Licemjerje hrvatskog „antifašizma"

Prošao je Uskrs s mnogo ohrabrujućih poruka i pozivom na iskreniji kršćanski život, pun radosti. Moje pisanje neka se ne smatra izrazom netrpeljivosti, već samo izrazom duboke tuge i nepravde.

Političari posjećuju spomen obilježje Jasenovac, medijski dobro popraćeni. Zaboravlja se da mnogi tadašnji političari - sadašnji „antifašisti" nakon 1945. godine nisu židovskim stradalnicima vratili nekretnine koje su im bile oduzete za vrijeme NDH, niti su preživjeli dobili naknadu za žrtve, već su se u njihove nekretnine useljavali i nepismeni komesari. Nakon 1990. su zakone RH glavnom kreirali „antifašisti", pa se i po tim zakonima nasljednicima ili preživjelima nisu vraćale nekretnine. Mnogi su nakon 1990. podnijeli sudovima zahtjeve za povrat pod NDH ili SFRJ oduzetih nekretnina, koji im se godinama nisu rješavali, a za to vrijeme su nekretnine bile prodane drugima. Toliko o današnjoj sućuti.

Groblje u Dobranju

Udruga hrvatske domovinske vojske 1941.-1945., podružnica Split, je na ovaj Uskrsni ponedjeljak organizirala je posjet-hodočašće u Dobranju. I ovog su me puta pozvali da im se pridružim, jer postali smo prijatelji. Zbog čega u Dobranje? Između 26. i 28. travnja 1944. godine, što pobijenih a što živih, 126 zarobljenih domobrana bilo je bačeno u nepoznatu jamu. Tek nakon 1990. moglo se pomoću speleologa početi tražiti lokaciju i istraživati jame. Mnoge žrtve su identificirane i potječu između ostalog i iz Aržana, Dobranje, Sviba, Vinjana, Imotskog, Slivna, Prološca, Zmijavaca, Hercegovine itd. Tada je bilo još živućih svjedoka tog ratnog zločina. Da, radilo se je  naravno o ratnom zločinu, jer NDH je bila priznata država a domobrani redovna vojska. Znalo se je isto tako da su taj zločin izvršile X. brigada XX. divizije, i tko su bili njihovi komesari i zapovjednici. Ali tadašnji vladajući političari nisu imali interes da se bar taj, lako dokazivi zločin razjasni i počinitelji kazne, pa makar i nakon završetka obrambenog rata.

Najviše zahvaljujući župniku don Lovri Žuljeviću prije deset godina na Uskrsni ponedjeljak preneseni su svi ostatci žrtava u zajedničku grobnicu na groblju u Dobranji i zbog toga se svake godine odaje u crkvi Sv.Ivana Krstitelja u Dobranji počast žrtvama i molitva se posveti svim žrtvama palim za Hrvatsku.

Listajući knjigu „Dobranje ljudi i tlo" prof. Ante Ivankovića, koju sam dobila na dar od župnika Lovre Žuljevića, naišla sam na popis stanovnika iz 1727. godine i na mnoga prezimena poznata i danas kao Lerotić, Milardović, Čubelić, Ančić, Šetka, Ivanković itd. Dobranje se nalazi i u austrijskom zemljišniku iz 1835.godine.

Dobranje zaslužuje posjet i upoznavanje s njegovom prošlošću. Kako se odnose političari „antifašisti" prema komunističkim žrtvama i bezbroj jama posijanih na svim područjima Hrvatske?

Okrugli stol

Građanski odbor za ljudska prava Documenta (Vesna Teršelić), Centar za suočavanje s prošlošću/Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek organizirali su 31. ožujka 2010., uz financijsku pomoć EU (EIDHR), okrugli stol. Teme su bile sljedeće:

- ključna zapažanja izvještaja o praćenju suđenja za 2009.,

-formiranje stalnih vijeća za ratne zločine pri četiri županijska suda-prijedlog zakonodavne inicijative za izmjenu Zakona o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda,

- postupci za naknadu šteta zbog usmrćenja bliske osobe na stranputici

- prijedlog mogućnosti zakonodavne inicijative.

Ove teme su trebali iznositi predstavnici nevladinih udruga za ljudska prava organizatori okruglog stola.

