Što možemo očekivati od eventualne buduće vladavine SDP-a?

Skoro sve medijske ankete o sadašnjoj volji birača pokazuju da je SDP u vodstvu. Jesu li sve te ankete u službi kukuriku koalicije, ako su istinite? Radi li se samo o dosadašnjem uspješnom pranju mozga? Zaslužuju li govori i prijedlozi njihovih zastupnika u Hrvatskom saboru toliko povjerenje? Po mom skromnom sudu, ne zaslužuju. Nisu predložili svoj program gospodarskog oporavka i razvoja, bar ja ga nisam nigdje mogla pročitati, i o njemu potakli širu raspravu. Oni će svoje mudrosti pokazati nakon pobjede na idućim izborima, jer se boje da im ih netko može ukrasti i pripisati svojim zaslugama. Možemo se naslušati samodopadljivih hamletovskih govora, žestokih rasprava o zakonskim odredbama koje u sadašnjoj teškoj situaciji nisu bitne za život, nagledati se raznih modnih kreacija i upitati se kako je uopće moguće gledati i razmišljati s kosom dužine do pola oka.

Želim se podsjetiti na samo neke „velike uspjehe" Račanove vlade, pod kojom smo počeli biti simpatični nekim državama EU-e, a i nekim građanima: Više nema smisla sada analizirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Ali veliko neznanje i pomanjkanje svake želje za zaštitu interesa Hrvatske je iskazano u članku 60., prema kojem će se nakon 4 godine od potpisivanja dopustiti državljanima država članica EU-e stjecanje nekretnina. Hrvatska je tu obvezu uredno ispunila. Moglo se je tu obvezu vezati na datum službenog ulaska u EU-u i možda na taj način smanjiti broj ucjena. (Sada se vrši pritisak da se dopusti stjecanje nekretnina i ulazak kapitala i državama koje nisu članice EU-e.)

Je li Ugovor o sukcesiji potpisan u Beču 25 svibnja 2001. zaštićuje interese Hrvatske? Prati li ga zakonska regulativa? Mislim da ne. Jer kako bi mogle sada Srpske željeznice, Srpska zračna kompanija i ostala srpska poduzeća, prema navodu u Slobodnoj Dalmaciji, tražiti milijunske odštete. JŽ, JAT i ostali nisu bili srpsko vlasništvo već vlasništvo svih tadašnjih republika, osim što su se centralne uprave nalazile u Beogradu i živjele na račun izdvajanja svih republika. To je moralo ući u ugovor o sukcesiji, jer hrvatska ima pravo i na te nekretnine. Hoćemo li čitatelji tiska ili gledatelji TV-e dobiti stručnu informaciju o tim potraživanjima?

Tadašnji ministar Tonino Picula je potpisao razne anekse Ugovora o sukcesiji, pa tako i Aneks G Ugovora koji nosi naziv „Privatna imovina i stečena prava". Po pitanju tog aneksa primjenjuje se u sudskim postupcima sudska praksa, jer ne postoji zakonska regulativa. To daje mogućnost raznim manipulacijama i tumačenjima.

Ako se Ugovorom o sukcesiji regulira dioba nekretnina u vlasništvu SFRJ na novo nastale države, zbog čega se u taj Ugovor uključuju i naknade za direktne i indirektne ratne štete i fizičkim osobama, a koje su nastale nakon 1990. i koje bi se morale rješavati na drugi način, a koje podmiruje ili snosi samo RH i njeni osiromašeni građani. (12.08. je u emisiji „ Hrvatska uživo" prikazan novi slučaj izbacivanja branitelja na ulicu s 2.500 kuna mirovine – za njega nema socijalnog stana. Ali može se navodnim srpskim izbjeglicama po tržnim cijenama kupovati stanove u gradovima izva5n područja posebne državne skrbi. Pravedna socijalna država! O nepostojanju socijalnih stanova ili uopće stanova za normalnu najamninu SDP ne govori i ne predlaže rješenja. POS-stanovi to ne rješavaju.) O tome što su potpisali i s kojim posljedicama za nas i sve buduće generacije SPD ne govori.

Je li SDP s koalicijskim partnerima prema prošlom predizbornom obećanju zaposlio 200 000 radnika i napravio reviziju pretvorbe? Nije. Pretvorba je po istom sistemu išla dalje, a zaduživanje je počelo rasti. Očistili su vojsku i policiju od branitelja, nisu im dali mogućnost doškolovanja i prekvalifikacije. Već tada su smanjili mirovine braniteljima. Počeli su sustavno raditi na uništavanju domoljublja i ponosa većine građana, a vlada Sanadera je nastavila.

Tko je vjeran SDP-u? Valjda svi oni koji su ostali vjerni SKH-u, koji su imali u prošlom režimu privilegije i koji raspad SFRJ nisu prihvatili kao neminovnu realnost, koji su zaboravili ekonomsku krizu i razne nestašice u prošlom režimu, a političke progone i oduzimanje svih nekretnina nisu doživjeli, koji ne shvaćaju međususjedske odnose na civilizirani način bez bratstva i jedinstva, kojima smeta svaka crkvena poruka i svi oni koji imaju potporu u sadašnjem načinu vođenja državne politike.

Svi ostali koji bi birali modernu socijalnu demokratsku stranku neopterećenu razmišljanjima iz prošlog režima ili kršćansku demokratsku socijalnu stranku nemaju te mogućnosti. Stranke su rascjepkane i bez financijskih mogućnosti za rad. Bez redovnog pristupa medijima, osim u predizbornoj kada ih poredaju kao u zoološkom vrtu i od njih namjerno naprave neozbiljne i smijehu izložene kandidate.

Je li prezahtjevno tražiti ili očekivati dogovor između državotvornih stranaka, kojima će biti najvažnija dobrobit svih građana, očuvanju granica, dodjela državnog zemljišta vlastitim poljoprivrednicima i stočarima, udruživanje svih pozitivnih djelatnosti i uspjeha pojedinaca, državnu upravu prilagoditi potrebama građana – da građani dobiju povratne informacije a ne da svugdje vlada administrativna šutnja, da uvedu sankcije za nerad i smanje birokraciju, reviziju registriranih udruga i način trošenja dobivenih proračunskih sredstava itd.?

Idući izbori su sudbonosni za Hrvatsku.

Mira Ivanišević