Svaki narod ima vlast koju zaslužuje

Svaki narod ima vlast koju zaslužuje - takav odgovor mi je dao poslovni partner iz Švicarske - u vrijeme prošle komunističke vlasti. Tada sam mislila da je ta tvrdnja za nas u SFRJ nepravedna. Živjeli smo u diktaturi, premda to mnogi danas „antifašisti“ negiraju.

Već dvadeset godina imamo, bez obzira što skoro u svim strankama vlada politički kadar iz prošlog režima, mogućnost na slobodnim izborima birati predstavnike za koje mislimo da će raditi za dobrobit Hrvatske. To se naročito odnosi na predsjedničke izbore, na kojima biramo osobu. Kako se ne koristimo tom jedinom mogućnošću izražavanja svojih osnovnih građanskih prava i ne izlazimo na izbore prepuštamo vlast  onima koji su izabrani s malim postotkom glasova ukupnog biračkog tijela. Izabrani su od onih koji disciplinirano izlaze na izbore, jer su tako naučeni.

Tako sada imamo Vladu i predsjednika RH koje i zaslužujemo. Neumjesne su sve kritike i polemike na njihov rad, sklepane koalicije i saborska prepucavanja. Bolje nam je da o svojim propustima dobro razmislimo i izađemo na sljedeće izbore, s nadom, da će se  kandidirati nove stranke i novi ljudi, koji će se zalagati da prošlost bude ispravno definirana (bez stalnih izazivanja pozitivnim zvijezdama i negativnim kapama), realno ocijeniti sadašnje privredno, stambeno i socijalno stanje u državi i napraviti gospodarski i poljoprivredni razvojni plan za cijelu Hrvatsku, bez sugestija onih koji žele i dalje Hrvatsku samo kao uvoznicu svega potrebnog i nepotrebnog. Možemo se samo nadati da nije prekasno i da će se složiti sve stranke sličnog programa i na izbore izići s jednom listom.  

Zbog čega nijedna vlada nakon završetka rata nije u stanju iskoristiti svu pozitivnu energiju svih građana, kao što je to uspio napraviti pokojni predsjednik Franjo Tuđman u ratu? Moram misliti na sve žene i majke koje su ostale nakon II. svjetskog rata i nakon obrambenog rata bez muževa, sinova i očeva i s kojom samozatajnošću su se borile i bore se za svoje obitelji.

Veliki broj srednjoškolaca i studenata, pa i osnovaca dobiva međunarodna priznanja na svjetskim natjecanjima iz matematike, fizike, informatike, glazbe, športa i drugih područja. Stručni radnici su vrijedni i priznati i u drugim državama. Samo predsjednik HGK N.Vidošević je rekao da naši radnici nisu marljivi, valjda sudi po sebi, ili preporuča marljive uvoziti. Postoje uspješni i pošteni gospodarstvenici.

Malo je poznato s kolikim birokratskim preprekama se moraju boriti svi građani kod traženja raznih dozvola, odobrenja itd. Tu izgube najviše svoje energije.

Na žalost ne može se prepustiti sve individualnoj sposobnosti i upornosti.  

Umjesto da nas mediji stalno i opširno izvještavaju o pozitivnim stvarima oni svakodnevno donose teme koje izazivaju žučljive rasprave među građanima, bar između onih koji još imaju novaca za kupnju novina ili ih uopće još čitaju.  

Slobodna Dalmacija 5. kolovoza 2010. Između redaka članka „Ne ćemo dopustiti da Srbija kroji Oluju“ nalazi se tekst:

SNV: Kazniti sve zločince. Srpsko narodno vijeće izrazilo je nadu da će obnavljanje pozitivnih odnosa između Hrvatske i Srbije rezultirati i skorim dogovorom o rješavanju preostalih izbjegličkih pitanja te procesuiranjem ratnih zločina i povratom kulturnog blaga, što je, ističu, i pretpostavka za drukčiji zajednički odnos prema „Oluji“.

Pomirba će početi kada se izbjegli vrate, žrtve obilježe, a zločinci kazne. „Oluja“ je počela 91. u Splitu, Šibeniku, Osijeku, Đakovu…. Ubojstvima, progonima, izbacivanjima iz stanova, a traje još do današnjih dana, rekla je voditeljica Centra za razvoj demokracije mr. Semina Lončar, na presici s Vijećem srpske nacionalne manjine u prostorijama splitske „Prosvjete“.

Komentar je suvišan. Samo je zabrinjavajuće da sve udruge, centri i ostali dobivaju proračunska sredstva, a trošenje istih nitko ne kontrolira.  

Slobodna Dalmacija 19. kolovoza 2010. - „Predizborni poeni, Milan Rodić, predsjednik Srpske narodne stranke: Otkup stanova za srpske povratnike tek slovo na papiru“. U članku su navedeni podaci o stambenom zbrinjavanju po gradovima od Osijeka, Zagreba, Karlovca i svim ostalim gradovima u kojima su se nalazile JNA vojarne i komande, ukupno 3472 stana. (Minimalne ukupne kvadrature  208 320 m2, minimalne ukupne vrijednosti  249 984 000.-€.) Srpski povratnici sa statusom zaštićenih najmoprimaca u državnim stanovima dobit će pravo na njihov otkup po uvjetima sličnima onima po kojima su se u Hrvatskoj početkom devedesetih mogli otkupiti društveni stanovi.