Predsjednik Vrhovnog suda RH Branko Hrvatin je prema programu morao govoriti o procesuiranju ratnih zločina i naknade štete – problemima i perspektivi, dok je Kristian Turkalj iz Ministarstva pravosuđa trebao govoriti o sadašnjoj i budućoj aktivnosti ministarstva pravosuđa vezane uz postupke za ratne zločine. Mladen Bajić i predsjednik Ivo Josipović nisu potvrdili dolazak. U tisku nisam, bar ja, mogla pročitati jesu li bili ili nisu na samom skupu pa tako mi nije poznato jesu li održali zadana im predavanja. Samo je nedostajala pozivnica predsjedniku Amerike, jer i njemu bi bili potrebni prijedlozi gđe Teršelić i Zorana Pusića.

Odnosi li se tematika samo na žrtve srpske manjine ili se odnosi na mnogo veći broj hrvatskih žrtava? Zbog čega se nigdje ne čuje intenzivan glas hrvatskih političara "antifašista" za nadoknade hrvatskim žrtvama, pogotovo što one uopće nisu krive za ratna stradavanja i štete. Ljudska prava ne vrijede za sve građane Hrvatske na isti način. Takav način dijeljenja prava i pravde je „antifašistima" dobro poznat, pa se možda zbog toge ne javljaju.

Iz Slobodne Dalmacije

Slobodna Dalmacija objavljuje 2. travnja 2010. članak „Pola milijarde € za povratak duga". Objavljuje izjavu ministra Šukera: „Hrvatska svake godine iz proračuna izravno i neizravno za posljedice rata izdvaja oko osam milijardi kuna". Za što se troše milijarde i tko kontrolira način trošenja? A premijerka Jadranka Kosor izjavljuje da je Vlada u ovoj godini predvidjela 546,7 milijuna kuna za stambeno zbrinjavanje povratnika i izbjeglica, bez da građani imaju uvida tko su te izbjeglice i povratnici bez zakonskog propisa ili odredbe tko ima pravo na stambeno zbrinjavanje, pogotovo dok još nisu svi ratni invalidi, njihove obitelji i mnogi ostali građani stambeno zbrinuti i dok se još plaća krizni porez.

Ali da nam budu mnoge stvari jasnije treba pročitati u istoj novini članak objavljen 2. travnja ove godine „Dodik najavio deklaraciju o Jasenovcu". Naime, Dodik je izjavio: „Deklaracija o Srebrenici može biti pogrešno interpretirana i protumačena kao dokaz kolektivne krivnje jednog naroda. Neshvatljivo je da ni nakon 65 godina od počinjenog genocida nad oko 700 000 Srba, Židova i Roma iz BiH i Hrvatske nije usvojena deklaracija o osudi toga genocida koji je počinila NDH u skupštini Hrvatske".

Dana 6. travnja ove godine objavljen je i članak „Prvo isprika pa onda u EU". Naveden je zaključak ekspertnog tima međunarodne zajednice za Balkan a Carlom Bildtom u kojem se hvali Deklaracija o Srebrenici u Skupštini RS-e (nije jasno što je s Vukovarom i Hrvatskom) a od hrvatskih vlasti traži se intenzivno promoviranje dobrosusjedskih odnosa i preporučuje se povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije. O toj preporuci su se naši političari „antifašisti" već izjašnjavali i to prije dosta vremena. Glavno je narod pripremiti i naviknuti na još jednu sramotu i poniženje. Je li licemjerno šutjeti na te prijedloge i ujedno najavljivati veliku proslavu u čast Oluje u Kninu.

Uskrsli narod

Prema Hrvatskoj se odista uvijek šalju neki ultimatum kao izručite Gotovinu, topnički dnevnici, vraćanje nepostojećih stanarskih prava i tako u nedogled. Najteže je što mi građani ne znamo čime će nas zaskočiti i staviti pred gotov čin. Ali za sve smo sami krivi. Čemu sva domoljubna okupljanja, posjećivanja Thompsonovih koncerata kad nismo u stanju izići na izbore. Pa nam vladaju sa ca 15% glasova od svih birača i sklepanim koalicijama. Istovremeno, udruge su radi sitnih koristi rascjepkane, itd.

Možda nam stvarno može pomoći samo molitva i vjera u Božju pomoć, kako su nam za vrijeme Uskrsa govorili. Ne prepuštajte se beznađu jer mi smo uskrsli narod.

Mira Ivanišević