Kome je upućeno priopćenje UBIUDR Podravka u svezi sa srpskim potraživanjima hrvatskih nekretnina?

Kome je upućeno priopćenje UBIUDR Podravka u svezi sa srpskim potraživanjima hrvatskih nekretnina? Je li domaćoj javnosti, političkim hrvatskim strankama, predsjednici vlade, predsjedniku države ili samoj Srbiji?

Javnost koja čita dnevni tisak je upoznata sa zahtjevima Srbije, počevši od 300 000 ukradenih stanova pa nadalje. Na sva ta traženja nismo mogli u tisku pročitati ozbiljan odgovor hrvatske vlade. Valjda se držimo uobičajenog stava «lako ćemo» ili smatramo da Srbija ima pravo to tražiti ili zahtjeve smatramo neozbiljnim.

Kada je jadnim Bošnjacima odbijena tužba u Haagu za srpski genocid – Srebrenicu naš sadašnji ministar pravosuđa je tada dao komentar da bi Hrvatska morala razmisliti hoće li povući svoju tužbu u Haagu protiv Srbije. Svaki komentar je suvišan. Od njega bi se očekivalo da je izjavio kako se mi moramo boriti da naša tužba bude uspješna, bez obzira koliko dugo će trajati postupak.

Bilo bi veoma zahtjevno analizirati ugovor o sukcesiji dobara u vlasništvu SFRJ na novo nastale republike. Valjda je donekle bilo sve usuglašeno. Ipak se mora postaviti pitanje:» Što je sve to potpisivala Račanova vlada?»

Vlada RH-e tj. Račanova vlada je 18.02.2004. dala prijedlog Hrvatskom saboru da ratificira Ugovor o sukcesiji sa 7 aneksa. Zanimljiv je Aneks G na kojeg se pozivaju otišli Srbi.

U navesti ću članak 2., 5. i 6. Aneksa G Ugovora o sukcesiji sa željom da razmislimo jesu li naše vlade nakon 2000. godine krive za sva srpska traženja, jer nisu zaštitile interese srušene Hrvatske, osiromašenih građana a najmanje poginulih i ranjenih. Isto tako nisam upoznata, bar u tisku se o tome ne piše, na koji način se Srbija, BiH, Makedonija i Crna Gora pridržavaju obveza iz Aneksa G, naravno ukoliko su ga njihovi parlamenti verificirali.

Članak 2. (1)(a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od strane te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivališta tih osoba. To uključuje osobe koje su nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili su zasnovale mjesto boravka ili prebivališta u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava. ( Uopće se ne navodi kojim ispravama će se dokazivati vlasništvo nad traženim nekretninama – n.pr. izvod iz zemljišnika. Navoditi norme su široki pojam.)

Članak 5. Ništa u gore navedenim odredbama ovoga Aneksa ne će dokidati odredbe dvostranih ugovora sklopljenih o istom pitanju između država slijednica koji, na određenim područjima, mogu biti mjerodavni za te države.

Članak 6. Domaće zakonodavstvo svake države slijednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj. (Vlade ne postupaju prema ovom članku, ne postupaju prema domaćem zakonodavstvu, derogiraju vlastite zakone, zadužuju državu milijardama kuna radi osiguranja nepostojećih stanarskih prava.)

Teško je pratiti sve odluke vlada nakon 2000. godine ili čitati eventualne njihove objave u Narodnim novinama pa se tako ne zna jesu li izrađeni zakonski okviri za provedbu Aneksa G ili se sve radi kako kome. Nijedan političar ne sluša glas naroda pa tako niti uglednu udrugu UBIUDR jer su sigurni da će predizbornim lažnim obećanjima i davanjem mrvica nekim predsjednicima rascjepkanih braniteljskih i drugih udruga ionako dobiti potreban broj glasova. Možda bi bilo umjesto «priopćenja» važnije ustrajati u saznanju što su sve to vlade potpisale na štetu hrvatskih građana i napravile dugove koje će otplaćivati i naši praunuci.

Znak nemoći i najbolnije glasi zadnji odlomak priopćenja :» Drugim riječima, sramotno je što se Srbija svako malo javlja kao potražitelj nekretnina u Hrvatskoj, a ne i kao država koja hoće i mora pomoći hrvatsko gospodarstvo, kako bi se amortizirale posljedice rata koje osjećamo i osjećat ćemo još dugo».

Srbija ne mora ništa. Ono što nije postigla ratom dijelom će postići u miru zahvaljujući hrvatskim političarima i to bez obzira jesu li oni na vlasti ili opoziciji. Ministar Biškupić podupire srpsko kazalište, srpske umjetnike itd. Troškovi se pokrivaju i povišenim PDV-om i kriznim porezom. Ministar turizma moli za turiste iz Srbije, jer oni će spasiti upitnu sezonu. U Slobodnoj Dalmaciji objavljen je 22. kolovoza članak-komentar srpskog novinara Miloša Vasića «Stižu samo pristojni Srbi». O sadržaju ne ću, već se samo pitam je li za taj članak dobio i honorar. Urednik Slobodne Dalmacije mu je mogao preporučiti temu o pogibiji i ranjavanju mladih pirotehničara od srpskih mina 23.08. To bi bila važnija tema od probušenih guma. Predsjednik Hrvatske gospodarske komore želi što više investiranja u Srbiji, a u Hrvatsku uvoz radne snage.

Ponižavanju i sistematskom uništavanju našeg identiteta i naših vrijednosti nema kraja. Ali vjerujem da nas ipak ne mogu slomiti do kraja. Zdrav duh i energija u narodu se, uz sve nedaće, dokazuje raznim hodočašćima, proslavi u Čavoglavama i drugim zbivanjima.

Mira Ivanišević