Imaju li političari pravo državnu politiku voditi samo prema svom subjektivnom razmišljanju ili osobnoj koristi?

Imaju li političari u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti pravo državnu politiku voditi samo prema svom subjektivnom razmišljanju ili osobnoj koristi? U zadnje vrijeme njihove izjave, koje su objavljivane u medijima, potiču i potpuno uspavane i nezainteresirane građane na razmišljanje.

Pitanja

Ima li većina političara pa i novinara savjest? Tko u državi kontrolira njihove usmene ili pisane izjave štetne za opstojnost RH-e i svih njezinih građana? Jesu li jedina mogućnost izraza nezadovoljstva s njihovom politikom izbori? Dok su 4 ili 5 godina na vlasti mogu raditi što ih je volja, a u mnogim stvarima ih štite i postojeći zakoni. Moji prijatelji i ja nismo sitničavi ali niže navedene informacije iz dnevnog tiska, samo zadnjih dana, pobuđuju kod nas osjećaj izdaje, nesigurnosti pa i straha za našu budućnost.

Večernji list, 13.svibnja

Članak „Stidljivi predsjednik" u kojem se navodi da je predsjednik Josipović u svijetu omiljen. Zbog čega? On je među prvima govorio o eventualnom povlačenju tužbe protiv Srbije za genocid u Haagu i o mogućnosti političkog dogovora sa Srbijom. Premda mu mora biti poznato da je srpska tužba protiv Hrvatske sklepana naknadno kao ucjena i da Srbija svoje zločine pripisuje pojedincima a ne državnoj politici. Taj prijedlog ne služi smirivanju tenzija ili mirotvorstvu jer izjednačava krivnju obiju država i naroda. Gdje je bio na djelu mirotvorac Josipović 1990./1991.? Je li bar radio na zbrinjavanju prognanika i izbjeglica?

Sa svojom izjavom u parlamentu BiH također je uz političku odgovornost političara u Hrvatskoj za rat i zločine osudio još bar 70% stanovništva koje je podržavalo politiku Tuđmana. Dakle opet u smislu potpore haških optužnica protiv generala i naroda, na tragu zločinačkog poduhvata.

Članak „Zakon o predsjednikovu uredu čekamo 10 godina" navodi se da je 2000. vlada Ivice Račana dopisala u Ustav da se ustrojstvo i djelokrug Ureda predsjednika uređuje zakonom i pravilnikom. Ustavni sud je ovih dana podsjetio Vladu i Sabor na tu ustavnu obvezu. Izvršna i zakonodavna vlast i u ovom slučaju ne poštuju Ustav RH-e a u nekim slučajevima niti Odluke Ustavnog suda, jednu nisu ozakonili niti nakon 12 godina. Tko kome od vladajućih struktura odgovara u ovoj državi?

Predsjednik Josipović je izjavio da bi bilo najbolje da se problem riješi novim ustavnim promjenama, tako da predsjednik može urediti svoj ured kako želi, slično kao Vlada, premda Ustav propisuje djelokrug vlade kao i predsjednika, prema kojem oni nemaju iste ovlasti. Ako dobijemo drugog predsjednika, koji će možda imati drugo viđenje ustrojstva svog ureda, možemo li očekivati ponovnu izmjenu Ustava?

Članak „Pahor: J.Kosor dala nam je izlaz na more" na koji Ministarstvo vanjskih poslova daje izjavu da premijerka nije Sloveniji obećala dodir s otvorenim morem i da hrvatski stručnjaci međunarodnog prava nisu u sporazumu pronašli takve elemente. Znamo da su mnogi naši stručnjaci bili protiv potpisivanja sporazuma o arbitraži, a premijerka nije održala referendum i nije dobila potporu građana za potpisivanje, Možda se Pahor nada, ukoliko mu J.Kosor stvarno to pravo nije dala, da će arbitraža donijeti pravično rješenje u korist Slovenije, pogotovo što Hrvatska sve prihvaća kao između ostalog i odustajanje od gospodarskog pojasa.

Članak „Kolegama iz EU objasnio sam da topnički dnevnici nisu toliko bitni" u kojem se navodi da je predsjednik SDP-a g. Milanović to izjavio u Bruxellesu pred 184 europarlamentarca. Hrabra izjava, pogotovo kada se znade da se radi o političkom suđenju i da je za sve mjerodavan g. Bramertz i njegovi nalogodavci, koji je u Srebrenici i u Beogradu ponovno govorio o topničkim dnevnicima, kao da je Hrvatska kriva za zločine u BiH i RH a možda i na Kosovu.

