Nema odmora – slijede novi haški udari protiv Hrvatske

Stvari se polako vraćaju u normalu. Čini se da je prošao prvi javni udar prvostupanjske presude Haškog tribunala. Čini se da su svi pripadnici Haške mreže u Hrvatskoj ostali su na svojim mjestima, te mogu mirno nastaviti svoju razaralačku djelatnost.

Najodgovorniji u Hrvatskoj reagirali su predvidljivo, tj. krajnje neodgovorno. Vladajuća i oporbena upravljačka struktura najprije nas je obasipala lažnim izjavama da su šokirani, iznenađeni i razočarani, iako su godinama sustavno radili da presuda bude baš ovakva. Potom su neistinito tvrdili da se radi o presudi za pojedinačne zločine, a da su i Oluja i Hrvatski domovinski rat ostali blistavo čisti, iako je haška presuda prvenstveno presuda hrvatskoj državi, a to znači i Oluju i Hrvatskom domovinskom ratu.

Iza toga su opet pobjegli na svoje uobičajeno mjesto, tj. daleko od stvarnosti, izražavajući bezgraničnu vjeru da će konačna drugostupanjska presuda sigurno biti pravična. Neki su čak iznova lažno obećali kako će se sada stvoriti moćna udružena skupina briljantne obrane, koja će napokon u žalbenom postupku odraditi ono što nisu ni pokušali odraditi tijekom trajanja višegodišnjeg sudskog procesa. Iako je općepoznato koliko su i formalnopravno skučene mogućnosti u žalbenom postupku.

U sve se savršeno – kao i do sada – uklopio čelnik daleko najplaćenije obrane, koji je godinama – uz pomoć medija, širio lažne javne vijesti kako proces teče sjajno za njegova branjenika. On je sam zapanjujuće jednostavno izrekao da je obrana bila naivna, tj. potpuno nesposobna. Nesposobnost se zaista, ali samo na prvi pogled, mogla očitovati u činjenici da se obrana godinama bavila svime i svačime samo ne jedinom ključnom točkom optužnice – „udruženim zločinačkim pothvatom".

Međutim, ne smijemo biti naivni te naivno prihvatiti samopriznanje naivnosti, jer se ta „naivnost" obrane godinama savršeno uklapala u ciljeve tužiteljstva i ciljeve cijele Haške mreže. Isto tako, u ciljeve tužiteljstva i cijele Haške mreže savršeno su se godinama uklapale „šokirane" institucije Republike Hrvatske.

U svakom slučaju, sačuvaj nas Bože žalbe koju će sastaviti ta „naivna" obrana, uz pomoć „šokiranih" institucija Republike Hrvatske.

Skladnost Haške mreže

Vlastodržačka struktura u Hrvatskoj je vjerojatno opet radosna i bezbrižna, jer misli da su haški udari odgođeni za narednih godinu ili dvije, koliko će vjerojatno trajati žalbeni postupak i izricanje konačne presude u slučaju „trojice". Ta radost vlastodržaca se očituje u tome što su se proteklih dana već vratili svojoj staroj i sigurnoj pjesmi-uspavanci, kako se moramo baviti uobičajenim bitnim pitanjima oporavka gospodarstva i dovršetkom slavnih pristupnih pregovora s EU. Na tome valu radosti vjerojatno misle rutinski obaviti i naredne parlamentarne izbore.

No, toj očekivanoj idili objektivno prijete novi i još daleko veći haški udari. Radi se prvenstveno o prvostupanjskoj presudi šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine, koja presuda se može očekivati nakon ljetnog odmora, tj. uoči parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. O datumu izricanja ove, kao i drugih haških presuda, može se samo približno zaključivati na temelju dosadašnjih haških iskustava, jer nema propisanog roka u kojem se – nakon dovršetka rasprave - izriče presuda.

Zanimljivo je što se, prema nekim ranijim predviđanjima, izricanje prvostupanjske presude „šestorici" očekivalo prije izricanja prvostupanjske presude „trojici". No, dogodilo se obrnuto. Jedan od razloga tome je svakako i u činjenici što je tijek raspravnog postupka u procesu protiv „trojice" bio pod potpunim nadzorom Haške mreže, a idilična skladnost tužiteljstva i članova sudskog vijeća bila je potpuno očigledna za sve koji su i površno pratili internetske prijenose raspravnog postupka. Stoga je presudu „trojici" bilo zaista jednostavno sastaviti.

