Koliko nas košta i koliko će nas još koštati Josipovićeva i Vladina politika «dobrosusjedstva» i popuštanja?

Predsjednik Josipović je 11. srpnja 10. dao intervju austrijskom listu „Der Standard".

"Der Standard: Kod vašeg susreta sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem predložili ste da obje države odustanu od svojih tužbi, jedni protiv drugih, na Međunarodnom sudu 

Josipović: Mi smo ustanovili da se problemi mogu lakše riješiti dogovorom nego tužbom. Ako bi mogli ciljeve tužbi, naime istraživanje sudbine nestalih, imovinska stanja i odgovornost za zločine postići i na drugi način, zbog čega onda nepotrebno trošiti vrijeme i novac?

Der Standard: Sud ne će ionako nikoga kazniti. Ali on može možda jasno reći koja je država za što kriva. 

Josipović: Ne. Odlučuje o tome što ga pitamo, a to je u ovom slučaju: „ Je li bio genocid ili ne"? Ali genocid je jedna veoma uska kategorija. Što se tiče Bosne, Sud je od mnogih tamo počinjenih zločina, samo masakr u Srebrenici priznao kao genocid."

Premijerka Kosor je na te izjave dala odgovor: „O tom pitanju odlučuje Vlada. A mi za sada ne razmišljamo o povlačenju tužbe". Što će se dogoditi kada budu o tome razmišljali? Sve to je samo priprema građana na ono što će se eventualno nakon pritiska pojedinih država članica EU i dogoditi. Možda i tužba Srbije služi samo tom prepucavanju. A sve to je i na tragu haške optužnice protiv naših generala da je Oluja bila zločinački pothvat i da smo svi za sve jednako krivi, a pogotovo Hrvati koji su htjeli svoju državu.

Svi prešućuju da se u našoj tužbi ne radi samo o genocidu već i o naknadi za ratne štete, koje prema navodima u Dnevniku HTV-a od 14.3.2010. iznose 32,5 milijardi €.

Predsjednik Josipović se smatra svemogućim, jer vjeruje da će naplatiti te štete, bar djelomično, od Srbije koja nam ne vraća u posjed, prema ugovoru o sukcesiji, niti rezidencije u inozemstvu, jer navodno nema sredstava u svom proračunu za preseljenje svog diplomatskog osoblja. Ili uopće nema namjeru postaviti pitanje ratnih šteta, jer smatra da moramo i na taj način doprinijeti „miru na Balkanu" i ulasku u EU?

Predsjednik Josipović je veoma zahvalan predsjedniku Tadiću za vraćenu ikonu Bogorodice, kao simbolički čin povratka kulturnog dobra koje pripada Hrvatskoj. U jednom novinskom članku se navodi da je iz crkve u Dalju 1995. ikona poslana u Srbiju na restauraciju, a u drugom je navedeno da je bila pokradena. Da li je predsjednik Josipović upoznat koliko je crkvenog blaga i katoličkih crkava barbarski uništeno? Nisu se potrudili sve umjetnine niti pokrasti, već su ih trajno uništili. Nastala šteta samo u jednoj franjevačkoj provinciji iznosila je 12 milijuna eura. Smije li se uopće više o tome govoriti? Ili naši političari zbog pomirbe, novog bratstva i jedinstva o tome šute? Sramotno!

Predsjednik Josipović, predstavnici mnogih stranaka i razni inozemni emisari pozivaju na povrat još 70 000 izbjeglica. U svim vladinim odlukama navedeni su „povratnici". Za iritiranje građana, a pogotovo onih koji nemaju riješeno stambeno pitanje su krive sve vlade i dosadašnji predsjednici i to zbog toga:

- što se ne pridržavaju rokova prijave za povratom

- što nisu definirali, u skladu s međunarodnim konvencijama, tko se smatra izbjeglicom, povratnikom, prognanikom ili ekonomskim imigrantom, pogotovo na područja izvan područja posebne državne skrbi.

- što nije donijeta odluka Da svi imaju pravo na povrat svog vlasništva i da ga dobiju u posjed, ukoliko je bilo dodijeljeno, zbog ratnih nepogoda, drugima.

Inozemne emisare se nije upoznalo s našim zakonom o prodaji društvenih stanova prema kojem su stanovi bili prodani zbog toga jer je Ustavom RH ukinuto društveno vlasništvo, a ne zbog toga jer su u njima stanovali stanari sa stanarskim pravom. Da se stanarska pitanja moraju rješavati prema našem zakonodavstvu, kako je i u Aneksu G Ugovora o sukcesiji i propisano. Komunističkim stanarskim pravom, načinom stambene izgradnje u komunizmu i načinom u tržišnom gospodarstvu, da stanarsko pravo nije bilo i pravo vlasništva jer bi se u tom slučaju svi stanari sa stanarskim pravom mogli uknjižiti automatizmom kao vlasnici i ne bi trebali stanove otkupljivati. (Možda problem leži u tome što naši političari ne znaju aktivno strane jezike pa su zbog toga u komunikaciji neaktivni).

Inzistira li naš predsjednik da se obnove Hrvatima svi stambeni objekti npr. u BiH? Ili se zadovoljava s Dodikovim pozivom Hrvatima „dođite braćo, ne će vam se ništa dogoditi, obnovite kuće svojim novcem"?

Jesu li svi predstavnici najviše vlasti, svjesni opasnosti od nepostojećih propisa i ne poštivanja postojećih zakona RH. U Večernjem listu od 19.07.2010. objavljen je članak „21 uvjet za EU". Između ostalog je navedena točka 18.: Zbrinjavati izbjeglice, bivše nositelje stanarskog prava.

Izgleda da se ustalilo mišljenje, uz pomoć domaćih političara, da je Hrvatska agresor na sve republike bivše SFRJ. Građani RH-e plaćajte svojim siromaštvom, bez radnih mjesta i stambene sigurnosti za sva zlodjela koja ste napravili bratskim narodima!

Može li se samo smiješkom, sviranjem klavira, pozdravljanjem turista, donošenjem ustavnih promjena i drugih važnih odluka bez referenduma, širenjem bratstva i jedinstva - ponovno na štetu Hrvata i ispričavanjem srpskim turistima, koji to i nisu, jer stanuju pretežito u obnovljenim kućama u kojima je ugrađena i moja kuna plaćenog poreza?

Uz izlazak na izbore, s nadom da će se pojaviti nova politička elita kojoj će prije svega biti bitan boljitak svih građana Hrvatske, preostaje nam samo još psovka kao izraz nemoći, a koju ne mogu tu upotrijebiti.

Mira Ivanišević