Zaboravljeno, nepoznato, prešućivano

Zbog neprestanog sugeriranja hrvatskih – jugoslavenskih „antifašista" građanima Hrvatske da prošlost ostave na miru, da ju ne istražuju, da je važna samo sadašnjost, a da nam je dobra budućnost osigurana u liberalnom globaliziranom svijetu, želim navesti samo nekoliko odlomaka iz članka gospodina Vladimira Fučeka objavljenog u „Hrvatskom domobranu" broj 2 za ožujak/travanj 2011.:

- „Saveznici su žaleći za svojom umjetnom tvorevinom Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca, potpuno zaboravivši, da su hrvatski političari još 1919. godine uručili zahtjev Kongresu primirja u Parizu za samoodređenje hrvatskog naroda s, tada impozantnih, 157.000 potpisa Hrvata. Zaboravili su na predstavku hrvatskih narodnih zastupnika, koju su oni podnijeli 1922. godine Društvu naroda u Ženevi, tumačeći položaj hrvatskog naroda u novoj državi, na koju nisu dobili čak niti odgovor. Potpuno su zaboravili na „Izjavu" od 16.siječnja 1939. godine, dakle neposredno pred Drugi svjetski rat, koju je legalno hrvatsko zastupstvo sastavljeno od narodnih zastupnika Hrvatske seljačke stranke uputilo vladama i javnosti tadašnjih svjetskih velesila SAD, Velike Britanije i Njemačke o položaju Hrvatske, koja je ostala bez odjeka na savezničkoj strani.

- Vrlo je interesantna činjenica o kojoj se kod nas malo govori a vrijedno ju je ovom prilikom spomenuti. Radi se o dokumentu što ga je potpisao Ronald Reagan, bivši američki predsjednik, kao guverner Kalifornije dana 4. travnja 1968. godine a glasi: Hrvatska nacija je jedna od najstarijih, te kako je hrvatski parlament Sabor jedan od najstarijih parlamenata u svijetu. Hrvatska je trenutno podvrgnuta sili i teroru kojega provodi Jugoslavija, koja sprječava izbor predstavnika u Sabor i koja je oduzela Hrvatima temeljna ljudska prava na samoodređenje, slobodne izbore, gospodarstvo, kulturu, religiju, pa čak i jezik. Više od 150.000 Amerikanaca hrvatskog podrijetla živi u Kaliforniji, te sudjeluje u ekonomskom, kulturnom i političkom razvoju Zlatne države, i uvijek održavaju svoju živost u protivljenju komunizmu i komunističkoj agresiji, dijeleći svoje znanje i iskustvo. „

Hrvatima se uvijek, od strane zapadnih demokratskih država, i uz pomoć domaćih političara bez domoljublja i obveze prvenstvenog služenja u korist vlastitih građana, događaju iste stvari.

Ne ulazeći u razloge stvaranja Nezavisne države Hrvatske moramo priznati da je to bila država priznata od mnogih uglednih država ali su prema njezinoj vojsci i civilima jugoslavenski antifašisti postupali na zločinački način, bez suda. Ubijali su vojnike, civile, majke i djecu na najokrutniji način,a sve uz pristanak savezničkih snaga, čak i njemački narod nije na takav način stradao. Posljedice svega toga kao i komunističkog režima većina naroda je trpjela 45 godina, nitko se nije zauzimao za njegova ljudska prava, već je sve bilo podređeno nekim samo njima poznatim razlozima.

1990. godine nam se je dogodilo isto. I nakon priznavanje samostalne hrvatske države, uz podršku nekih zapadnih država, dogodila se je krvava agresija na Hrvatsku. Proživjeli smo strahote rušenja, ubijanja i nasilja. Posljedice svega će hrvatski narod snositi još dugo. Ponovno su htjeli održati umjetnu tvorevinu Jugoslaviju, a to nastoje i danas s drugim metodama.

2000. godina Račanove vlasti i kada je Hrvatska postala simpatična država zapadnim državama i kada su se počela otvarati vrata ulasku u EU-u, potpisao se je Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji, Sporazum o sukcesiji i još mnogi. Počelo je nasilno čišćenje hrvatskih branitelja i domoljuba iz svih državnih institucija, uvjeravanje da je naš gospodarski, kulturni i ostali napredak ovisan samo o suradnji s istočnim državama nastalim nakon raspada SFRJ, prije svega Srbijom, smiješno uvjeravanje da smo mi lokomotiva za sve te države, ponovno je počelo nasilje nad hrvatskim književnim jezikom, da državne granice nisu važne jer u EU-i granice ne postoje (svi smo braća), ribe u Jadranu su svačije samo ne hrvatskih ribara i da ne nabrajam dalje.

Ulazak u EU-u uvjetovan sa zatvaranjem generala i drugih, topničkim dnevnicima, neprocesuiranjem srpskih zločinaca, stambeno zbrinjavanje nedefiniranih srpskih izbjeglica, oprostu ratnih pobunjenika i napadača itd. Tajanstveni odgovori sa smiješkom na pitanje o mogućnosti zaključivanja pregovora u lipnju, sve ovisi o vama samima. Narod i branitelji ne smiju na ulice, mogu samo zbog traženja padanja postojeće vlade, ali ne i radi podrške optuženim generalima. To bi mogla biti nova prepreka za završetak pregovora u lipnju, jer mi smo nestabilni i nacionalistički nastrojeni, pa tako nepodobni u EU-i. U svim ostalim članicama EU-e još nemirnije demonstracije su dozvoljene kao i neuspjesi multikulti zajednica.

Ponovno država Hrvatska nije tretirana kao samostalna i nezavisna država i to uz pomoć nesposobnih hrvatskih političara.Uvjete za održavanje referenduma o bitnim pitanjima za opstojnost Hrvatske je nemoguće ispuniti. U tome je uspio pukovnik Čondić. Referendum se ipak nije održao. Gospodin Šeks je našao razloge za neodržavanje u maniri komunističke vladavine pod plaštem demokracije, prema preporuci zapadnih savjetnika.

Kako vjerovati da Hrvatsku u EU-i očekuje iskreno prihvaćanje? Dok su nas vlastiti truli političari doveli do toga da mnogi više ne znaju ni tko smo niti što smo. Bez obzira na datum završetka pregovora i održavanju referenduma o ulasku u EU-u, potrebno je vlastitu državu pravno urediti, gospodarski ojačati, povijest na istinit način interpretirati, ponovno buditi ponos u narodu, a to mogu samo novi nepotrošeni političari, kao i izlazak građana na izbore. Neodgovorno ponašanje, kao do sada, vodi nas u propast.

Mira Ivanišević