Osobna zapažanja

Kada se je u meni skupilo previše jada, boli i gubljenja svake nade u razum i poštenje političara morala sam bar na kratko vrijeme otputovati. Posjetila sam dobru prijateljicu u Stuttgartu, a kako je ona potpuno nezainteresirana za politiku dani su mi prolazili mirno, kao pravi ugodni odmor. Svaki dan sam prelistala novine „Stuttgarter Nachrichten" i po koji put pogledala dnevnik ili neku reportažu na TV. Nijedan dan nisam pronašla ništa o Hrvatskoj. Niti u svezi kritika i istraživanja rada BLB banke, koju su naši mediji povezivali s Hypo-austrijskom bankom i našim tržištem.

Predsjednik Njemačke je sa suprugom bio u isto vrijeme u posjeti Turskoj. Novinari su dali izvještaj da je njegovom predavanju u turskom parlamentu bilo nazočno 7 od više od 20 ministara i polovica parlamentaraca, premda je njemački predsjednik poznat po pozitivnim izjavama o ulozi islama u Njemačkoj, a isto tako je Njemačka omogućila rad i školovanje milijunima Turaka. Meni je to pokazatelj da Turska, koja također čeka ulazak u EU, ne kupuje svoj ulazak ulizivanjem, već radi na svom ustroju prema vlastitim potrebama.

Prijedlog da se smanji broj djelatnika u Ministarstvu obrane s više od 3000 na 1500 prihvatile su načelno sve tri vladajuće stranke, uz potrebnu analizu na koji način. Reduciranje službenika se zbog smanjenja troškova opravdava i s postojanjem velikog broja odjela kod kojih se ne zna što koji radi. A 1500 službenika mora biti visoko stručan. Njemački političari ne kupuju glasove na ovaj ili onaj način, već rade na racionalizaciji rada ministarstava i uštedi bez obzira što se i njima približavaju parlamentarni izbori.

Zanimljiva informacija je i ta, da se je 40 poljoprivrednih domaćinstava udružilo u jednu zadrugu i to radi dobivanja poticaja EU-e kao i racionalnijeg korištenja i održavanja poljoprivrednih strojeva.

Njemačko gospodarstvo traži uvoz radne snage.Predstavnici mnogih političkih opcija i udruga traže da se napravi najprije dugogodišnji plan o profilu potrebnih kvalifikacija, a prije svega da se preškoluje, doškoluje nezaposlenu strukturu radnika, kao i da se animira i dalje školuje one koji nisu završili svoje obrazovanje – prekidače ili da im se ukine socijalna pomoć. Nada hrvatskih roditelja, da će se njihova djeca moći jednog dana zaposliti u zemljama EU-e, ostaje možda ipak samo nada.

U centru Stuttgarta na jezeru Feuersee svake subote, već godinama, privatni poljoprivrednik prodaje svoje proizvode,s kombija i na priručnom stolu. Nisam uočila da su im jaja kalibrirana ili da je u njihovoj kućnoj proizvodnji tjestenine i na drugim proizvodima istaknuta oznaka da je u skladu s normama EU, kao što plaše naša poljoprivredna domaćinstva.

Mogla bi još pisati o svojim utiscima, ne znam kome bi to bilo od koristi. Sve to bi ipak morala pratiti naša Gospodarska komora i na osnovi njihovih pozitivnih iskustava davati smjernice, a ne da baš sve ovisi samo o energiji i volji pojedinaca.

Na povratku kući dočekao me je na TV-i prijenos sjednice Hrvatskog sabora o povjerenju Jadranki Kosor. Jednostavno sramota.Njihovo smijuljenje i vrijeđanja i način iznošenja bitnih državnih problema je uvreda za njihove birače, ostale građane, a za njih same pokazatelj njihove intelektualne razine i karaktera. Povjerenje je izglasano i vlada može u nove političke pobjede na štetu građana.Tragično je što oporba, koja je i zakuhala nakon 2000. mnoge nevolje i danas nema realan gospodarski plan, a računa samo na glasove ideološko bliskih građana, koji disciplinirano izlaze na izbore, pa je zato najvažnije izazvati prijevremene izbore, najvažnija je borba za vlast i biti na vlasti, a vladati kao i do sada prema nalogu nekih država EU.

