Zbog čega šute braniteljske udruge i ostale domoljubne udruge i stranke?

Sva dosadašnja nedjela hrvatskih političara usmjerena prema hrvatskom narodu nastavljaju se dalje, usprkos kritikama pojedinaca, pisanju nekih novinara i raznim osvrtima na portalima. Ako se i pojavi neka braniteljska udruga i javno izrazi svoje nezadovoljstvo odmah se pojavi druga s drugim mišljenjem, ponovo se razjedinjuju, predsjednicima udruga ide i dalje dobro – pogotovo onima uz vlast, dok branitelj/ratnik ostaje i dalje u novčanim problemima, bolesti i stambenoj nezbrinutosti i bez radnog mjesta na kojem se je našao drugi bez ratnog staža ili je radno mjesto nestalo u „poštenoj" privatizaciji, a baš ti branitelji bi se morali probuditi i razmišljati o predstojećim parlamentarnim izborima.

Dok se nadmudrujemo, prepucavamo i svađamo političari donose odluke koje izravno uništavaju Hrvatsku na gospodarskom i političkom području i opasnost su za njezinu opstojnost. Možemo emocionalno reagirati na neistinito interpretiranje povijesti, neprimjeni književnog hrvatskog jezika, dovlačenju raznih kulturnjaka, donošenju zakona u suprotnosti s kršćanskim naukom itd. i o tome polemizirati ali to ne mijenja stanje u zemlji. Promjenu može donijeti samo izlazak na izbore i biranje novih zastupnika.

Kako vlada Vlada

Prema članku 30. Zakona o Vladi Republike Hrvatske vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama, a te odluke, rješenja i zaključci mogu se samo prema čl.31. objaviti u Narodnim novinama, ako vlada tako odluči kod donošenja tih akata. Tako da mnogi javnosti ostanu nepoznati. Vlada ima veliku slobodu kod donošenja tih akata. Prema članku 80. Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor između ostalog nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru.

Da zastupnici ozbiljno shvaćaju svoje obveze i da rade za dobrobit svih građana ne bi dopustili slijedeće, a što je samo mali poznati dio svih odluka:

A) U Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Račanova vlada je pristala na određivanje datuma od kada će strani državljani moći bez posebnih dozvola kupovati nekretnine po Hrvatskoj, tu mogućnost nisu vezali niti na datum pristupanja, za koji se ni danas ne zna. U tom sporazumu se navodi povrat srpskih izbjeglica a da ne postoji pravilnik/model koga se smatra izbjeglicom iz gradova izvan područja posebne državne skrbi, bez da se je naglasilo da će RH vračati bez obzira na nacionalnost nekretnine u vlasništvu – zapisane u zemljišnim knjigama ili prema stanju u katastru a nikako prema već tada ne postojećem stanarskom pravu. Stanarsko pravo je bilo pravo stanovanja, uz plaćanje regulirane najamnine, a nikako pravo vlasništva.

U lipnju 2003. Vlada donosi odluku o davanju ovlaštenja Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo za kupnju stanova za stambeno zbrinjavanje povratnika koji nisu vlasnici kuće ili stana, a živjeli su u stanovima u društvenom vlasništvu (bivši nositelji stanarskog prava) na područjima izvan područja posebne državne skrbi.

Sanaderova vlada je čak donijela odluku o javno/privatnom partnerstvu za izgradnju više od 4000 stanova, prema kojoj bi s milijunima kuna morala subvencionirati privatnom partneru razliku između zaštićene najamnine sadašnje 2,35 kn/m2 i tržne koju bi tražio privatni partner.

Od toga su odustali.

Sanaderova vlada je ovlastila Agenciju za promet nekretnina APN da javnim natječajima, objavljenim u dnevnom tisku, kupuje po tržnim cijenama stanove bez uvjeta javne nabave. Što marljivo i rade.

Zadnjom odlukom Vlade g. Kosor od ožujka 2011. daje se APN suglasnost za sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnina za stambeno zbrinjavanje povratnika-bivših nositelja stanarskog prava (za nekretnine čija vrijednost kupoprodajnih ugovora prelazi 1.000.000,00 kuna), priopćeno je iz Vladinog ureda za odnose s javnošću. U isto vrijeme se objavljuje izjava Petra Čobankovića u Večernjem listu : Potpredsjednik Vlade izjavljuje da ne zna vrijednost državnih nekretnina, ali da će registar nekretnina objaviti na internetu. Kad nije znao reći.

Može li netko shvatiti te odluke?

Nije mi poznato da su zastupnici od vlada tražili pregled svih do sada utrošenih sredstava, koliko je stanova kupljeno na području izvan područja posebne državne skrbi, za koje povratnike-koje su europejci dugo nazivali izbjeglicama i prema kojem pravilniku i zbog čega se stalno produžavaju rokovi za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje.. Zadnji predani popis je 45000 stanova.Možda će Andrija Rašeta u Beogradu dobiti medalju a u Hrvatskoj stan.

Isto tako mi nije poznato da su zastupnici tražili da se objave uvjeti za dodjelu stana u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima SFRJ, a nakon 1996, prema Zakonu o najmu stanova.

Nije mi poznato da je neki zastupnik tražio popis povratnika Srba, s imenom i prezimenom, na kojoj su dužnosti tada bili u Hrvatskoj i na kojoj su adresi stanovali. Nije mi poznato da je bilo tko od zastupnika zatražio da se ispita obeštećenje 80% uplatitelja u stambene fondove a koji nisu dobili za uzvrat ništa.

