Članica Hrvatskoga kulturnog vijeća iz Splita, gospođa Mira Ivanišević uredništvu je lista Slobodna Dalmacija poslala svoje reagiranje na članak koji je pod naslovom «Srbi, Romi i umirovljenici građani drugog reda« objavljen 28. rujna ove godine. Konkretno, riječ je o razgovoru novinara Vedrana Marjanovića s pučkim pravobraniteljem Juricom Malčićem. Njeno je reagiranje u istim novinama objavljeno 4. listopada 2009., ali u skraćenom obliku, i s potpuno izmjenjenim sadržajem. Reagiranje Mire Ivanišević u nastavku objavljujemo u izvornom obliku.(mmb)

Reagiranje Mire Ivanišević na članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 28. rujna 2009.

Sam naslov članka «Romi, Srbi i umirovljenici su građani drugog reda« je uvredljiv. Nije točno definirano na koji segment življenja se ta konstatacija odnosi. Ako se usporedba radi između mjesečnih primanja zaposlenih ljudi i umirovljenika s plaćama menadžera, političkih dužnosnika, privilegiranih mirovina, onih koji ne izdaju račune za svoje usluge i ostalih onda bi se mogla složiti da se radi o nepravdi i nedostatku socijalne pravde.

Ako su novinar i pučki pravobranitelj mislili na politički život u zemlji onda takovo etiketiranje nije točno. Svi imaju pravo glasa i mogu glasovati za stranku za koju misle da će ih dobro zastupati. Tako u Hrvatskom saboru Romi, Srbi i ostale manjine i umirovljenici imaju svoje predstavnike. Srbi imaju i potpredsjednika Vlade. Istu proceduru za primanje socijalne pomoći i ostalih dodataka, prijava na preglede, sudskih i upravnih postupaka, zapošljavanja itd. prolaze na isti način svi oni koji to rade «redovnim» putem. Korupcija, mito, partijske i rodbinske veze ne isključuju Rome, Srbe ili umirovljenike, važan je samo novac ili druge usluge i to traje pod svim dosadašnjim vladama,

U članku se navodi problem priznavanja staža radnicima Borova iz Vukovara, koji taj grad nisu napustili s vrećicama u ruci, već su ostali živjeti u državi koju su smatrali svojom. Umirovljeni admiral JRM-a Fridrih Moretti navodi da mu je 1992. Vladinom uredbom mirovina smanjena na 63 % stečenog iznosa a ne navodi koji iznos mirovine prima danas. Svi se pozivaju na Aneks E – Mirovine Ugovora o sukcesiji.

Radi točnog informiranja želim navesti sadržaj Aneksa E, prema Prijedlogu Zakona o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije veljača 2004.

Aneks E :

- Svaka država sljednica preuzela je obvezu dalje isplaćivati odobrene mirovine umirovljenicima koji su uplaćivali doprinose u Mirovinski fond te države, u skladu s njezinim propisima, bez obzira na državljanstvo i prebivalište korisnika.

- Svaka se država također obvezuje isplaćivati mirovine svojim državljanima koji su bili javni ili vojni službenici bivših saveznih institucija, ukoliko su se takve mirovine i doprinosi namirivali iz saveznog budžeta ili drugih saveznih sredstava, a ako su državljani više država slijednica, mirovina će se isplaćivati na način : - ako osoba ima prebivalište u jednoj od država čiji je državljanin, ta će joj država isplaćivati mirovinu, - ako osoba nema prebivalište u jednoj od slijednica čiji je državljanin, mirovinu će joj isplaćivati ona država u kojoj je osoba imala prebivalište 1. lipnja 1991.

