Tko je kriv za nedaće koje su nas snašle?

Želim opravdati moj poduži tekst. Pokojni predsjednik Franjo Tuđman je jednom rekao da skoro 20% građana ne želi samostalnu Republiku Hrvatsku. Mislim da je danas taj postotak veći, jer stasali su i njihovi unuci koji rade u mnogim državnim institucijama. U osporavanju naše države i želji za uključivanjem u neke balkanske asocijacije pridonosi: iskrivljena povijest; pretvaranje komunizma u antifašizam; domoljublje u fašizam; davanje potpore haškim tužiteljima u optužnicama protiv optuženih Hrvata u Haagu (primjer predsjednik države); razne nevladine udruge za ljudska prava i razvoj demokracije, a koje dobivaju najviše proračunskih sredstava, a ne rade za dobrobit Hrvatske; negiranje hrvatskog književnog jezika u svim sredstvima informiranja; nepostojanje socijalne i demokratske stranke bez komunističkih repova; cijepanje ozbiljnih stranaka u strančice; poslušnost inozemnim Hrvatskoj nesklonim političarima; nepotpuni zakoni, itd. Uz sve nabrojeno smatram još većim zlom razaranja gospodarstva i morala, zapravo nastavak onog «druže snađi se». Stvaranje uništenog gospodarstva, siromaštvo šireg sloja građana i strah od sutrašnjice su omogućavale sve dosadašnje vlade i stranke. To stanje je stvorilo nezainteresiranost šireg sloja građana za izlazak na izbore.

- Prema Ustavu Republike Hrvatske članku 112. Vlada RH između ostalog usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o gospodarskom razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi, predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru;

- prema Zakonu o Vladi Republike Hrvatske članku 8. predsjednik Vlade podnosi ostavku Hrvatskom saboru i tada se smatra da su ostavku podnijeli svi članove Vlade;

- prema članku 10. Vlada u svrhu upravljanja imovinom RH imenuje članove upravnih i nadzornih odbora javnih poduzeća te sve ostale predstavnike;

- prema članku 15. Vlada s dvotrećinskom većinom svih članova može nadležnim državnim tijelima predložiti promjenu Ustava RH, udruživanje ili razdruživanje s drugim državama, promjenu granica, raspuštanje Zastupničkog doma, raspisivanje državnog referenduma i djelovanje oružanih snaga RH izvan njezinih granica;

- prema članku 30. Vlada donosi odluke, rješenja, i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama ili o kojima se ne donosi propis a prema članku 31. Vlada može ali i «ne mora» odluke, rješenja i zaključke objaviti u Narodnim novinama. O objavljivanju odlučuje Vlada prilikom donošenja ovih akata.

Za nerad, pljačke u javnim poduzećima, za zapošljavanje bez opravdanosti već prema stranačkoj, rodbinskoj ili drugoj pogodnosti, gubitke koje se prenose na teret građana, nabave bez ispravnih javnih natječaja itd. isključivo su odgovorne sve dosadašnje vlade. I što se događa ako se samo mali dio tih nepravilnosti otkrije? Ništa. Zarotiraju se menadžeri s jednog na drugo mjesto i čeka se završetak raznih dugogodišnjih istraga. Zbog čega uopće u javnim poduzećima menadžerske plaće? U državi su monopolisti, rade bez konkurencije, narod plaća što mu se odredi, ne sprovode polaganu racionalizaciju poslovanja itd. pa onda s kojim razlogom zaslužuju velika primanja znade samo vlada ili političke stranke.

Nitko od političara nije postavio pitanje zbog čega odsluženi predsjednik države u godinama za mirovinu ima pravo na dobivanje dvogodišnjih privilegija kao ured, suradnike itd. i zatražio ukidanje tih prava. Narod sve plaća.

Vlade mogu donijeti odluke ili zaključke o projektima vrijednosti u milijardama kuna, čak ih i objaviti u Narodnim novinama ali o opravdanosti mnogih se ne raspravlja. Svjedoci smo saborskih prepucavanja o stvarima koje se mogu rješavati na drugi način, a kod mnogih stvarno važnih rasprava je sabornica poluprazna. Narod sve plaća.

Javna poduzeća plaćaju velike neopravdane iznose za intelektualne usluge, premda imaju vlastite stručnjake. Je li to pranje novca? Vlada radi iste stvari, jer uz veliki broj «stručnih» djelatnika u svim ministarstvima angažira strane stručnjake kao n.pr. za prilagodbu naše poljoprivrede s europskom i za te usluge plaća visoke iznose. Uz sve stručnjake se naši prijedlozi vraćaju i po dva puta na doradu. Narod sve plaća.