Sve emisije i vijesti na HTV donijele su bombastičan posjet predsjednika Tadića. Prvog dana novinari su izvještavali da je „ispriku" predsjednik Tadić dao u svoje osobno ime i naglašavali da to nije službeni stav RS i da će se u Srbiji razmotriti mogućnost obnove nekih zgrada u Vukovaru. Drugi dan se je već izvještavalo da je „isprika" dana u ime Srbije i da bi se mogle obnoviti jedna, dvije ili tri ulice. Nije uslijedila nijedna pismena potvrda „isprike" niti o planu event. obnove. Predstavnici udruga nestalih i ubijenih su skrušeno govorile da očekuju da će predsjednik Tadić dati i popis grobnih mjesta nestalih i ubijenih. Što znači nadati se? Pa on je mogao to i sada donijeti, imao dovoljni broj godina a i svojih službi na raspolaganju. Sve same laži. Je li taj cirkus bio potreban Europskoj komisiji prije davanja njezinog mišljenja o pristupu ili ulasku u EU država bivših republika SFRJ?

Nakon svih laži o oprostu, pomirbi i dobrosusjedskim odnosima uslijedile su izjave zastupnika Stanimirovića beogradskim novinama, na koju je premijerka veoma blago reagirala. Namjerava razgovarati s koalicijskim partnerima. A u izjavi za HTV je rekla da se znade tko je agresor i nije ga htjela imenovati. Većina naroda, nakon toliko laži i pranja mozga, više ne zna tko je stvarni agresor. Možda pok . Franju Tuđmana proglase agresorom na vlastiti narod.

Tu nije kraj cijelog pokvarenog igrokaza. Na 3. dnevniku HTV-a dana 8.11. izneseni su podaci da 400 000 Srba od Republike Hrvatske potražuje 30 milijardi € kao naknadu za točno navedene ratne štete, između kojih i dionice, mirovine, srušene kuće (ne znam kome su onda do sada obnovljene), stanarska prava i stanove (valjda je tu uvršteno i 300 000 stanova koje je Tadić naveo u svom govoru u UN). Čudna dogovorena podudarnost je, da je njihov iznos potraživanja skoro jednak potraživanju RH-e naveden u tužbi za genocid.

Veoma jednostavno će biti sjesti obojici predsjednika s nekim predstavnikom Europske komisije i u svrhu bratstva i jedinstva prebiti ta dva potraživanja i povući svoje tužbe i zajedno ući u okviru novog saveza u EU-u. Sve to je moguće jer naša vlada derogira vlastite zakone i za mnoga potraživanja nije izradila zakonske okvire, već pruža mogućnost lova u mutnom.

Mislim da moram navesti još jednu sramotu naših političara. Bivši ministar Šimonović je jednom između ostalog rekao da naša tužba u Haagu za ratne štete možda ne će proći, jer da oni rješavaju pojedinačne tužbe građana. Ako je to istina, onda su Sanader, Kosor i svi političari u izvršnoj vlasti, koji drže ruku na srcu za Hrvatsku, napravili veliku nepravdu svim stradalnicima u prošlom obrambenom ratu. Mogli su od bezbroj parazitskih agencija osnovati jednu koja bi informirala i prikupljala podatke za pojedinačne tužbe građana i iste na svoj trošak obradila i dostavila u Haag. A to može još napraviti, ako se time ne bi zamjerila raznim komesarima i braći agresorima.

Kako ne postoji neka konstruktivna kontrola rada vlade kroz medije i nevladinih udruga građanima preostaju samo slijedeći izbori. Ne znamo na koji način će do tada obmanjivati i lagati javnost. Tko ne bi vjerovao čistom anđeoskom licu predsjednika i njegovim lijepim riječima? Posjetio je i radnice tvornice Kamensko ali nigdje nisam mogla pročitati da je bar potaknuo osnivanje fonda za isplatu plaća, dok se ne riješi kompletno pitanje. Radnice su samo radnice, nisu djelatnice elitnih radio postaja ili drugih institucija.

Mira Ivanišević