U ovaj haški sklad su se savršeno i sustavno uklopile i državne institucije RH, koje su pristale biti pokorne sluge haškog tužiteljstva, koje je i prema haškim pravilima tek jedna od dvije suprotstavljene stranke u sudskom postupku. Na taj način su državne institucije RH teško diskriminirale drugu stranku u sudskom postupku – optužene Hrvate iz RH i iz BiH.

„Usput", a to je daleko najvažnije, državne institucije RH su tako – služenjem tužiteljstvu te mnogobrojnim opstrukcijama i krivotvorinama prema optuženima – bile jedan od glavnih čimbenika izgradnje optužnica i presuda u kojima se stvarno presuđuje hrvatskoj državi.

Taj haški okvir su vjerno slijedile i obrane „trojice", koje su se utapale u sekundarnim i tercijarnim detaljima, pa je i s ove strane neokrznuta ostajala jedina ključna točka optužnice – „udruženi zločinački pothvat".

General Praljak radi namjesto hrvatske države

Za razliku od potpuno kontroliranog tijeka sudskog procesa protiv „trojice", haška idila u procesu protiv šestorice Hrvata iz BiH je najozbiljnije procesno, medijski i politički narušena zahvaljujući jednome od optuženih – generalu Slobodanu Praljku. On je očigledno bio i jedini od optuženih Hrvata - iz RH i iz BiH - koji je i prije odlaska u Haag shvatio cijelu hašku igru. General Praljak je shvatio da je Haški tribunal politički sud, te da za tužiteljstvo rade i korumpirano-izdajničke državne institucije RH. Isto tako, on je očigledno shvatio i da je velika većina obrana sinkronizirani dio haške predstave.

I ono najvažnije, general Praljak je shvatio da je „udruženi zločinački pothvat" jedina bitna točka optužnice.

Zbog svega toga, general Praljak je – namjesto hrvatske države - uložio golemi napor i sredstva kako bi se temeljito propitala ta ključna točka optužnice u odnosu prema BiH. Najprije je organizirao prikupljanje te tematsku i pojmovnu katalogizaciju iznimno velike količine povijesnih izvora: pisanih i grafičkih dokumenata, literature i iskaza svjedoka, te izvornih video i audio zapisa.

Tu golemu povijesnu građu je digitalizirao i učinio je svima dostupnom putem internetskog portala, a najvažnije zbirke dokumenata su tiskane u velikoj nakladi i odaslane na nizove važnih adresa u svijetu. Tijekom trajanja sudskog procesa genaral Praljak je osobno koristio većinu kvote vremena koju je sud dodijelio njegovoj obrani, te je u izlaganjima iznio veliki broj činjenica, a goleme nizove dokumenata je službeno uveo u sudski proces.

Posebno je važno što je general Praljak sudskom vijeću predložio, a vijeće je prihvatilo da se napravi znanstvena ekspertiza o odnosu državnih institucija RH prema BiH u razdoblju 1990 – 1995. godine. Ekspertiza ne samo što je pokazala potpunu neutemeljenost „udruženog zločinačkog pothvata" države RH prema državi BiH, nego je pokazala da je RH u iznimno velikoj mjeri – politički, vojno, humanitarno i na druge načine – kontinuirano pomagala uspostavu i obranu cjelovite države BiH.

Na taj način, nitko od zainteresiranih u svjetskoj politici, struci i javnosti neće moći reći da nije znao ili da nije bio pravodobno obaviješten o svemu što je relevantno u sudskom procesu protiv „šestorice". To nikako neće moći reći ni nitko u sudskom vijeću, na kojem je odgovornost donošenja sudske presude te moralna odgovornost pred sudom pravne struke, javnosti i povijesti.

Stoga će biti višestruko i iznimno zanimljivo pratiti izricanje ove presude, jer se sudsko vijeće nalazi pod dva nepomirljiva pritiska. S jedne strane nalaze se brojne čvrste činjenice, a s druge strane su nelogične tužiteljske spekulacije o navodnom „udruženom zločinačkom pothvatu" koje zastupaju krugove određenih moćnih međunarodnih interesa.