Skoro svaki zakon donesen u samostalnoj Hrvatskoj do danas je doživio mnoge izmjene i dopune. Samo Hrvatska gospodarska komora radi prema Zakonu o Hrvatskoj gospodarskoj komori iz 1991.godine. S njezinim radom su zadovoljne sve dosadašnje vlade. Za Komoru ne vrijede tržišna pravila. Sve pravne osobe moraju biti članovi i plaćati članarinu. Komora bi mogla naplaćivati programe koje je izradila za obnovu gospodarstva kao i ostale usluge, a članstvo bi trebalo postojati bez zakonske obveze. Samo doprinosi su obvezatni. O ozbiljnosti predsjednika komore, predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića govori slijedeće: « Na portalu HGK-e je 09.12.2008.g. objavljeno da se članarina za iduću godinu smanjuje za 25 % tj. na 0,0075 % od prihoda. Njezin planirani godišnji prihod je 246 milijuna kuna. Jedan gospodarstvenik je izjavio da se je za prihod komore kroz 5 godina u visini 1 milijarde kuna moglo otvoriti 10000 radnih mjesta. Nadan Vidošević je odgovorio da je taj koji šalje takvu poruku otpustio 6000 hrvatskih inženjera i tehničara i odnio profit, dok je Komora otvorila ne na deset tisuća nego stotine tisuća radnih mjesta otvarajući tržišta regije. Pitam se samo gdje se nalaze ta radna mjesta, možda u ostalim državama regije.» Zbog njegovog uspješnog rada u korist RH-e ga skoro svi novinari nazivaju «gospodarskim stručnjakom», drugim riječima narode biraj ga.

Bilo bi dobro znati koliko imamo ukupno raznih vladinih agencija u državi, daju li i one mogućnost zbrinjavanja raznih podobnih kadrova, koliki broj je njihovih zaposlenika, koliki je ukupan iznos potreban za njihovo djelovanje i je li Agencija za odgoj i obrazovanje ili kako se naziva Agencija za školstvo sukrivac za zbrku u školstvu i sramotu oko školskih knjiga. Vlada osniva i razna povjerenstva, u većini sastavljena od osoba koje bi zapravo trebalo nadzirati pa i procesuirati. Postoje li porezne i druge inspekcije samo za građane, obrtnike i ostale male privrednike dok su javna poduzeća ili velika poduzeća stranačkih prijatelja nedodirljiva?

Prema članku 14. Ustava Republike Hrvatske svi građani su pred zakonom jednaki, a članak 15. jamči ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina, a u članku 12. je navedeno «u RH-oj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo a u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično pismo ili drugo». Ali u Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu RH-e članak 17. (2) glasi: Ako je, pod uvjetima propisanim zakonom, u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu uporabu uveden i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo, sudionik u postupku koji ima prebivalište, odnosno sjedište na području te lokalne jedinice može uputiti podneske Ustavnom sudu i na tom drugom jeziku i ćiriličnom ili kojem drugom pismu». Možda na kineskom. Rade li u Ustavnom sudu prevoditelji za jezike manjina? U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina iz 2002. navodi se u članku 9. (2) pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da se obrazac osobne iskaznice tiska i popunjava i na jeziku i pismu kojim se služe; - u članku 11. (5) pravo je i obveza učenika koji se odgajaju i obrazuju na jeziku i pismu nacionalnih manjina da uz svoj jezik i pismo uče hrvatski jezik i latinično pismo prema utvrđenom nastavnom planu; - u članku 12. (3) gdje u JLS-e je najmanje 1/3 stanovnika manjine mogu se na svom jeziku i pismu koristiti u postupcima pred tijelima državne uprave i sudbenim tijelima «prvog stupnja». Svaki komentar je suvišan.

U Slobodnoj Dalmaciji od 14. 10. objavljen je članak «Premijerka zaustavila zapošljavanje koje je predvidjela sama Vlada». U članku se navodi: «Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina s pripadajućim podaktima obvezuje Vladu na njihovo zapošljavanje. Ako bi se zabrana novog zapošljavanja, motivirana teškim stanjem u državnim financijama, protegnula na dulje razdoblje, ustavna i zakonska obveza zapošljavanja Srba i drugih nacionalnih manjina u policiji, državnoj upravi i lokalnoj administraciji ostala bi mrtvo slovo na papiru». Nepotrebna bojazan. Može se povisiti krizni porez ili uvesti posebni porez za manjine, kao što je ranije bio za nerazvijene. U ovom slučaju ne vrijedi «svi imaju ista prava» pa će po toj odredbi dobiti zaposlenje pripadnik srpske manjine prije drugog kandidata možda boljih kvalifikacija.

