O lijepa, o draga, o slatka slobodo...

Non Bene Pro Toto Libertas Venditur Auro.
(Sloboda se ne prodaje ni za sva blaga svijeta.)
Natpis na tvrđavi Lovrijenac, XI st.

Došlo je vrijeme da se podsjetimo prekrasnih stihova 'Himne slobodi' Ivana Gundulića i male Dubrovačke republike (u to vrijeme oko 30 tisuća stanovnika), koja je mudrom politikom znala i umijela održati znatan stupanj neovisnosti od tada velikih sila Venecije, Otomanskog carstva i Španjolske. Premda danas nije popularno niti oportuno spominjati Titovu Jugoslaviju, ali priznati moramo, liderstvo u pokretu nesvrstanih, u vrijeme hladnog rata osiguralo nam je također veliki stupanj neovisnosti, pa i podrške od sila istočnog i zapadnog bloka.

Zašto spominjem ova dva primjera mudre politike? Zato da nas sve podsjetim, da ona Hrvatska, koja se borila za svoju slobodu od vremena Austro-Ugarske imperije, do SFRJ - danas kada je tu slobodu krvlju izvojevala, naši političari, naši vođe, uvode ju u novo sužanjstvo. Ne vjerujete?

Pa pogledajte: ako nekontroliranom privatizacijom uništimo osnovnu proizvodnju hrane (poljoprivreda), rasprodamo najvrijednija nacionalna dobra (INA, Pliva i njen institut, banke, obalu), ako zatiremo nacionalnu proizvodnju dobara (brodogradilišta, tekstilnu industriju, drvnu industriju), a time i izvoz roba te industrije, ako umjesto toga stranim investitorima dozvolimo odliv profita od jedino postojeće dohodovne proizvodnje, a zaduživanjem postajmo sve više ovisni o stranom kapitalu – na najboljem smo putu da ostanemo bez onoga za što smo se vijekovima borili – bez slobode.

A zašto ovo sve spominjem? Povod je nedavno održana druga radionica o suživotu GMO i konvencionalnih/ekoloških usjeva, u Osijeku. Prvoj radionici sam prisustvovao, a na drugu, kao protivnika ove apsurdne ideje, nitko me nije zvao. Čak su mi, kao i većini zainteresiranih, nedostupne informacije o ishodu te radionice.

Da podsjetim, gost prve radionice bio je dr. Jeremy Sweet iz Nacionalnog instituta za poljoprivrednu botaniku (NIAB) iz Cambridgea, savjetnik EC-a. Njegovo izvješće »Coexistence of GM and non-GM crops in Croatia«, među ostalim, sadrži i tehnički prijedlog potrebnog minimalnog rastojanja (prostorne izolacije) između GM i konvencionalnih/ekoloških usjeva, pa tako, na primjer, za GM-uljanu repicu predlaže najmanju udaljenost od 75 do 500 metara (ovisno je li riječ o komercijalnom ili sjemenskom usjevu). U nedavno donesenom i s propisima EU usklađenom hrvatskom »Pravilniku o stručnom nadzoru nad sjemenskim usjevima poljoprivrednog bilja« u sjemenskoj proizvodnji uljane repice propisana je najmanju udaljenost od 600 do 1000 metara. Dakle, dr. Sweet predlaže manju prostornu izolaciju od one koja je kod nas već zakonom usvojena! Jeli to slučajni propust? Informacije radi, spomenimo da je dr. Sweet u Velikoj Britaniji koordinirao višegodišnji istraživačku projekt 'BRIGHT' s GM-usjevima tolerantnim na herbicide. Utvrdio je da nema negativnog utjecaja GMO-a na okoliš, pa zaključuje da GM-usjevi tolerantni na herbicid osiguravaju farmeru jeftiniju proizvodnju. Kako su ti njegovi rezultati u suprotnosti s dosadašnjim znanstvenim spoznajama, bit će ih lakše razumjeti ako znamo da su taj projekt financirale korporacije Agrovista, Bayer i Monsanto. Poslije tih spoznaja lakše je razumijeti izvješće savjetnika EC-a dr. J. Sweet-a i predloženu nedovoljnu prostornu izolacijiu između GM i konvencionalnih usjeva. O tome sam već pisao u Vjesniku.

