Do kada će bivši komunisti/antifašisti i Jugoslaveni voditi Hrvatsku u bijedu?

Jesam li trebala napisati baš takav naslov sada kada predsjednik i premijerka vode tako uspješnu vanjsku politiku? Sve uvjete za ulazak u EU ispunit ćemo do kraja godine. Kao nekada Tita, predsjednika posjećuju ugroženi radnici. Lijepo su primljeni, nema se što zamjeriti, šteta jedino što njihovi problemi ostaju jednako neriješeni. Na sva novinarska veoma uljudna pitanja predsjednik odgovara isto tako uljudno. Ali s druge strane od svojih 74 savjetnika i njihovih plaća ne odustaje. Ni za milimetar.

Lako moguće da su brojni predsjednikovi savjetnici potrebni za sastavljanje što kvalitetnijih ugovora o obrambenom sporazumu sa Republikom Srbijom. Protiv kojeg neprijatelja? Možda NATO-a, nikada se ne zna.

Premijerka spašava proračun smanjenjem povlaštenih mirovina, pa i onih do 4000 kuna. Izuzela je 100 % invalide. A što je s 80% invalidima? Oni valjda manje jedu.

Sabornik Stazić predlaže da branitelji idu u mirovinu po istim uvjetima kao ostali građani. Kod toga zaboravlja da je Račanova vlada već umanjila njihove mirovine, a povisila boračke. Zaboravlja da su mnogi branitelji istjerani protiv svoje volje iz Hrvatske vojske. Zaboravlja da su mnogi branitelji ostali oštećenog zdravlja i da po završetku rata više nije bilo njihovih starih radnih mjesta. Da je većina političke elite, ranije pripadala KPH-e, iskoristila obrambeni rat za ponovnu pljačku. Isto tako, saborniku Staziću spremnost branitelja da žrtvuju svoje živote za domovinu nije važna. To je valjda ključna poruka koju nam želi s ovakvim prijedlogom uputiti.

Javni pozivi u Slobodnoj Dalmaciji

Početkom listopada 2008. godine na ovom portalu objavljen je moj osvrt pod naslovom „Do kada će 4,5 milijuna građana Hrvatske, a još i njihovi praunuci, podnositi nametnute i neopravdane financijske terete?" Slične tekstove uputila sam institucijama u zemlji i inozemstvu, bez uspjeha. Oni su izabrani demokratskim putem, pa mogu vladati preko tko zna kako sklepanih koalicija kao u jednostranačkim sustavima. Možda bi druga osoba odustala od analiza i traženja razuma kod izvršne vlasti. Međutim, ja to ne mogu.

U Slobodnoj Dalmaciji od 28.svibnja 2010. je ponovno objavljen „Javni poziv" za prikupljanje ponuda za kupnju gotovih stanova i stanova u izgradnji, prema Odluci Vlade (NN 63/08) za zbrinjavanje povratnika-bivših nositelja stanarskih prava na stanovima izvan područja posebne državne skrbi, a u županijama od Zadra do Dubrovnika. To je već peti u nizu poziv objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. Do sada su oglasi s istim uvjetima objavljeni 7. lipnja 2008., onda je oglas istog sadržaja ponovljen 2. kolovoza iste godine. 20. rujna 2008. objavljen je poziv bez gradova Split i Zadar, a 25. listopada 2008. s uključenim gradovima Split i Zadar i sada zadnji 28. svibnja 2010. godine. U Večernjem listu oglas takovog sadržaja za druge gradove nisam uočila. Ponude se dostavljaju Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama, s cijenama u kunama i na ovo javno prikupljanje ponuda ne primjenjuju se odredbe Zakona o javnoj nabavi.

Nisu li prošli svi rokovi za prijavu povrata ili postoje dogovori da se s ovakvom praksom nastavi u nedogled? Sve se odvija tajno, ne zna se tko će sredstva vraćati, ne postoje jasni propisi. Nije također poznato radi li se o povratnicima kako ih naziva Vlada RH ili izbjeglicama kako ih naziva OESS i ostali predstavnici EU. Premda su izgubili rat, radi li se možda o vrhunskim vojnim stručnjacima i obavještajcima koji će dobro doći neškolovanoj hrvatskoj vojsci i pomoći vojnom obrambenom sporazumu sa Srbijom. To bi barem objasnilo zbog čega prikupljanje ponuda ne podliježe Zakonu o javnoj nabavi – radi se o vojnoj tajni.