Zanimljiva je i izjava gosp. Milanovića po pitanju arbitražnog sporazuma: „Hrvatska ništa nije dala, ali se mogla malo bolje pobrinuti da zaštiti svoje interese". Što će se dogoditi ako propusti u našoj zaštiti interesa RH-e dovedu do nepovoljnog rješenja za nas? Kao po običaju ništa. Nitko za ništa ne odgovara, samo priznaju svoje pogreške, ne daju ostavke, pa i dalje vladaju.

Slobodna Dalmacija

U toj novini je jednog dana osvanuo na naslovnici veliki naslov: „Gotovina će u lipnju biti oslobođen". Nakon toga je 4. svibnja tiskan komentar novinara Davora Krile „Svađa oko plijena", u kojem novinar na nejasan način opisuje, prema navodima Ljube Česića Rojsa, kako su ga navodno pokrali generali između kojih i Ante Gotovina. Komentar završava: „Iako je nema puno u sustavu, ima neke pravde u tome da se makar kroz svađu oko plijena danas razotkriva velika generalna, otimačina". Nije jasno je li tom rečenicom mislio na generalnu pljačku u zemlji ili na pljačku koju su izvršili generali. Sjetimo se samo raznih članaka o Anti Gotovini u kojima je bio opisan kao kradljivac dragulja u Francuskoj. Glavno je oblatiti. Nakon svih tih članaka saznali smo da presude u Haagu neće biti ovog ljeta. Tužitelj Bramertz navodno traži saslušanje novih svjedoka. O toj odgodi se nije potrudio nijedan ozbiljan novinar napisati komentar,bar ja ga nisam pročitala. Generali izgleda moraju biti osuđeni i u skladu sa željama mnogih hrvatskim političara i novinara. Uopće ne postoje točne informacije o tijeku suđenja, pa niti one koje nisu tajne.

Zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić pozitivno je ocijenio Titovo sudjelovanje u antifašističkoj koaliciji i to bez dodatka da se je Tito tom borbom koristio za ustoličenje komunizma i svoje vlasti, i da je iskoristio većinu poštenih boraca.

Gospodin Goldstein je između ostalog naveo Titovu vrijednost upravljanja, određenu liberalizaciju i zaokret prema tržišnoj privredi. Smatra li on samoupravljanje zaokret prema tržišnoj privredi? U tom zaokretu su domaći proizvođači opreme imali monopol, proizvodi su bili višestruko skuplji nego na stranim tržištima, a uvoz se je mogao realizirati samo uz dozvole, koje su se dijelile kako kome, tvornice su prestale proizvoditi i pretvorile su se u uvoznike i trgovce, na kraju je takovo gospodarstvo pripomoglo raspadu SFRJ.

5.svibnja objavljen je članak „ Kad te Srbin zavoli, to je do kraja života" prenesen iz beogradskog lista Blic. Radi se o intervjuu kojeg je dao hrvatski ambasador u Beogradu Željko Kuprešak. Ne ću navoditi sve što je izjavio jer je to već opširno objavljeno na ovom Portalu. Pitamo se na koji to način ambasador štiti i zastupa hrvatske interese? Je li možda mentalno ograničen ili je samo lud za nekom Srpkinjom? Moraju li diplomati proći dodatne testove inteligencije i provjeravaju li se njihove svjedodžbe ili diplome (kada se znade da se ih može i kupiti)?

Zanimljivo je objašnjenje glasnogovornika Ministarstva vanjskih poslova da je ambasador samo razgovarao i da nije nikada dao intervju novinarki Blica za rubriku Kako žive stranci u Beogradu, da ga je samo zamolila za razgovor o Hrvatima u Srbiji i da je Veleposlanstvo RH-e u Republici Srbiji poslalo demanti redakciji Blica. Glasnogovornik Mario Dragun nas smatra budalama, jer demanti je morao poslati ambasador osobno i tražiti ispravak netočnog navoda a uostalom intervju prema Rječniku stranih riječi-Klaić znači za štampu namijenjen razgovor novinara s političkim, društvenim ili drugim javnim radnikom. Jadna zemlja tko te vodi i zastupa. Možda se za njihove plaće umanjuju mirovine, a možda se ponovno povisi i PDV ili umanje izdvajanja za zdravstvo i školstvo. Nisam zapazila da je premijerka pozvala bar na razgovor ili da je ambasador dobio opomenu, valjda i ona vidi u Beogradu sve bolje, veselije i kulturnije nego u Zagrebu.

