Jesu li u današnja «moderna, liberalna» vremena s bezbroj udruga za ljudska prava i u državi koja se naziva socijalnom državom hodočašća još potrebna?

Jesu.

Udruga hrvatske domovinske vojske 1941. – 1945. Podružnica Split je za svoje članove i prijatelje organizirala 6. prosinca hodočašće u Međugorje i Široki Brijeg. I ovog puta sam im se rado pridružila.

Međugorje toliko osporavano a toliko voljeno od vjernika cijelog svijeta. Ponovno sam prelistala neke knjižice koje opisuju taj fenomen. Pa čak i onu o ispitivanju psihičkog i fizičkog zdravlja djece-vidilica u komunizmu. Fenomen Međugorja se ne može objasniti ili dokazati analizama, radi se o vjerovanju, od početka viđenja u svim porukama je bila riječ «mir». Njemački Međugorski centar se je u svojoj knjižici «Medjugorje eine mystagogische Herausforderung?» zalagao da u svijetu zapaženi fenomen Međugorje prikaže u svijetlu crkvene javnosti, kao jednu proročansku poruku, važnu za cijeli svijet, nastalu u srcu crkve. U njoj se je morao prepoznati proročanski poziv u našem vremenu za obnovu crkve i mira u svijetu. Fenomen nastaje i kao protuteža jednom racionalnošću i tehnikom ovladanom životu.

Vožnja do Međugorja započela je molitvom koja je unijela mir u naša srca. U Međugorju, bez obzira na izgrađenost i suvenirnice, vlada posebno ozračje. Molitva zbližava sve hodočasnike bez obzira od kuda su došli. Bol i patnje pogađaju na isti način sve ljude svijeta. Nitko nije došao sa zlom namjerom. Po hladnoći i kamenju penju se bosi na brdo ukazanja. A ja ovog puta čak nisam molila samo za osobne potrebe, već sam molila za sve nas, da nam Kraljica mira da mudrosti i da svi iziđemo na izbore i izaberemo pravog predsjednika, koji će nastaviti politiku državotvornosti, a koja je prekinuta 2000. O pravom izboru predsjednika ovisi naša opstojnost.

Produžili smo u Široki Brijeg. Posjetili smo franjevački samostan i crkvu. I ova posjeta je hodočašće na mjesto mučenja Hrvata. Fra Vendelin Karačić nam je opisao mučeničku prošlost samostana, crkve, fratara i djelovanje franjevaca u cijeloj Bosni i Hercegovini sve od dolaska na ta područja. Progon pod vladavinom Turaka i rušenja i ubijanja pod komunistima. U II. svjetskom ratu uništena je poznata Franjevačka klasična gimnazija, matične knjige i ostale knjige spaljene, crkva je pogođena s 300 pogotka (nitko nije tražio topničke dnevnike) ali najstrašnije je ubojstvo 66 članova Hercegovačke franjevačke provincije i zatvaranje mnogih. Poznata su počivališta 30-orice ubijenih. Od toga je u crkvi na Širokom Brijegu pokopano njih 21. Prvog hercegovačkog franjevca doktora znanosti fra Lea Petrović-a komunistički zločinci su nemilosrdno ubili i bacili u Neretvu sa sedam subraće 14.veljače 1945.

Razgledali smo riznicu i galeriju Franjevačkog samostana Široki Brijeg. Uz sve progone i izvršenog kulturocida pri svršetku II. svjetsko rata uz ostalo u riznici je izložen i jedan arheološki nalaz iz kasnoantičkog doba, ikona iz 16.st. i najstarija knjiga – inkunabula – tiskana 1493. Radi boljeg upoznavanja povijesti našeg naroda Široki Brijeg bi morao biti uključen u školska putovanja.

Svim osvajačima naše domovine i područja na kojima su živjeli ili žive Hrvati je bilo najvažnije rušenje sakralnih objekata, knjižnica, škola i istjerivanje stanovnika. Uništavanje svih povjesnih dokaza o postojanju Hrvata. Isto se je događalo i u domovinskom- obrambenom ratu. Samo u Franjevačkoj provinciji sv. Otkupitelja, Split 1995. procjenjena šteta uništenih , u potpunosti ili djelomično, crkava, kapelica i ostalih objekata iznosila je 20 milijuna DEM.

Neki moji prijatelji kažu da nam u ova teška vremena prevara, laži, krađa, socijalne neosjetljivosti i da ne nabrajam dalje može pomoći samo molitva. A je li to moguće? Mislim da molitva može pomoći u osobnim poteškoćama, kod prihvaćanja nedaća i traženju rješenja uz božju pomoć.

Ali kako uz molitvu izbjeći bespomoćnost i bijes koji te obuzmu kod čitanja dnevnih novina ili gledanja dnevnika? Saznajemo da nedostaje sredstava za najosnovnija sredstva u ustanovama koje pružaju usluge svim građanima bez obzira na njihovu nacionalnost. A usprkos recesiji i plaćanju kriznog poreza država financira tisak novog tjednika na srpskom i hrvatskom jeziku u kojem će pisati « izvrsni novinari « koji garantiraju dobre članke i prodaju. A to su novinari koji su za vrijeme rata pisali najprljavije članke o pokojnom predsjedniku i braniteljima i uz svu njihovu novinarsku izvrsnost njihova novina je propala, a sada su ponovno dobili bezbrižno radno mjesto, pa makar i kratko trajalo, mogu se smijati svim poreznim obveznicima. Ali to je samo mali segment negativnog gospodarenja.

Možda ćemo stvarno samo uz božju pomoć preživjeti ova vremena. Fra Vendelin Karačić nam je prije odlaska za Split rekao:»Narod koji ima svoje svece i junake ne može propasti».

Mira Ivanišević