustili u kućni pritvor. Prema riječima dr. Batelje, očekivali su da će Stepinac uskoro umrijeti, budući da su mu u Lepoglavi očigledno stavljali otrov u hranu, što se nedavno pokazalo i pri autopsiji nadbiskupova tijela».

Na temelju svega navedenog nimalo ne čudi Šeksova licemjerna izjava kako mu je «iznimna čast primiti takvo priznanje od predsjednika Mesića, s kojim već pola stoljeća raznovrsnih političkih, ali i prijateljskih odnosa dijelim iste političke stavove»; ta, svi su oni iste-komunističke-gore list, znanci već dugih pedeset godina.Usput ponešto o lustraciji, usporedbe radi: Pred nekoliko dana čak su i Albanci u parlamentu izglasali zakon da se iz državnih ustanova odstrane svi bivši agenti tajne službe zvane «SIGURIMI», koja je s komunističkim terorom Envera Hoxhe(a nakon II. svj. rata iz uz pomoć Titovih instruktora) godinama terorizirala albanski narod. Taj uspjeh albanskog naroda uspjeh je pravih domoljuba za razliku od Hrvatske u kojoj još uvijek, nažalost: «filo-komunistički vješci kolo vode».

Damir Kalafatić