- U pogledu isplata ovih mirovina dvostrani ugovori između slijednica imaju prednost pred odredbama ovog Aneksa. ( Ovaj podstavak daje vladi mogućnost dogovara na štetu ostalih umirovljenika koji su uplaćivali svoje doprinose u mirovinski fond Hrvatske, a koji bi možda zadovoljio zahtjevima nekih članica EZ-e. Za neki dogovor javnost ne mora niti znati. U članku 31. podstavku 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske navodi se : «Odluke, rješenja zaključci mogu se objaviti u Narodnim novinama, ako tako odluči Vlada prilikom donošenja ovih akata». )

U članku se dalje navode problemi oko «stanarskih prava» i to prema navodima tajnika Saveza udruga stanara Hrvatske Miše Milovčevića najviše su oštećeni nositelji stanarskog prava u konfisciranim stanovima, kojima država nije dopustila povoljan otkup stanova. U komunističkom režimu su nekretnine bile konfiscirane državnim neprijateljima, koje su po hitnom postupku proglašavale tadašnje vlasti po nekim samo njima znanim kriterijima. Republika Hrvatska je te nekretnine pa i stanove, gdje je bilo moguće, vratila vlasnicima i prvom redu nasljednika. Stanari u tim stanovima, ako su imali uredno stanarsko pravo, postali su zaštićeni najmoprimci i plaćaju vlasnicima zaštićenu najamninu 2,36 kn/m2. Konfiscirani stanovi postali su u skladu sa zakonom stanovi u privatnom vlasništvu. Nacionalizirani stanovi su bili prodani kao i društveni stanovi. Bivšim vlasnicima se amortizirana minimalna vrijednost nacionaliziranih stanova isplaćuje prema Zakonu o prodaji stanova. I dalje su oštećeni u svojim pravima samo vlasnici privatnih stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci koji traže da država, gradovi ili JLS-e stanarima osiguraju zamjenske odgovarajuće stanove, kao što je u Zakonu o prodaji stanova bilo i predviđeno. Institut stanarskog prava u RH nikada nije imalo obilježje vlasništva. Društveni stanovi nisu išli u prodaju zbog toga jer je netko u njima imao stanarsko pravo već zato jer je Ustavom RH ukinuto društveno vlasništvo. Takav stav su u svim tužbama stanara sa stanarskim pravom protiv države pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu zauzimali predstavnici RH, sporove i dobivali.

Savez Udruge stanara u članku podsjeća da se Hrvatska 2004. godine u ugovoru o pitanjima sukcesije zemalja bivše Jugoslavije, u Aneksu G, obvezala na poništenje odluka koje zadiru i u stanarsko pravo.

Aneks G sadržava dogovor o «Privatnom vlasništvu i stečenim pravima».

Želim samo navesti što je navedeno u 4. stavci Aneksa G: « Glede stanarskih prava, utvrđeno je da se ona štite na nediskriminirajućoj osnovi u skladu s domaćim zakonodavstvom, a čime je u osnovi odbijen prijedlog SRJ da se sva stanarska prava vrate na stanje 31. prosinca 1990».

Dakle u Republici Hrvatskoj je do 1996. bio na snazi Zakon o stambenim odnosima SFRJ koji je također jasno odredio kada se gubi stanarsko pravo, a od 1996. je na snazi Zakon o najmu stanova.

Treba se samo pridržavati zakonskih odredbi.

Je li opravdano traženje čitatelja da svi sudionici u raspravama o raznim društvenim problemima, a koje su objavljene u tiskovinama, poznaju naše propise i zakone? Novinar je dužan sugovorniku postaviti dodatna pitanja ili ga ispraviti, a to može samo ako sam dobro poznaje tematiku o kojoj se govori. Tiskati samo što je netko rekao u intervjuu ne služi dobrom informiranju. Možda mnogim nejasnoćama pridonosi sama vlada sa svojim bezbrojnim odlukama i zaključcima mimo znanja Hrvatskog sabora i javnosti.

Mira Ivanišević

Na znanje: Republika Hrvatska Pućki pravobranitelj Jurica Malčić, Opatička 4, Zagreb

Predsjednica Vlade RH-e Jadranka Kosor, Trg sv. Marka 2, Zagreb