Jedini koji se uporno prave gluhi i slijepi su upravljačke strukture i mediji u Hrvatskoj. To je na neki način i razumljivo, jer je za njih čak i haško tužiteljstvo reklo da su u korist tužiteljstva dostavili i odradili više nego je i zatraženo. U tome „višku" posebno mjesto pripada krivotvorinama na štetu optuženih, a koje krivotvorine su za svoje interne potrebe proizvele državne institucije RH.

Za razumijevanje koliko čvrsto haški interesi nadziru situaciju u RH, te koliki strah od istine imaju pripadnici Haške mreže u Hrvatskoj, znakovit je i odnos vlasti RH i medija u Hrvatskoj prema suđenju „šestorici". Najprije je to suđenje bilo drastično iskrivljeno prikazivano i marginalizirano, a u najvažnijem – završnom – raspravnom razdoblju i gotovo potpuno prešućivano. Isto tako je u Hrvatskoj bila potpuno prešućena i iznimno važna ekspertiza.

Presuda „šestorici" je najvažnija za Hrvatsku

Jedna od najvećih zabluda koju je Haška mreža nametnula u Hrvatskoj jest javno uvjerenja kako je haški sudski proces protiv „šestorice" nevažan ili manje važan za Hrvatsku. A istina je tome suprotna, tj. taj sudski proces je najvažniji za hrvatsku budućnost u svakom pogledu.

Jedina ključna, i prva, točka optužnice svakom od šestorice Hrvata iz BiH glasi da su pripadnici „udruženog zločinačkog pothvata", kojem su na čelu bile sve ključna državne, političke, vojne, policijske, sigurnosne i druge institucije RH. Optužnica kaže da je cilj toga navodnog „udruženog zločinačkog pothvata" bio u etničkom čišćenju dijelova teritorija BiH, te njegovom pripajanju teritoriju RH. Pritom se u optužnici navodi da je „udruženi zločinački pothvat" (država RH i optuženi pojedinci), radi postizanja navedenih ciljeva, počinio niz najtežih međunarodnih ratnih i humanitarnih zločina.

Iako je glavna točka optužnice protiv „trojice" gotovo ista kao i u slučaju „šestorice" (tj. „udruženi zločinački pothvat"), ipak se u slučaju „šestorice" optužuje država RH da je najteže ratne i humanitarne zločine navodno počinila protiv državljana i države BiH, a u slučaju „trojice" protiv dijela svojih državljana i dijela svojeg teritorija.

Stoga bi bile i daleko veće i dugoročnije sve štete – političke, percepcijske, identitetske, pravne i materijalne – koje bi imala hrvatska država, hrvatsko društvo i svi hrvatski državljani, u slučaju da bilo tko od „šestorice" bude osuđen na temelju teze o „udruženom zločinačkom pothvatu". Pritom, sama visina kazne - koja je i u slučaju „trojice" i „šestorice" veoma bitna za optužene i njihove najbliže – ne bi nimalo utjecala na ovu tragičnu sudbinu Hrvatske.

Dakle, drugi najteži haški udar na Hrvatsku moguć je u narednih nekoliko mjeseci. U takvim okolnostima, za sada treba samo tek podsjetiti da se u Haškoj mreži polako i sigurno priprema i treći haški udar na Hrvatsku, a to je povlačenje hrvatske tužbe koja je - pred stalnim Međunarodnim sudom u Haagu - podignuta protiv Srbije.

No, sve naznačeno zapravo i nisu neki veliki problemi, niti treba biti imalo malodušan, jer ipak nam je sretna najvažnija okolnost. Naime, i u svim hrvatskim haškim problemima odlučujući čimbenik su bile - i ostale su - državne institucije Republike Hrvatske. A o (ne)redu i osobama u njima ipak svojom izbornom voljom izravno odlučuju samo hrvatski građani.

Jesmo li – uoči presudnih parlamentarnih izbora- svjesni ove jednostavne i sjajne činjenice?

Prof. dr. Josip Jurčević
dnevno.hr