Prema Zakonu o najmu stanova 1996. zaštićeni najmoprimci postali su stanari sa stanarskim pravom koji su stanovali u predmetnim stanovima 1996, i koji su obnovili ugovore o najmu stana s vlasnicima tih stanova. Nigdje u tisku nije objavljeno tko su sada povratnici – zaštićeni najmoprimci, jer ne naziva ih se više „ izbjeglicama“. Početkom devedesetih su mnogi stanovi bili velikim dijelom amortizirani. Dok se sada valjda radi o kupljenim stanovima po tržišnoj cijeni, pa samo glupi ili lažljivi, pljačkaši svih građana RH mogu dogovarati takve aranžmane. Neka nam strani diplomati navedu samo jednu državu, koja je imala obrambeni rat, i da na taj način stambeno zbrinjava povratnike, koji nisu bili vlasnici stanova već samo privilegirani korisnici. Radi li se o vojnim, carinskim i policijskim djelatnicama koji su svojom voljom napustili RH. Stanove su možda koristili privremeno, prema potrebama državnih  službi. Samo vojni umirovljenici su mogli birati svoja prebivališta i u tim mjestima zadržati stanove.

Ni jedna stranka u opoziciji, pa i u vladajućoj koaliciji ne objašnjava te dogovore koji vode državu u konačni bankrot.  

Večernji list 19. kolovoza 2010. sa slikom Milorada Pupovca i Slobodana Uzelca, koji su zastupali prodaju,  „Vlada zaštićenim stanarima daje 5000 stanova u povoljan otkup“. Tko su sada „zaštićeni stanari“? Stanuju li u novosagrađenim stanovima – ili u stanovima koje su svojom voljom napustili devedesetih i u koje su se ponovno uselili ili su im dodijeljeni novo sagrađeni stanovi? Radi li se o tada nasilno izbačenim stanarima sa stanarskim pravom?

Navedeno je da vlasnici stanova ne bi smjeli prodati stanove deset godina, a koliko će popusta dobiti, još se pregovara. Radi se o lakrdiji i varanju naroda. Ustavni sud je već pobijao slične odluke, jer svaki vlasnik nekretnine slobodno raspolaže njome.

Sramota. Sve se događa u vrijeme donošenju rebalansa.  

Slobodna Dalmacija, Spektar 21.8.2010. članak „Jedan narod, jedna zemlja, pola jezika?!“. Skoro nema dana da se u tisku na razne načine ne osporava hrvatski književni jezik i traži srodnost sa srpskim jezikom. Srbi su zadovoljni svojim jezikom, ćirilicom i književnošću pogotovo kada su hrvatski i srpski jezik kao posebni jezici međunarodno priznati, i to postali nakon srpskog zahtjeva. Od 1.rujna 2008. oznake hrv i srp postale su važeće za bibliografsku i terminološku primjenu. Hrvatski jezik je postao međunarodno priznat  i uveden u ISO standarde obvezne za cijeli svijet. Izgleda samo u Hrvatskoj ne. Traže li neki akademici i novinari poništenje tog priznanja?  

Večernji list 22. kolovoza 2010. „Utjeha u unucima“. Dok se najmlađa Radina kći Vanja sunča s prijateljicama, Lucija s djecom i ocem uživa u skrovitim uvalama, a mali Sergej najviše voli skakati u more s djedove glave. Je li to izvještavanje o znamenitom hrvatsko/srpskom/američkom glumcu s njegove privatne rezidencije ili je provokacija građanima, platišama svih poreza  Jesu li Brijuni postali oaza mira za srpske „uglednike“i tko plaća njihov boravak? Od prihoda od prodaje karata? S razlogom nam se smiju. Ali naše glumište će doživjeti veliki preporod, nakon što Rade Šerbedžija otvori u Rijeci u okviru Sveučilišta glumačku akademiju na više jezika. Zato građani budite strpljivi i poželite mu uspjeh u radu, a kod toga zaboravite svu antihrvatsku propagandu koju je prakticirao u svijetu devedesetih.  

Večernji list 28. kolovoza 2010. članak „Nenad Stazić i Milanka Opačić, gosti Ulyssesa, vojnim brodom odlazili na kupanje na Vangu“. Hrvatska vojska ima tolerantnog, prije svega kulturnog, vrhovnog komandanta. Kultura, glazba su mu važniji od čuvanja Jadrana od ribarica susjednih država koje uništavaju naš riblji fond. U kontroli mora bi dobro došli ratni brzi čamci. Valjda su pod Titom bili korišteni vojni čamci, brodovi, gliseri za njegove goste pa zašto ne i pod Josipovićem, pogotovo što je veoma uvažen u stranim državama. A ionako građani sve šutke plaćaju.  

Slobodna Dalmacija 28. kolovoza 2010. članak „REKOM istražuje ratne zločine". Osniva se zajednička regionalna komisija država nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Za rasvjetljavanje ratnih zločina poziva zagrebačka „Documenta“ Centar za suočavanje s prošlošću poziva cirkularnim mailom branitelje da dođu 2. rujna na jednodnevni susret u kninski hotel „Mihovil“. Nakon usvajanja Statuta REKOM komisije i odobrenja njihovo rada, na području bivše SFRJ počinje novo poglavlje istraživanja ratnih zločina, jer Statut REKOM-a predviđa velike ovlasti – od uvida u svu tajnu dokumentaciju u navedenim državama do direktnih istraživanja na terenu.

Nitko nije sadržaj tog članka analizirao niti opovrgnuo, bar ja nisam uočila. Može se dogoditi da dobijemo novu balkansku instituciju iznad hrvatskih zakona i Ustava RH. Je li to nastavak Mesićevog rada, dostava tajnih dokumenata Haagu? Uklapa li se REKOM u zakone EU?  

Rijedak je slučaj da se u demokratskom društvenom uređenju može s toliko prezira, samovolje i samodopadljivosti vladati nad većinskim narodom.

Mira Ivanišević