11. svibnja

Članak „Mravak bio prisiljen na rasprodaju struje Mostaru". Na red je došla i privatizacija TLM zbog prodaje domaćem konzorciju a ne stranom, koji je nudio više. Zaboravlja se promašena prodaja željezare u Sisku, Jadranske željezare, Dalmatinke u Sinju i dalje. TLM zapošljava radnike i izgleda pozitivno posluje. Možda se ne bi toliko napadalo da je TLM umjesto s Mostarom sklopio suradnju s nekom tvrtkom u Srbiji, jer bi ta suradnja služila pomirbi, oprostu i bratstvu i jedinstvu.

Mislim da nitko više ne spominje kupnju skupe električne energije preko posrednika i kome bi HEP tu skupu struju, uz neku minimalnu zaradu, uopće mogao prodati. Tu je početak korupcije. Nismo mogli pročitati kako je uopće sročen ugovor o kupnji, obično se takovi poslovi ugovaraju bez posrednika. Posrednik uvijek daje mogućnost plaćanja mita ili provizije. Dakle narodu razni članci ponovno samo pružaju zabavu ili tragičnost, već kako tko na to gleda, nema se osjećaj da se radi o ozbiljnoj istrazi već o političkom prepucavanju.

Istog dana objavljen je i članak „Fašistička odora neće pomoći istini", to je izjavila premijerka kod svog posjeta Bleiburgu. Lijepo je da je konačno i jedan premijer posjetio to tragično mjesto za hrvatski narod i ostale stradalnike. Kako može nekoliko fašističkih odora pomoći ili odnemoći istini? Smatra li da su crne odore izazvale osvetu „antifašista" na način da izvrše pokolj neizmjerno većeg broja ljudi nego što su ih izvršile crne odore? Zar nije potrebno konačno objaviti podatke s kojima već raspolažu državne institucije, a koji mogu biti nakon objave revidirani i nadopunjavani? Hoće li takav stav zauzeti i protiv nošenja srpa, čekića i zvijezde simbolima komunizma a ne antifašizma?

Bilo bi bolje da je izvijestila javnost što je po tom pitanju, kao potpredsjednica Vlade RH-e, napravila u vremenu od prošle posjete Hudoj Jami, Barbarinom rovu (mislim prije dvije ili tri godine). Koliko je sredstava uspjela osigurati u tu svrhu, pogotovo za suradnju sa slovenskim službama, koje dosta rade. Ona je uvijek bila moćna, jer inače ne bi mogla na onakav način maknuti gospođu Jadranku Cigelj, mogla je smanjiti davanja mnogim civilnim udrugama za koje se uopće ne zna što rade itd., recesija nije opravdanje.

Bivši predsjednik bi mogao jedino pisati dogodovštine iz svog života, koje bi se mogle uvrstiti u obveznu lektiru, kao što su moja djeca morala čitati iz Titovog djetinjstva „kako je kuhao svinjsku glavu" od koje im je svima pozlilo.

Rado bi potpisala peticiju s kojom bi se tražilo ukidanje svih beneficija koje ima odsluženi predsjednik nakon odlaska s dužnosti. I tu se radi o milijunima kuna, koje bi se mogle usmjeriti u druge korisnije svrhe.

Možda bi na sve morali gledati s optimizmom, možda se predsjednik i premijerka stvarno trude i rade na dobrobit građana, samo mi to ne vidimo. Predsjednik Josipović ide stopama prethodnika pa će nam sigurno donijeti bogate ulagače, nepovratne kredite, izvozne mogućnosti – samo ne znam koje robe, a njegova glazba će promovirati Hrvatsku po cijelom svijetu.

Premijerka je na skupu bankara šarmirala sve nazočne, bez obzira što nam predviđaju porast BDP samo 0,5% i što ministar Šuker napominje da trebamo izraditi programe, valjda smo do sada spavali, prodavali što se je moglo i živjeli od kredita, a Hrvatska gospodarska komora se je bavila izvozom našeg kapitala i uvozom radne snage.

U današnjem Večernjem listu je objavljen članak „S Hrvatskom Europa dobiva minirane granice. Pod minama 70 km² graničnog područja". Možda se je pojavila nova prepreka za ulazak u EU, a premijerka je propustila kod davanja prijevoda Srbiji zatražiti bar vojne planove o položenim minama.

Mira Ivanišević