Suživot GM i konvencionalnih/ekoloških usjeva

Tko kontrolira hranu – kontrolira Svijet. U eri globalizacije, te koncentracije kapitala i moći, kontrolu nad proizvodnjom hrane preuzima pet gigantskih multinacionalnih korporacija nastalih ujedinjavanjem ili kupnjom mnoštva manjih firmi. Pod pritiskom WTO-a i pet 'velikih' (Monsanto, DuPont, Syngenta, Bayer, Limagrain), koji preuzimaju kontrolu nad proizvodnjom hrane u Svijetu, povjerenica za poljoprivredu Europske komisije, gospođa Mariann Fischer Boel, još 2005. godine morala popustiti i predložiti donošenje "zakona o koegzistenciji GM i non-GM usjeva". Danas je na snazi Direktiva 2001/18/EC o oslobađanju GMO u okoliš. Prema toj direktivi, nacionalno ili regionalno zakonodavstvo mora u potpunosti biti usklađeno sa zakonodavstvom EU. Koliko je ideja suživota GM i ne-GM usjeva apsurdna i neodrživa pojasnit ću kasnije.

Države EU koje su zabranile sjetvu GMO usjeva

Od zemalja članica EU, GM-slobodnim proglasile su se Grčka, Italija, Francuska, Irska, Lukxemburg, Austrija, Slovenija, Poljska, Latvia, dio Mađarske i Velike Britanije, te pojedine regije Njemačke, Finske, Švedske i Norveške. Formirana je i mreža od 46 GMO-slobodnih regija Europe koje su potpisale 'the Florence Charter' u koju su uključene i dvije hrvatske županije (Sisačko-moslavačka i Varaždinska).

Pod pritiskom EC-a, do 2009. petnaest država članica EU prihvatilo je specifično zakonodavstvo o koegzistenciji. Nadležnost za prihvaćanje takvog zakona u nekih od tih država članica je na regionalnom nivou i tu, usprkos pritiska, nisu sve regije prihvatile ovaj zakon.

Od 2003. do 2010. sve hrvatske županije (21) proglasile su zabranu sjetve GM usjeva na svom području. Sve te odluke donesene su na službenim upravnim tijelima županija i objavljene u Službenim glasnicima županija, te imaju odrđen legimitet i predstavljaju volju velike većine (preko 80%) stanovništva Hrvatske. Pristupanjem EU i Hrvatska će morati prihvatiti Direktivu 2001/18/EC i time ugroziti legalno donesene odluke županija – volje gotovo svih Hrvata.

S ciljem izbjegavanja nenamjernih primjesa GMO-a u konvencionalnim ili ekološkim usjevima, 13. srpnja 2010. EC donosi preporuku i upute o razvoju nacionalnih mjera suživota. Nenamjerno zagađenje konvencionalnih/ekoloških usjeva s GMO može dovesti do znatnih ekonomskih gubitaka, pa bi se tim mjerama trebalo spriječiti neželjene primjese. Predlaže se i donošenje nacionalnog zakona koji bi regulirao odgovornost i naknadu šteta u spor uključenih strana.

Napomena: Sve ove mjere bile bi razumljive kada bi GMO usjevi osiguravali ekonomsku dobit. Međutim, GM sjeme je skuplje, na GM usjeve zbog pojave rezistentnih korova troši se više herbicida, GM usjevi daju jednake ili manje urode od konvencionalnih usjeva, zbog neprihvaćanja GMO-a cijene su manje a plasman na tržištu otežan. Pored svega nabrojenog, nema farmera spremnog da se izloži i potencijalnoj tužbi i plaćanju odštete zbog zagađenja susjednog polja. Pitam se čije to pravo na sjetvu GM usjeva EC zastupa? Odgovor je jasan, pravo 'pet velikih'.

A ovo je tek jedan, od koraka prema gubitku slobode o kojoj smo maštali.

Suživot GM i konvencionalnih te ekoloških usjeva je neodrživ

Zašto se sada nameće ideja suživota GM i ne-GM usjeva (pa i onih ekoloških), te predlažu manje strogi kriteriji prostorne izolacije? Namjera je vrlo perfidna. Ako se neko poljoprivredno područje jednom putem GM polena/sjemena zagadi transgenima, svaki budući otpor uvođenju GM usjeva biti će besmislen. Europa je niz godina uspješno pružala otpor sjetvi GM usjeva (moratorij), no sada pod pritiskom SAD-a i 'pet velikih', EC je bila prisiljena izaći s jednom znanstveno potpuno neprihvatljivom idejom. Ideja o suživotu, poput trojanskog konja, trebala bi 'petorici velikih' omogućiti lakši prodor na do sada od GMO-a obranjena područja.

