56. rođendan generala Gotovine

U čast rođendana generala Ante Gotovine u Splitu Udruga „Pro Deo et Croatia" i Udruga Hrvatske Domovinske vojske 1941. -1945. Podružnica Split su organizirale večer domoljubnog pjesništva „Na zapovijed, generale".

Večer je započela s „Lijepom Našom" i poznatim domoljubnim pjesmama koje je izvodila muška klapa „Šufit" iz Splita.

Pjesme su recitirali branitelji, mnogi s visokim činovima, koje su napisali za vrijeme rata i poslije. Kroz pjesme su izrazili svoje osjećaje i razmišljanja. Pjesme svih autora su ispunjene ljubavlju prema svojoj domovini Hrvatskoj i narodu i želji za slobodom, ne misleći na vlastitu sigurnost.

Teško mi je izdvojiti samo neku pjesmu, jer bilo bi mi drago sve recitirano prenijeti čitateljima ovog portala. Izabrala sam dvije pjesme brigadira Ivana Pavić-Mrguda, za koje mislim da su aktualne i u sadašnjem vremenu.

Hrvatom se zvat

Zbunjen, uznemiren, još ne mogu spat,

spoznaja mi gorka suzom muti vid,

prije tri godine ja odoh u rat,

a ti doma sjediš, i nije te stid

Hrvatom se zvat!

Domovini dadoh sve što mogah dat,

a ti vrebaš što još možeš joj oteti.

Gledajuć te sada trebao sam znat

da ti nije bilo ni na kraj pameti

Hrvatom se zvat!

Važno ti je bilo svoju mrežu tkat,

u virove mutne bacat je po noći,

stalno vući punu i nikad ne stat,

nadajuć se tajno, da ćeš ipak moći

Hrvatom se zvat!

Rat nas još udara, ko kovački bat!

Smrt nam grobnim dahom i sad život briše,

kao bijesna bura tanke trave vlat!

Preživim li, kunem ti se: Ne ćeš više

Hrvatom se zvat!

Zar te više ne ću moći prepoznati

S krvnikova panja, s mačem iznad vrata,

o, najdraža moja, domovino, mati....

vratiš li se živa, sada me strah hvata

da te više neću moći prepoznati!

Moćnici ti sude, družba nesmiljena,

podle smicalice brižljivo krijući,

podmuklo te daju bacit na koljena!

Lagano te dave, krv tvoju pijući!

Od tebe će htjeti da me zaboraviš,

da me razodjeneš, pred svima,do gola,

poslušnika njima od mene da stvoriš,

da mrvice jedem sa njihova stola!

Ne presijecaj venu što me s tobom veže!

Ne pitaj od mene što ne mogu dati!

Ledena mi ruka noćas srce srce steže,

da te više neću moći prepoznati!

Večer su uljepšale i dvije gospođe,Branitelji pjesniciPjesme su recitirali branitelji, mnogi s visokim činovima, koje su napisali za vrijeme rata i poslije. Kroz pjesme su izrazili svoje osjećaje i razmišljanja. Pjesme svih autora su ispunjene ljubavlju prema svojoj domovini Hrvatskoj i narodu i želji za slobodom, ne misleći na vlastitu sigurnost Viktorija i Mila, koje su s braniteljima bile 24.09. u Den Haagu i donesenu zastavicu i crveni karton darovale su jednom pjesniku. Ali riječi gđe Viktorije su odzvanjale kao obveza svima nama nazočnima: „Putovala sam s braniteljima, koji su u rat otišli veoma mladi, i danas su ponosni domoljubi, puni želje da general Gotovina bude oslobođen, zadržali su dostojanstvo i nikada ih ne smijemo zaboraviti."

Večer je završila u prijateljskom raspoloženju s potpisivanjem rođendanske čestitke generalu Gotovini, bez politiziranja ili širenja mržnje, u uvjerenju da bolje sutra ovisi samo o nama samima.

Nakon večeri ispunjene emocijama razmišljala sam o hrvatskom čovjeku željnom rada, privrženom obrani u ratu stečene domovine, a tako usamljenom. Kako dopušta da mu vladaju najlošiji ljudi, kojima ništa nije sveto, koji sve rade da general Gotovina ne bude oslobođen, jer ga se boje, premda bi njemu bilo najvažnije biti s obitelji i tamnicu zamijeniti sa sunčanom Dalmacijom, koji nas prodaju samo da ne bismo bili svoj na svome i da nestanemo. Ne diraju ih radnice Kamenskog, radnici Đakovštine i mnogi ostali radnici žrtve pretvorbe. Sa zastrašujućim frizurama i uzornim odjelima se svađaju između sebe navodni „lijevi" i „desni" u borbi za vlast. Hoćemo li im i dalje svojim neizlasku na izbore dozvoliti da vladaju?

Nadajmo se i molimo da se pojavi opcija koja će zaslužiti naše glasove.

Mira Ivanišević