B) Svi dosadašnji voditelji ureda Europske komisije u Zagrebu, srdačno pozdravljani i u HS-u, nisu vodili brigu ili davali prijedloge za rješavanje problema nastalih pod komunističkim režimom, već su se izjasnili da oni vode brigu samo o problemima nastalim nakon 1990., pa im je tako glavna briga bila i još je povrat srpskih izbjeglica. Na zamolbu upućenu Paulu Vandorenu da građanima javno objasni koga EU smatra srpskim izbjeglicama iz gradova izvan PPDS i je li stanarsko pravo poznat status stanara u EU nije odgovorio, već je prestao govoriti o izbjeglicama, a poziva se samo na Poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava. Zaboravlja da temeljna prava moraju vrijediti za sve građane, svi imaju pravo na stan.

U Večernjem od 06. travnja Vandoren nas upozorava: "Presudu hrvatskim generalima, kakva god ona bila, moraju svi poštovati. Presuda Haaškog suda nije presuda Hrvatskoj, nego konkretno ljudima". Valjda nije pročitao optužnicu. Dakle narode pripremi se, generali će biti možda kažnjeni jer su ubijali, naređivali i protjerivali Srbe.

Mislim da niti jedan zastupnik nije zatražio objašnjenje što se sve svrstava, pa i ono što nije precizirano, u temeljna prava pogl.23. Nije ih briga. Gospodin Barroso je govorio u HS-u i davao informacije -lipanjski rok si je Hrvatska sama postavila i teško ga je dostići, - hvalio J. Kosor da se u zadnjih 6 godina niti jedan premijer nije toliko zalagao za ulazak u EU-u, ulazak će smanjiti nezaposlenost (valjda kao u njegovoj zemlji Španjolskoj), treba imati povjerenja (pogotovo u neke članice i Haaški sud) itd.

U Večernjem od 07.travnja se navodi da nakon potpisivanja pristupnog ugovora i ratifikacije:

- 12 predstavnika sabora ulazi u Europski parlament bez prava glasa do završetka ratifikacije, - sedam puta više novca Hrvatska će godišnje povlačiti nego danas iz pretpristupnih, - kamate će biti manje tek za dvije godine, kad uđemo u eurozonu.

- Vlada je na 121. sjednici 17.11.2005.dala prijedlog odluke o pokretanju postupka za sklapanje Ugovora o zajmu za Projekt usklađivanja poljoprivrednog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-e s Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj.

- Je li nekom zastupniku poznato je li zajam realiziran i koliko je još sličnih zajmova zatraženo, koliki je iznos ukupnog duga kao i plaćenih iznosa iz proračuna za razna usklađivanja i je li bilo opravdano darovanje prijevoda agresorskim državama?

- Je li se neki zastupnik ili neka parlamentarna stranka založila da se u tisku tabelarno, točnim podacima građanima objasni koliko sredstava je povučeno iz pretpristupnih fondova, u koju svrhu, koliko je bilo korisnika gospodarstvenika a koliko sama vlada? (Na koji način provjeriti izjavu zastupnice Pusić da ne potpisivanjem u lipnju gubimo 2 milijarde €.)

- Tko nas može vjerodostojno izvijestiti o točnom iznosu kojeg će Hrvatska morati uplaćivati u EU-u, koliko nas godišnje košta članstvo u NATO i koliko naše sudjelovanje u NATO-operacijama?

C) Hrvatski sabor je 03.ožujka 2004. potvrdio zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije prema kojem Hrvatska dobiva 28,49 % imovine bivše SFRJ (zlato, druge rezerve te udjeli). Svakodnevno se manipulira s Aneksima Ugovora o sukcesiji, na način kako kome odgovara, i to uvijek na štetu Hrvatske, i samo iz razloga jer taj zakon ne prate zakonske odredbe, pravilnici na koji način to realizirati u praksi. Možda su bili i potrebni bilateralni sporazumi s državama slijednicama.

- Je li neki zastupnik zahtijevao ista prava prema Aneksu G i za sve građane pa i za Hrvate?

- Je li neki zastupnik postavio pitanje n.pr.: Je li Srbija ispraznila diplomatske prostore u inozemstvu koje su pripale RH-oj, što je s vojnim stanovima koje je SRH sufinancirala u svim republikama, zbog čega se ne spominje naoružanje JNA i civilne zaštite, po kojoj cijeni se kupuje električna energija u Srbiji, je li riješeno pitanje povrata sredstava koja je uložila SRH u srpske elektrane.

- Zbog čega se mimo sporazuma raznih zapadnih država sa SFRJ, prema kojima su se neke odrekle svih potraživanja svojih državljana vezanih uz nacionaliziranu imovinu nakon 2.svj.rata, ponovno pregovara o povratu, dok to nije riješila s oštećenima u zemlji? Je li se i na taj način kupuje ulazak u EU-u?

D) Hoće li bilo koji zastupnik postaviti Vladi pitanje o njezinoj odluci da za 2011. odobri Srpskom narodnom vijeću na teret Posebnog dijela državnog proračuna 1,2 milijuna kuna za rad i razvoj srpske zajednice u RH-oj i tko je kontrolirao u prošlim godinama trošenje darovanih sredstava? (Vrijedne žene Poljica i dalje pecite i prodajte soparnik za obnovu narodnih nošnji.)

Krajnje je vrijeme za biranje novih domoljubnih, stručnih zastupnika.

Mira Ivanišević