Kobne podjele, stvarne i nametnute

Novinar i publicist Josip Jović je napisao knjigu „Hrvatsku mi moju...“ koja je bila predstavljena i u Splitu. U uvodu je bila recitirana Matoševa pjesma iz 1909. Jedan od nazočnih mi je šapnuo kako je to ipak premračna pjesma. Čitajući knjigu, veoma sporo i uz razmišljanje, zaključujem da je današnjica još mračnija i teža, pa eto samo nekoliko stihova iz Matoševih pjesama:

„Na vješalima, suha kao prut,
Na uzničkom zidu. Zidu srama……..
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.“

U knjizi su opisane podjele na ove i one i razni pristupi ovima i onima. Moralo bi se obvezno pročitati knjigu prije izlaska na referendum ili izbore i na osnovi navedenih činjenica u knjizi doći do vlastitih odluka, jer nam propast spremaju i vlastiti izdajnici.

Podjele od 1918. do 1990.

Nakon 1918.. na one koji su dobivali državne službe i napredovali pomoću špijuniranja i zastupanja jugoslavenstva, na one koji su se bavili gospodarstvom, obrtništvom, gradnjom, raznim uslugama, stvarali materijalna dobra i podupirali razvoj hrvatske kulture, i na one kojima je agrarom oduzeta zemlja i davana onima koji su se na darovanoj naseljavali.

Nakon 2. svjetskog rata. na ustaše zajedno s redovnom hrvatskom vojskom i civilima kao fašiste. i na one osloboditelje pod vodstvom komunističkih komesara – sada nazvanih antifašistima. Četnici pobjegli ili većinom prešli na partizansku stranu, a sada su u Srbiji službeno nazvani antifašistima.Podjela HrvataNa one koji su bez suda pobijeni i zatvarani, kojima je sve oduzeto  i na one kojima je ukradeno darovano

Na one koji su bez suda pobijeni i zatvarani, kojima je sve konfiscirano i nacionalizirano i oduzeto pravo na samostalan rad i na one kojima je ukradeno darovano i kojima su ponovno dana mjesta u državnim službama prije svega na osnovi nacionalne pripadnosti i vjernosti partiji i Titu.

Na one koji su vodili gospodarstvo i upropastili ga, stambeno se zbrinuli i počeli s mitom i korupcijom, i na one koji su radili za plaću koju su im odredili i na one kojima je bilo dozvoljeno otići na rad na kapitalistički zapad, jer, slali su devize i ostavljali svoja mjesta drugima. Isto se propagira i danas, moći ćete na rad u EU, možda raditi na čišćenju nuklearki, a mi ćemo dovoditi jeftiniju radnu snagu s istoka, sve u duhu tržišne ekonomije.

Podjele tijekom stvaranja države

Na one koji su nastojali održati Jugoslaviju, zadržati svoje privilegije uz propale industrijske gigante i veliki uvoz, uz manjak osnovnih higijenskih potrepština, osnovnih namirnica, goriva itd., i na one koji su konačno, nakon pada komunizma u Istočnoj Europi, tražili osamostaljenje svoje države s kojom će sami upravljati.

Na one koji su uz potporu stranih država napali nenaoružanu Hrvatsku i na one koji su ju svojom hrabrošću i vjerom pod vodstvom prvog predsjednika Tuđmana oslobodili i sačuvali. Na jugo-nostalgičare, partijce, kosovce i udbaše koji vladaju na svim razinama vlasti i koji od 1990. destabiliziraju Hrvatsku, i na onu šutljivu većinu, koja trpi i bori se za preživjeti, koja je dezorijentirana zbog velikog broja stranaka i koja ne vidi spas i nasjeda raznim manipulacijama.