Priroda je otvoren sustav i niti jedan usjev ne može biti uzgajan u potpunoj izolaciji, pa tako ni GM-usjevi, a okoliš koji se jednom zagadi novim transgenima više se od njih ne može očistiti, stoga je ideja o suživotu tih usjeva osuđena na propast. Evo nekoliko primjera:

1. Slučaj Monsanto protiv Percy Schmeiser-a

Korporacija Monsanto optužila je kanadskog farmera Percy Schmeiser-a da je neovlašteno sijao sjeme njihove GM repice. Nakon dugotrajne borbe taj je farmer uspio dokazati da nikada nije kupio niti sijao sjeme GM-repice, te da su utvrđene primjese nastale zagađenjem bilo stranim polenom sa susjednih površina, ili sjemenom koje je palo s drugih kamiona koji su prevozili GM-repicu nakon žetve. Kad se jednom takvo zagađenje dogodi, gotovo ga je nemoguće 'očistiti'.

Percy Schmeiser dobitnik je the Right Livelhood Award za 2007 (alternativa Nobelovoj nagradi) – za izvanrednu viziju i rad u korist planete i njenog naroda.

2. Zagađenje meksičkog gencentra kukuruza

Znanstvenici David Quist i Ignacio H. Chapela s Kalifornijskog sveučilišta – Berkeley, SAD, u znanstvenom časopisu Nature (2001.), objavili su članak: "Transgena DNA unesena u tradicionalne zemaljske rase kukuruza u Oaxaca, Meksiko" u kome izražavaju zabrinutost zbog zagađenja gencentra kukuruza. Zabrinutosti je mjesto jer se sav budući napredak u stvaranju novih poboljšanih linija ili hibrida kukuruza temelji na genetskom bogatstvu tog područja.

Uskoro Jorge Soberon, izvršni sekretar Meksičke nacionalne komisije za biološku raznolikost, na Konvenciji o biološkoj raznolikosti u Hagu (2002.) iznosi rezultate testova meksičke Vlade koji pokazuju, da je zagađenje veće no što se prvotno smatralo. U dvije države (Oaxaca i Pueblo) zagađenje je prisutno na 95% analiziranih lokacija.

Prema dr. N.C. Ellstrand-u s Kalifornijskog sveučilišta (Riverside), ovo otkriće ukazuje na brzinu kojom se danas u modernom svijetu genetski materijal može prenijeti s jednog mjesta na drugo.

GM lan iz Kanade

Kanada pokriva oko 70% europskog uvoza sjemena lana za ljudsku prehranu. Međutim 2009. godine Sistem kontrole hrane i krme (RASFF) u pekarskim proizvodima u Njemačkoj otkriva nedozvoljene primjese GM lana. Odakle ove primjese?

GM sorta lana FP967 (Triffid) otporna na herbicid sulfonilureu, namijenjena kemijskoj i farmaceutskoj industriji, stvorena je na Sveučilištu Saskatchewan, dobila je dozvolu sjetve u Kanadi i SAD-u, ali ne i u zemljama EU. Lan je pretežno samoplodna biljka s prko pet posto stranooplodnje. Samo tih pet posto bilo je dovoljno da zbog prijenosa polena između GM i divljih srodnika dođe do značajne kontaminacije lana namijenjenog prehrambenoj industriji. Posljedice su za kanadski izvoz bile katastrofalne – EU obustavlja uvoz lana iz Kanade.

Sada kanadska vlada ukida dozvolu proizvodnje GM lana Triffid, no pitanje je kolika je već šteta počinjena i koliko će vremena proći da se uzgoj lana za prehranu oslobodi GM primjesa.

Kako su na otkriće zagađenja gencentra reagirale multinacionalne korporacije?

Dvadesetak profesora s Kalifornia sveučilišta dalo je zajedničku izjavu protiv nalaza dvojice njihovih kolega Chapela i Quist-a. Za bolje razumijevanje njihovog istupa treba znati da je 1998. multinacionalnom korporacijom Novartis (sada Syngenta) upravo s tim sveučilištem sklopila ugovor o financijskoj potpori biotehnoloških istraživanja biljaka i mikroba vrijednu 25 milijuna US dolara. Chapela se tada protivio toj suradnji, pa sada zbog svojih stavova mora podnositi napade i zlostavljanja, što izgleda postaje normalan vid ponašanja u globalno privatiziranoj i ka profitu orijentiranoj znanosti danas.