O derogiranju vlastitih zakona kao Zakona o najmu stanova iz 1996. i neobjavljivanju imena «povratnika – izbjeglica» u gradove izvan područja posebne državne skrbi, trošenju proračunskih sredstava za njihove stanove, stalnog produživanja roka za prijavu povratka, već sam dosta pisala kao i drugi građani.

6. 10. osvanuo je na portalu Necenzurirano tekst «Nova blokada pregovora: Hrvatska sprječava povrat opljačkane imovine Židovima». B'nai B'rith Europe lobira za povrat opljačkane imovine, a taj zahtjev potvrđuje i odgovor kancelarke Angele Merkel na njihovu zamolbu. U odgovoru se navodi da je Hrvatska sudjelovala na Praškoj Holokaust imovinskoj konferenciji krajem lipnja 2009. na kojoj je podupirala «Theresienstaedtische – izjavu» i da će Njemačka neformalnim putem izvršiti pritisak na Zagreb. Provjera istinitosti navedenog članka bi bila preopsežna. Jesu li predstavnici Hrvatske na konferenciji bez razmišljanja poduprli iznesene zahtjeve ili su se najprije pozvali na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. I ako je židovska imovina oduzeta za vrijeme NDH-a je li već SFRJ nadoknadila tu štetu? Za oduzetu imovinu za vrijeme SFRJ trebali bi svi zakonski propisi vrijediti jednako za sve bivše vlasnike, premda postoji i zakonska mogućnost bilateralnih dogovora između država. Je li taj zahtjev još jedna prepreka za ulazak u EU-u?

Postoji Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija sa svim svojim izmjenama i dopunama. Vlade za iste poslove ovlašćuje sad jedno pa drugo ministarstvo, te je tako skoro nemoguće ustanoviti koliko je sredstava ukupno utrošeno u te poslove. Narod ili zaduživanja pokrivaju sve, pa iznosi nisu važni.

Prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina u Hrvatskoj djeluju na svim razinama Savjeti za nacionalne manjine. Mislim da u te savjete ne ulaze Hrvati koji u pojedinim mjestima, -e predstavljaju manjinu, jer ih ima manje od 1/3 od ukupnog broja stanovnika.

Država izdvaja iz proračuna sredstva za potrebe manjina ( u to nisu uključena sredstva za obnovu kuća i ostalog). I u tu svrhu je u trećem rebalansu ove godine predviđeno više od 40 milijuna kuna. Prema izjavi predsjednika Savjeta za nacionalne manjine RH-e gospodina Aleksandra Tolnauera predsjednica vlade gđa Kosor ima više razumijevanja za manjine nego što ga je imao Sanader te je od tri rebalansa proračuna, zadnji iznos 43,2 milijuna kuna, smanjila sredstva za samo 2,61 posto. Slobodna Dalmacija je objavila članak 24.10. «Potpora – Manjinama 43,2 milijuna kuna». Savjet za nacionalne manjine uputiti će Vladi zahtjev za osiguranje tog iznosa u proračunu za 2010.Predsjednika gosp. Tolnauera ne zabrinjavaju gospodarske loše prognoze za 2010. kao i otpuštanje velikog broja radnika jer računa na dobro srce predsjednice koja će osigurati nesmanjena sredstva. Što je s ostalim građanima? Hoće li moći izdvojiti koju kunu za kulturu ili novinu? N.pr Savjet financira ili sufinancira 56 novinskih izdanja, valjda se dijele besplatno. Tko kontrolira trošenje tih sredstava? Smije li se uopće kontrolirati Savjete? Manjine su koalicijski partner a i pod zaštitom međunarodnih patrona Pokrivaju li i to krizni porezi? Pridonosi li to normalnom suživotu ili stvara nove animozitete?

Nedorečenost svih zakona u RH-oj, pravne praznine, mijenjanje Ustava RH-e prema potrebama vladajućih stranaka bez sudjelovanja šireg kruga građana, tajnovitost u vođenju vanjske politike, nedovoljna potpora obrani hrvatskih generala i branitelja, ne zalaganje za učvršćivanjem granica itd., moglo bi se nabrajati u nedogled, služi sistematskom potkopavanju suvereniteta Hrvatske. Ne radi se samo o nesposobnosti političara, valjda nisu svi debili i opsjednuti svojom «veličinom», već o uništavanju svega krvlju i stradanjem stvorenog, po inozemnom diktatu ili jer ne vole samostalnu Hrvatsku. Čast iznimkama, koje su valjda u manjini.

Izlazak iz te gospodarske i moralne krize mogu omogućiti predsjednički izbori i biranje pravog kandidata neopterećenog gospodarskim i političkim aferama.

Mira Ivanišević

{mxc}