Prvi put u Vukovaru

Za mene su sva hrvatska područja istočnije od Osijeka bila nepoznata. Sa Slavonijom i Baranjom zbližio me je Domovinski/obrambeni rat. Sve ratne gubitke proživljavala sam kao vlastite, jer svi smo se zalagali i borili za svoju Hrvatsku. S prijateljima iz Udruge hrvatske domovinske vojske 1941-1945 odlučila sam se, dok još mogu, otići do Vukovara i pokloniti se žrtvama zločinačkog rata. Kako smo bili tri dana u Slavoniji razgledali smo Đakovo, Osijek, Aljmaš i Ilok. U srijedu smo u miru obišli sva vukovarska mjesta stradanja. Mitnicu, Borovo Naselje, Velepromet, Borovo- komerc, Ovčaru, Trpinjsku cestu i Memorijalno groblje žrtava iz domovinskog rata Vukovar. Svugdje smo zapalili svijeće i pomolili se za njihove duše, a žene iz Omiša položile su i vijence. Je li to dovoljno?

Na memorijalnom groblju zatekli smo gospođu Zadro, suprugu i majku poginulih branitelja supruga i sina. Morala sam ju zagrliti sa željom da joj prenesem moje suosjećanje s njezinom boli, njezinu bol smatram i svojom boli. Škorinu pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu, jer ja ću se vratiti..." shvatimo tek kada vidimo tu ravnicu. Nažalost nisu se svi vratili. U razgovoru sa stanovnicima Vukovara – Hrvatima imala sam osjećaj da šapću, kao da su nesigurni u vlastitoj državi, prema njihovom pričanju živi sada u Vukovaru više Srba nego Hrvata. A kako i ne bi kada su nakon mirne reintegracije svi zadržali svoja radna mjesta u svim institucijama, pa i u tvornici Borovo. Ne investira se u proizvodne pogone i ne otvaraju se nova radna mjesta. Događa li se i to s nekom zlokobnom namjerom osnivanja zajednice općina i gradova s većinskim srpskim stanovništvom, državom u državi, premijerka je za njih u proračunu već predvidjela sredstva. Na nekim zgradama su natpisi samo na ćirilici.

U četvrtak 18.11. priključili smo se „Koloni sjećanja" do Memorijalnog groblja. Mislim da mnogim licemjerima nije bilo mjesto u toj koloni. Oni nisu bili nevine žrtve tog grada, nisu prošli mučenja, ne leže u nepoznatim jamama, pa olako mudruju o oprostu, pomirbi i nasilnom suživotu pod ponižavajućim uvjetima. Na groblju, koliko sam uspjela obići grobove, nalaze se godišta 1962., 63., 64., 65. i druga, a mnoga prezimena potječu iz naših južnih krajeva. Na Misi su propovijed svi pažljivo slušali. Upitno je hoće li poslana zamolba svim onim koji eventualno imaju saznanja o još neotkrivenim grobnim mjestima – jamama da o tome, pa i anonimno, obavijeste mjerodavne imati uspjeha.

SDP-ov gradonačelnik Vukovara službeno je pozvao u posjet Tadića, za koji se ne zna je li privatni ili u ime RS-e, koji je donio nevažne dokumente odnesene iz bolnice, možda kao uvredu. Gradonačelnik je dopustio da prvi put na pozornici uoči mimohoda koji se je kretao od bolnice nema hrvatske zastave. Koju nagradu će dobiti za to? Možda mu Tadić obnovi jednu ili dvije kuće u Vukovaru, a naš predsjednik pošalje kamion brašna. Političko stanje u cijeloj Hrvatskoj može se preslikati i na Vukovar, ne izdvaja ga niti njegova velika žrtva.

Mira Ivanišević