Pokazalo se da je centar koordiniranog napada bio C.S. Prakash, profesor biljne molekularne genetike na Tuskegee sveučilištu u Alabami, inače voditelj fundacije AgBioWorld. Njegova pro-GM web stranica postala je centralni debatni forum protiv članka objavljenog u časopisu Nature. No još je važnije da su, osim "znanstvenika", razne firme za odnose s javnošću, poslovno vezane uz Monsanto, nosile i potpirivale kampanju protiv tog članka. O njihovoj učinkovitosti najbolje govori činjenica da je samo par sati nakon izlaska časopisa Nature iz tiska na Prakash-ovoj web stranici objavljen prvi napad potpisan imenom Mary Murphy, koja je s Andura Smetacek u vrlo kratkom razdoblju objavila čak šezdesetak članaka protiv Chapela i Quist-a. Iz iznesenoga lako je razumjeti koliko sva ova događanja malo imaju veze sa znanošću, a mnogo s biznisom.

Šećer na kraju: Europske agencije za sigurnost hrane EFSA

EFSA (European Food Safety Authority) sa sjedištem u Parmi, Italija, među ostalim ima i zadaću da savjetuje EC o sigurnosti GM usjeva i od njih dobivene hrane. Zanimljivo je da do sada još za niti jedan GMO usjev ova agencija nije dala negativno mišljenje. Jedna od poslijednjih pozitivnih ocijena odnosi se na kukuruz SmartStax (Monsanto i Dow AgroSciences), koji bi u EU trebao dobiti dozvolu sjetve i uprabe za ljudsku i životinjsku hranu. U kukuruzu SmartStax ugrađeno je 8 stranih gena: šest za različite Bt-proteine insekticidnog učinka i dva za tolerantnost na dva različita herbicida. Dobiven je klasičnim ukrštanjem nekoliko različitih GM-kukuruza. Ovakva kombinacija različitih svojstava nazvana je 'stacked events' (nagomilana svojstva). EFSA nije provela testiranje zdravstvene sigurnosti novog GM kukuruza, već se njena ocijena sigurnosti temelji na ranijim testovima svakog od GM roditelja uključenog u križanje. Christoph Then iz njemačkog instituta Testbiotech, smatra da ovakvo testiranje nije prihvatljivo jer je poznato da više udruženih Bt-proteina ima znatno uvećanu toksičnost. Kako se u poslijednje vrijeme javlja sve više različitih GMO s nagomilanim svojstvima, koje po mišljenju EFSA ne treba testirati, postoji opasnost da se na europskom tržištu pojave GMO-i čija zdravstvena ispravnost nikada nije bila provjerena.

Nadalje Testbiotech tvrdi da je EFSA u sukobu interesa: Harry Kuiper, od 2003. predsjednik stručne komisije za provjeru rizika od GMO i njeni članovi Gijs Kleter i Diána Bánát su prethodno bili službenici ILIS-a (International Life Sciences Institut), američke organizacije na čelu koje je suradnik Monsanta, a u upravi sjede predstavnici svih ostalih multinacionalnih korporacija. ISTA je i sama priznala da je utjecala na ocjene o sigurnosti GMO-a koje donosi EFSA. Izgleda da je biotech-industrija, posredstvom ILIS-a, uspjela postići zavidan stupanj kontrole nad odlukama Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA).

Znanost i znanstvenici danas

Izložen proturiječnim argumentima znanosti i znanstvenika, običan građanim pita se 'kome vjerovati?' Anketa objavljena u magazinu Times Higher Education Supplement (8. rujna 2000.) ukazuje da je od trećine anketiranih znanstvenika zatraženo da rezultate svojih istraživanja promijene u interesu naručioca. One znanstvenike koji ne pristaju čekaju progoni i zlostavljanja.

Za vrijeme George W. Bush-a, u SAD znanost nije prihvaćana kao izvor svjedočanstva na temelju kojih bi se trebale donositi političke odluke, već kao podrška već donesenim odlukama. Ako svjedočanstva znanosti nisu služila potpori donesenih odluka vlade, morala su biti izmijenjena kako bi poslužila određenoj svrsi.

SLAPP (Strategic Lawsuit Against Public Participation) je postupak koji danas često koriste SAD i Kanada, te korporacije kako bi legalno ušutkale manje imučne kritičare. To su skupi sudski procesi koje poduzimaju korporacije kako bi zaplašile ili ušutkale pojedinca (slobodoumnih znanstvenika) ili nevladinuu organizaciju kada procijene da bi im javna kritika ovih nanijela preveliku štetu.