No, šalu na stranu. Koji zakonski propis zabranjuje stanovnicima Splita znati tko se to vraća u njihov grad? Pogotovo kada kotari - bivše mjesne zajednice i vojne stambene uprave - posjeduju popise stanara koji su se odselili sa svom pokretnom imovinom? Svi spominju vraćanje stanarskih prava koja ne postoje u tom obliku nigdje u tržišnom gospodarstvu. Ne samo što se tako ne poštuju zakoni RH-e, već se ne poštuju niti odluke Suda za ljudska prava u Strasbourgu niti Europskog suda za ljudska prava pri VE. Time se iskazuje krajnji prezir i prema privatnim vlasnicima stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, a koji su iskorištavani već 60 godina. Za njihove stanare nema sredstava za zamjenske stanove, premda su takva sredstva u Zakonu o prodaji društvenih stanova bila predviđena.

Stanove je potrebno osigurati samo onim srpskim obiteljima koje su bile nasilno izbačene iz stanova. Stanove je potrebno vratiti onim vlasnicima stanova u koje su se također na silu uselili oni koji nisu imali pravo na to ili im ih je država dala na korištenje. Inače bi zaista trebalo sada već jednom biti dosta varanja i pljačkanja hrvatskih građana!

Lako je s tuđim

Iz najnovijeg oglasa u Slobodnoj Dalmaciji nije jasno radi li se o potrebi novih stanova i jesu li prema prošlim oglasima stanovi kupljeni? Za Dubrovnik, Makarsku, Metković, Mokošicu (valjda je postala grad), Ploče, Split, Šibenik i Zadar traži se ukupno 118 stanova veličine od 35 do 95 m2. Kod uzimanja prosječne površine stana potrebna površina stanova iznosi 6.670 m2. Kako se kupuju stanovi po tržnoj cijeni od 2200.- €/m2 ukupan iznos za kupnju stanova je 14.674.000.- € ili više od 105 milijuna kuna. Najam bi trebao vjerojatno iznositi 2,35 kn/m2. Otkup stana će biti omogućen nakon izvjesnog vremena, valjda po istim uvjetima kao što su se otkupljivali društveni stanovi. Lijepa računica, pogotovo kada se zna kako se premijerka i ministar Šuker vesele uštedama i od 12 milijuna kuna na račun osiromašenih radnika i umirovljenika.

U Slobodnoj Dalmaciji od 2. travnja 2010. ministar Šuker je izjavio da je donesena odluka o osnivanju Povjerenstva Vlade za praćenje provedbe stambenog zbrinjavanja povratnika i izbjeglica. Treba napomenuti da je to zbrinjavanje obišlo sva moguća ministarstva, zadnje je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Valjda iz razloga da se otežaju kontrole troškova i dodjele stanova. Što sada radi Povjerenstvo, hoće li definirati tko je povratnik, tko izbjeglica i tko ima pravo na stambeno zbrinjavanje? Ministar je naglasio kako Hrvatska svake godine iz proračuna izravno i neizravno za posljedice rata izdvaja oko osam milijardi kuna. Može biti, ali ne za obnovu i novogradnju gospodarskih objekata u kojima se mogu zaposliti branitelji i ostali povratnici. Na primjer, za uzgoj brusnica koje uvozimo iz SAD-a, rajčica koje se uvoze iz Italije, šljiva bez koštica koje uvozimo iz Srbije. Možda ministar nije upoznat sa svim stvarnim nedaćama povratnika, o kojima izvještavaju i novine, pa preusmjerava milijarde prvenstveno u neproizvodne svrhe.

Dok, dakle, svake godine iz proračuna izdvajamo 8 milijardi kuna za posljedice rata predsjednik izjavljuje da se o našoj tužbi protiv Srbije u Haagu možemo zbog dobrih susjedskih odnosa i dogovoriti. Kako? Isto tako, moramo li se sada plašiti kako će djelovati ministar Šimonović na svojoj novoj dužnosti u UN? Za čija ljudska prava će se zalagati? On je prvi spominjao povlačenje naše tužbe protiv Srbije i to nakon nesretne presude za žrtve Srebrenice. Je li mu ministarski položaj ili ta izjava pomogla da bude izabran? I za kraj sjetimo se još premijerke, koja se pohvalila kako je za stambeno zbrinjavanje povratnika i izbjeglica Vlada u 2010. predvidjela 546,7 milijuna kuna. Kako to može biti pošteno prema svima koji uredno plaćaju poreze, povećani PDV, krizni porez i trude se ostati lojalni građani, boriti se za svakodnevni kruh, sve iz zahvalnosti što žive u svojoj samostalnoj Hrvatskoj?

Mira Ivanišević