Otvoreno pismo Ivi Josipoviću

Prošao je prvi izborni krug. U predizbornoj kampanji su izrečene mnoge laži i obećanja koja se ne mogu ispuniti. Preostaje nam drugi krug, s dva kandidata. Trudim se ne slušati i gledati razne spotove i izjave. U cijelom tom nadmetanju ipak mislim da vi najiskrenije zastupate svoj politički stav i svjetonazor.

Hrabro ste rekli, valjda ste sigurni u svoju pobjedu i nastavku vladanja koje smo imali prije 1990. i nakon 2000.,:

«Nakon moje pobjede mapa Hrvatske biti će sva crvena. Što vam to znači? Mene to podsjeća na komunizam. Je li prošli politički sustav za vas bio dobar i jeste li u njemu stekli mnoge stanove, deviznu ušteđevinu i ugled? Na koje mjesto ste svrstali one građane koji su u komunizmu izgubili sva materijalna, politička i ostala prava? Oni valjda nisu problem za crvenu Hrvatsku, nema ih u strukturama vlasti i stranaka, pa im predizborne poruke nisu niti potrebne.

Zalagati ću se za pravednost. Rekli ste da je nakon Oluje pobijeno više stotina civila srpske nacionalnosti. Sigurno ste u posjedu imena, prezimena i prebivališta svih jadnih pobijenih ljudi. Je li vam bila građanska dužnost ili pak obveza međunarodno- poznatog profesora prava podizanje tužbe protiv svih poznatih i nepoznatih počinitelja tih zločina? Naravno, lakše je samo optuživati hrvatsku državu u zemlji, u inozemstvu, pogotovo pred haaškim sudom.

2007., a i danas ste istog mišljenja, izjavili ste za CNN blog da SPD smatra da je prilikom rješavanja pitanja stanarskih prava rješenjem kojima je nekim građanima dano pravo na otkup a drugima ne, učinjena velika nepravda. Pravo na otkup trebalo je dati svima pod jednakim uvjetima. Kod toga ste mislili i na stanove u privatnom vlasništvu. Nažalost to nije učinjeno pa su generirane nepravde koje, nažalost, pred hrvatskim sudovima, Ustavnim sudom RH-e i Europskim sudom za ljudska prava nisu ispravljene. Predložili ste neki teško razumljiv model rješavanja uz zadršku da je takav model ostvariv ukoliko ne bude s ustavnopravnog stanovišta prigovora.

Kao profesoru na Pravnom fakultetu u Zagrebu morala je biti poznata Odluka Ustavnog suda RH-e iz 1998.godine, objavljena u NN 48/98. U Odluci je navedeno» da stanarsko pravo, prema Ustavu RH-e, ne samo da nije ustavno pravo, već takvo pravo u našem novom ustavnopravnom sustavu više ne postoji, - naime, točno je da su nositelji stanarskog prava na stanovima u vlasništvu građana imali prava i dužnosti nositelja stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, ali to na način da su stan mogli nesmetano i trajno koristiti i…., no njihova se pravna pozicija od početka stjecanja prava razlikovala od pravne pozicije drugih nositelja stanarskog prava, upravo zbog činjenice što je to pravo postojalo na stanovima koji su bili u vlasništvu građana.»

Društveno vlasništvo i stanarska prava su Ustavom RH-e ukinuta i ne postoje u nijednoj državi Zapadne Europe. Zbog tih činjenica je Sud za ljudska prava u Strasbourgu i odbio tužbu stanara s kojom su tražili otkup privatnih stanova.

Je li i ova vaša izjava, kao mnoge u predizbornoj kampanji, dana samo zbog pridobivanja simpatija nekih građana ? Kao meritorna osoba za ta pitanja u SPD-u morali bi izraditi trajno rješenje, a to je osigurati zaštićenim najmoprimcima odgovarajuće zamjenske stanove, a mogu ih i sami kupiti, što omogućava i Zakonu o POS izgradnji.

Možda planirate, nakon što Hrvatska postane crvena, prema praksi SPD-a, promjenu Ustava RH-e i novu nacionalizaciju?