Postoje znanstveni časopisi koji imaju vrijednost i oni koji imaju cijenu. U onima koji imaju cijenu možete ako ste dovoljno imučni tiskati neistine, pa za to dobiti i posebno priznanje ili nagradu. Primjer:

2003. Powell (profesor Guelph sveučilišta, Ontario) i suradnici su u časopisu British Food Journal objavili rad 'Agronomic and consumer considerations for Bt and conventional sweet-corn', u kojem na temelju provedene ankete tvrde da pučanstvo daje prednost GM hrani. Već naredne godine ovaj tekst dobiva nagradu British Food Journal kao najbolji rad objavljen te godine. No uskoro se otkrilo da je metodološki anketa bila nekorektno vođena. Umjesto oznaka 'konvencionalni slatki kukuruz' odnosno 'GM slatki kukuruz', iznad uzorka konvencionalnog kukuruza pisalo je "Biste li jeli crvljivi slatki kukuruz", a iznad GM kukuruza "Od ovoga se proizvodi kvalitetni slatki kukuruz". Zavedeni natpisom anketirani građani su dali prednost GM kukuruzu. Reporter Toronto Star-a (S. Laidlaw) uočio je ovu pogrešku u metodici anketiranja i pokrenuo pitanje korektnosti rezultata ankete. No sve to bez uspjeha.

Koje li sličnosti sa zbivanjima u Hrvatskoj

Priroda, mjesečnik za popularizaciju prirodnih znanosti i ekologije Hrvatskog prirodoslovnog društva, kao prilog dvobroju 8-9/2003. donosi slikovno bogato opremljenu, koloriranu brošuru (umetak na 16 stranica), pod naslovom "Hrana dobivena iz biljaka oplemenjenih genetičkim inženjerstvom". Autori Amerikanac Maarten J. Chrispeels, ravnatelj San Diego centra za molekularnu poljoprivredu i Srećko Jelenić, predsjednik Hrvatske udruge genetičkih inženjera zdušno zagovaraju GM hranu. Nakon mog kritičkog osvrta u televizijskoj emisiji Forum (HTV1) slijede napadi i prijetnja tužbom Malog vijeća hrvatskog biološkog društva 1885 i Upravnog odbora Hrvatskog genetičkog društva, društva kojeg sam tridesetak godina bio član, u jednom periodu i njegov tajnik. No danas se u njemu ne osjećam ugodno, pa sam opravdano istupio. Pitam se jedino jesmo li svjesni po čijoj muzici plešu ovi znanstvenici?

Dr. Milas, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo u Osijeku, smijenjen je s dužnosti nakon što je objavio da je od 30 ispitanih uzoraka prehrambenih proizvoda njih 14 sadržavalo primjese genetički modificiranih organizama (GMO), a pravo na vršenje analiza o prisustvu GMO u hrani dobiva jedino Republički zavod za javno zdravstvo u Zagrebu. U to je vrijeme ministar zdravstva, po čijem je nalogu izvršena smjena ravnatelja, bio gospodin poznat po famoznoj izjavi "Ja ne lažem, samo povremeno ne govorim istinu". Nakon toga, prema izjavama službenika Republičkog zavoda za javno zdravstvo (video), među tri tisuće analiziranih uzoraka nije pronađen niti jedan s prisustvom GMO-a. Tko da u to povjeruje? Zakon u Hrvatskoj propisuje osnivanje Vijeće za GMO i dva odbora: Odbor za ograničenu uporabu GMO i Odbor za novu hranu. Članove Vijeća imenovala je Vlada, a odluku potpisao premijer Sanader. Članove Odbora imenovalo je Vijeće. Značajno je da su na čelu svih tih tijela, a i večina članova, pro-GMO orijentirani stručnjaci, a sjednice tih tijela zatvorene su za tisak. O odlukama tih tijela ovisi hoće li sutra Hrvatska otvoriti vrata GM usjevima.

Hrvatska, čije su se županije – sve do jedne - izjasnile protiv sjetve GM usjeva, u Vladi ima prikrivene 'prodane duše'. Utvrditi tko su one i koliko su primile za prodaju interesa hrvatskog naroda, posao je USKOKA.

Na kraju, sjetimo se riječi A.G. Matoša: "Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda!"

Marijan Jošt