Večer braniteljske poezije

Rijetko sam na nekoj prezentaciji knjige doživjela i osjetila toliku iskrenost i snagu u recitacijama pjesama ili čitanju tekstova kao prošle nedjeljne večeri.

Neki branitelji su već izdali svoje pjesme, a neki ih drže u svojim sjećanjima i rijetko ih pročitaju u javnosti. Njih osmero recitiralo je samo neke od svojih pjesama, koje su kod nas slušatelja izazvale i suze tuge. Neki su veoma mladi išli braniti svoju domovinu, s mnogo žara i možda manjkavim vojnim znanjem i iskustvom, ali su ju obranili. Oni koji su preživjeli ratne strahote, možda i ranjeni, opravdano su se mogli smatrati junacima. Jer to oni i jesu. U njihovim pjesmama nema mržnje, osvete i agresivnosti već samo riječi boli i nemoći.

Sve vladavine nakon 2000. godine sustavno su radile i još rade na uništenju ponosa svih domoljuba i svih bitnih vrijednosti za opstojnost jednog naroda, pa i uništavanju hrvatskog jezika.

Branitelji pjesnici imaju dar da mogu izraziti svoje osjećaje kroz pjesme i na taj način ublažiti nepravde. A što je s onim braniteljima, koji nisu našli sebe u nekom individualnom radu, a svakodnevno su izloženi omalovažavanju i ponižavanju, bombardirani s raznim člancima o krađi i prodaji dijelova domovine, aboliciji agresora davanju stanova pripadnicima agresorskog naroda, s invalidninama ispod prosjeka, stambeno nezbrinuti i bez mogućnosti rada? Mnogi se prepuste porocima ili samoubojstvu. Sretni su oni koji se nalaze u grupama u kojima nalaze razumijevanje i pomoć za svoje nevolje.

Nitko nije, ciljano i namjerno, nakon rata iskoristio tu pozitivnu energiju ratnika i organizirano ih uključio u obnovu srušene domovine i proizvodnih pogona. Sustavno se je radilo i još se radi na uništavanju domoljublja i samopouzdanja – te metode su naučene još u komunističkom režimu. S poniženima i deprimiranima je lakše vladati. Kome je uopće važno smješkanje političara, njihova svjetska putovanja na naš račun, koja služe njihovoj taštini i prodavanju magle?

Samo ću navesti pjesme umirovljenog časnika HV-e Stipana Medvidovića, koji je u ožujku ove godine objavio svoju knjigu pjesama „Trag, premda sve pročitane pjesme zaslužuju objavu na našem portalu.

Ratniče

Ne daj se ratniče

Naučio si da te probada kamen

Naučio si krvariti po bespućima

Braneći našu Hrvatsku.

Rat brate još nije završen

Stalno nas ponižavaju

Ubijaju u nama dostojanstvo.

Kome to treba?

Ti koji si se digao visoko

Ko soko nad surom planinom

Sad čamiš u kamazatu.

Zatvorili ste ratnike

Ali ne možete zabraniti pisati

Nama ratnicima

Pozdravljamo vas dragi prijatelji

Ma gdje da ste zatvoreni

Ne tražimo milost gorih od sebe.

Ne možemo protiv vjetrenjača

Posustajemo jer smo puno htjeli

Pušku smo ostavili

Uhvatili se olovke

Pravda je na našoj strani

Sada ste vi zatvoreni

A sutra tko zna tko će od nas

U vaš uznički krevet leć.

Sve je to za Hrvatsku.

Vojnikovo je braniti život i domovinu

Braneći vlastiti život i domovinu

Strah je normalan

Velik je do neba.

Gospodo

Braniti svoje za vas je zločin

Ubiti na svome za vas je zločin.

Pobuniti se protiv vlastite države,

Ubijati i pljačkati za vas je to normalno

Oni su dobili oprost.

Za koga radite gospodo sudci?

Sudite mi što sam branio sebe i domovinu moju i tvoju.

Samo se to nama može dogoditi

Hrvati su plaćali metak s kojim su ubijeni

Kao nitko na svijetu.

Hrvati su zatvoreni i proglašeni zločincima

Braneći svoje i na svome kao nitko na svijetu

Zašto nam se to čini i za koga?

O Bože Ti koji sve znaš i vidiš uzdamo se u Tebe.

(Stipan Medvidović)

Mira Ivanišević