Na branitelje iz borbenih jedinica i one koji su u zavjetrini mirno živjeli – svi su dobili isti broj dionica. Na braniteljske udruge uz vlast i one koje su napadane kao desničarske, u kojima je veliki broj stambeno nezbrinutih i nezaposlenih branitelja. Tko bi imao i koju korist od toga da branitelji postanu ustavna populacija? Sam saborski zastupnik branitelj/invalid potencira razdor između branitelja i ostalih građana, kao da nije dovoljno što mediji lažno prikazuju velike koristi koje imaju branitelji. Branitelji, pogotovo invalidi moraju imati svu potrebnu zakonsku skrb, osigurana sredstva za život, prvenstvo kod zapošljavanja, stambenu zbrinutost, a ne da se još danas bore za dokazivanje braniteljskog staža i stanuju u barakama. A trebalo bi ukinuti sve manjine navedene u Ustavu, svi građani moraju imati ista prava.

Na časnike proizašle iz JNA i na one iz građanstva. Na generale koji su obranili važne gradove i čame po zatvorima i na one iz logistike i komandi koji nisu niti vidjeli prve linije. Na agresorske ratne zločince koje štite mnogi hrvatski političari uz EU-nalog, i na one Hrvate koji su na montiranim političkim suđenjima kažnjeni drakonskim kaznama – svi smo isti i za sve jednako krivi. Zatvaranje bolesnog generala Brodarca je akt ponovnog javnog ponižavanja svih domoljuba, jer prema svim konvencijama o ljudskim pravima mogao se braniti sa slobode ili kućnog pritvora.

Podjele zbog povrata imovine

Do novih podjela će doći zadnjim vladinim prijedlogom o vraćanju strancima u komunizmu oduzetih nekretnina. Predsjednik Josipović je rekao da se ne radi o strancima reguliranima Osimskim i Rimskim sporazumima. O kome se onda točno radi? Možda će im se vraćati po istom nezakonitom sistemu kao Srbima stanovi. Sve stranke zastupljene u Hrvatskom Saboru će zadovoljiti zahtjevima, pogotovo Italiji, jer potreban nam je glas za ulazak u EU. Predsjednik Vrhovnog suda je rekao da nije potrebno sklapati bilateralne ugovore s državama u kojima žive stranci koji traže povrat, dovoljno je da navale sa zahtjevima i Hrvatska će sve podmiriti, još uvijek može dignuti kredite ili prodati svoje srebro.

Stranci, fizičke i pravne osobe, su svi oni koji žive i u bivšim republikama SFRJ - pa zbog čega nije potreban s njima bilateralan ugovor o vraćanju, zar Hrvati nisu bili vlasnici nekretnina i u BiH , VojvodiniNadaSve se može popraviti samo izlaskom na izbore i referendum uz nadu jedne nove liste sastavljene od poštenih i stručnih kandidata i ostalim republikama? Korisnici oduzetih nekretnina u Hrvatskoj nisu bili samo građani SRH, već i savezni organi, sindikati, JNA itd. pa neka svi kroz sukcesiju to i vraćaju.

Nitko, bar nisam čula ili pročitala, nije zatražio da u povratu pokradenih nekretnina moraju imati isti tretman svi oštećeni, bez obzira je li stranac ili stanovnik RH. Građanima u Hrvatskoj nije sve vraćeno, pa niti posjed nad nekretninama koje su ostale u njihovom vlasništvu, nije brisano niti društveno vlasništvo nad česticama zgrada, premda su šezdesetih vraćeni u vlasništvo svi stanovi i Ustavom RH društveno vlasništvo više ne postoji. Neka premijerka ili predsjednik zatraže podatak od Ministarstva pravosuđa i uprave koliko postupaka za povrat se još uvijek vodi.

Stalno rade kaos i nezadovoljstvo, valjda ne samo iz neznanja i poslušnosti prema zahtjevima EU, već namjerno, satri narod koliko god možeš jer ionako je razjedinjen i neinformiran.

Sramotno i žalosno. Sve se može popraviti samo izlaskom na izbore i referendum uz nadu jedne nove liste sastavljene od poštenih i stručnih kandidata.

Mira Ivanišević