Do drugog kruga izbora imate još mogućnost objasniti što ćete dati građanima koji su pod komunizmom uplaćivali u stambeni fond, a nisu dobili ništa, jer poznato je da je samo manje od 20% uplatitelja dobilo društveni stan.

Rekli ste: Mislim da su Slovenija, Srbija i BiH zemlje s kojima nužno moramo surađivati. Radi mira i sigurnosti u regiji. Osim toga mi smo turistička zemlja i nama trebaju prijatelji turisti, a to su sigurno ljudi iz te tri zemlje.

Dakle vi dijelite turiste na prijatelje i neprijatelje. Je li to dobra izjava predsjedničkog kandidata?

Koliko prijateljskih turista bi moralo doći iz Srbije i Crne Gore da bi se nadoknadila cijena prijevoda uvjeta EU-e, a koje smo iz prijateljskih pobuda darovali?

NATO nam, prema vašem mišljenju, nije dovoljan za osiguranje mira i sigurnosti u regiji, a baš to je bio najvažniji razlog ulaska.

Jeste li kao veliki pobornik prijateljstva sa Srbijom zatražili da nam dostave planove polaganja mina po Hrvatskoj i da se konačno riješimo velikog broja stradalih civila i pirotehničara od mina, kao i troškova?

Na pitanje da sa svim zemljama u okruženju imamo neriješeno pitanje granica, odgovorili ste: « A možemo okrenuti, i druge zemlje imaju problem s Hrvatskom.»

Znači li to da smatrate njihove zahtjeve opravdanima?

Je li vaše ne podržavanje arbitražnog sporazuma bilo samo u predizborne svrhe, pogotovo kad je stranka koja vas predlaže poduprla taj sporazum? Je li takav stav vjerodostojan? Kako to da kao njihov predsjednički kandidat niste imali utjecaj na njihovu odluku?

Na pitanje da je smanjen broj Srba u Hrvatskoj rekli ste:»I to je isto problem. Ja bih želio, i to je dio moje politike, da svi koji žele da se vrate u svoje domove, a oni koji ne žele da imaju pravo na svoju imovinu.»

Navodite «domove». Niste precizirali jesu li to domovi koji su bili u vlasništvu iseljenih. Mislim da su oni premda su se iselili ostali u vlasništvu svojih nekretnina (zemljišnik). Ako je netko državnom odlukom useljen u te domove treba dobiti zamjenske domove a ne biti izbačen na ulicu, i uz nadoknadu svih uloženih sredstava.

Jeste li se ikada za vrijeme svog političkog djelovanja u samostalnoj Hrvatskoj zalagali da se nadoknadi ratna šteta Hrvatima koji nisu imali prebivalište na uništenim nekretninama, već samo održavano vlasništvo? Primjenjujete li i kod tih slučajeva «Pravda za sve» pogotovo kada izjavljujete da se SPD-u teško može prigovoriti da ne radi sve da bi se vodila politika nacionalne ravnopravnosti?

2009. rekli ste u Vukovaru da ćete se založiti da svaki hrvatski državljanin pod jednakim pravima ima pravo otkupa stana. Dakle kao što je vaš otac otkupio devedesetih.

Kao vrhunskom pravniku mislim da vam je poznato da stanarsko pravo nije bilo pravo vlasništva, a stanovi su išli u prodaju, jer je bilo ukinuto društveno vlasništvo, a ne zbog toga jer je netko imao stanarsko pravo.

Stanovi su obnovljeni i građeni pod sasvim drugim uvjetima nego pod komunizmom, pa samo budala može govoriti da će sagrađeno po 1000.- € /m2 prodavati po 100.-€/m2. Zar nije dovoljno da stanari dobiju stan uz plaćanje normalne najamnine, koja pokriva pričuvu?

Jeste li se ikada zauzimali za plaćanje ratne štete bar za Vukovar? Je li vam poznato za koje iznose se je zadužila i još će se zaduživati Hrvatska za obnovu nekretnina koje su uništili agresori? Ili smatrate da je sve to normalno jer je Hrvatska kriva za rat?

Rekli ste da je tužba Hrvatske protiv Srbije pokrenuta pred međunarodnim sudom u Haagu tada kada Srbija nije pokazivala volju da se ispune, po vama vrlo pravedni zahtjevi, podsjetiti ću riječ je bila o sudbini zatočenih i nestalih. Kasnije su napravljeni vidljivi pomaci. Da je tada bilo sadašnje stanje, možda tužbe ne bi ni bilo. Za pregovore nikada nije kasno.

Gdje vi vidite pomak u rješavanju problema? Još uvijek se traži više od 1000 nestalih. Za lipicanere smo morali platiti. Pokradene i odnesene umjetnine su samo u malom dijelu vraćene itd.

Ako postanete predsjednik hoćete li tražiti povlačenje tužbe, premda je Srbije protiv Hrvatske sastavila tužbu?

Ivo Josipović – Iz Splita tijekom rata protjerano 9000 Srba.

Izjaviti to stvarno treba smjelost ili potpuno negiranje stvarnog tadašnjeg stanja. Zalažete se za povrat iseljenih u gradove izvan područja posebne državne skrbi. A to prema vašem mišljenju treba im osigurati stanove, radna mjesta itd.

U svim tadašnjim mjesnim zajednicama postojali su spiskovi svih djelatnika u JNA, policiji, carini i drugim državnim službama koji su svojom voljom i svojim obiteljima i pokretnom imovinom napuštali Split i odlazili u tadašnju Jugoslaviju jer nisu prihvaćali Hrvatsku kao svog novog poslodavca, a i nadali su se kao pobjednici vratiti.

Poznato je na koji način su se gradili vojni stanovi ili stanovi za državne službenike. Pa sve tadašnje republike uplaćivale su u savezne fondove u Beogradu, koji je određivao gdje i za koga i koliko će se stanova graditi.

Poznato je da su samo one vojne osobe koje su išle u mirovinu mogle birati u kojem će gradu ostati živjeti i dobiti stan na trajno korištenje, dok su drugi aktivni djelatnici prema potrebi službe bili raspoređivani po bivšoj SFRJ. Takovih je u Splitu bio najveći broj i to srpske nacionalnosti, jer je njih i bilo najviše u tim službama. Umirovljenici i danas žive u Splitu i otkupili su stanove.

Izbacivane obitelji su u sudskim postupcima dobile povrat stana, a ako nisu, a mogu dokazati da su bili vlasnici stanova ili nositelji stanarskog prava država im mora osigurati stan.

Svi koji su hrvatski državljani a nisu počinili ratni zločin mogu se vratiti ali neka se ravnopravno s drugim građanima bore za stambeno zbrinjavanje i radno mjesto. Privilegiranja neke nacionalne manjine na štetu ostalih građana potrebno je ukinuti.

Pod Račanovom vlašću potpisani su aneksi i ugovor o sukcesiji, možda ste i vi sudjelovali u tome, pa valjda ste riješili i pitanje vojnih i ostalih stanova u interesu R Hrvatske. Nitko od vas nije odgovorio Tadiću iz Srbije koji je čak na nekoj sjednici UN-a rekao da je R-Hrvatska Srbiji ukrala 300 000 stanova – najmanja vrijednost 24.000.000.000.- €.

Govorite li odgovorno o povratnicima, koje predstavnici Europske komisije nazivaju «povratnici izbjeglice» a drugi ih nazivaju «povratnici srpske nacionalnosti bez navoda izbjeglice» a za neke su samo bivši stanari sa stanarskim pravom.

Jeste li kao predsjednički kandidat izradili zakonske propise o povratu iseljenih, i to nakon što su prošli svi zakonski rokovi za prijavu povrata, u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima SFRJ, Zakonu o najmu stanova NN 91/96, Odluci Ustavnog suda RH-e iz 1998., Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. i III. Protokolu iz 1967. kojeg 2004 potpisala Hrvatska, pa i Aneksa G Ugovora o sukcesiji. U točki 6. tog aneksa je definirano da će se domaće zakonodavstvo svake države sljednice primjenjivati glede stanarskog prava.

Derogirate li svojim izjavama zakone R-Hrvatske?

Premda ste se izjasnili agnostikom i možda vam moj vapaj ne će ništa značiti ipak moram reći «Bože pomozi mi i daj mi snage da izdržim vladavinu Ive Josipovića», ukoliko pobjedi.

Mira Ivanišević