Nedaće koje proživljavamo zbog nestručnosti i nepoštenja velikog broja političara

Redovito pratim portal HKV-a. Izuzmem li razne tekstove o povijesnim i kulturnim događanjima sve ostalo se odnosi na uočavanje nepravdi i nepravilnosti u vladanju kao i na istupe vladajućih i oporbe prema sudu u Haagu pa i samom obrambenom ratu.

O gospodarstvu se malo piše. O siromaštvu građana se malo piše. O upravljanju s poduzećima u potpunom ili djelomičnom državnom vlasništvu i njihovom neplaćanju obveza prema radniku i državi malo se piše. Nigdje nisam pročitala neki konkretan program o načinu, pa makar i na duge staze, izlaska iz gospodarske i političke krize od nestranačkih stručnjaka. Građanima je dosta raznih prepucavanja. Njima je najvažnije preživjeti i prije svega nahraniti svoju djecu.

Kada se saznaju nepravilnosti, korupcija i krađe u javnim poduzećima članovi nadzornog odbora nisu vidjeli niti znali o tome ništa, glavno je primiti honorar. Rijetki su u odborima bez naknade. I nitko za ništa ne odgovara. Tek nakon smrtnih slučajeva je navodno Ivan Medak u HŽ-u dobio otkaz, premda se je već mnogo ranije morala provjeriti njegova upravljačka sposobnost, pogotovo nakon objavljivanja njegovog pisma upućenog kumu Luki Bebiću, a i primatelj tog pisma je morao također biti podvrgnut provjeri. Gospodin Bebić ostaje nedodirljiv.

Povratnik iz Australije Rade Buljubašić isključen je iz HDZ-a radi kriminala. Ali ne spominje se niti se kažnjava osobu koja mu je to sve omogućila. Zbog čega mu je to omogućeno? Jesu li dijelili prikupljeni novac naših iseljenika? Koje stečeno znanje i iskustvo daje Radi Buljubašiću pravo da bude i u NO-u druge ustanove ili tvrtke? Koje privilegije je imala i još ima osoba u HEP-u koja je pristala na takav sramotan aranžman? Gospodin Ivan Mravak u HEP-u dobio je od premijerke samo opomenu i novi rok da izvrši smanjenje plaća.. Iz tiska nismo saznali je li zatražila i hitnu provjeru cjelokupnog poslovanja HEP-a. Građani će ionako povišice cijene ili nekog novog načina obračuna morati prihvatiti. Mogu samo ostati bez struje i završiti zbog neplaćanja na sudu. Ne postoje drugi dobavljači električne energije. HEP drži monopol. U Večernjem listu od 22. 8. direktor HUP-a Damir Kuštrak je izjavio:» Ako HEP nema pravo podići cijenu struje, koja je uopće funkcija uprave.» Tko može dati takovu izjavu?

Samo netko tko ne posjeduje odgovornost za dobrobit cijele društvene zajednice ili ne posjeduje moral. HEP može podizati cijenu ako to ovisi o znatno višim cijenama energenata i ostalih troškova. Ali ne može podizati cijene sve dok nije racionalizirao poslovanje, sve dok služi uhljebljenju stranačkih ili rodbinskih polukvalificiranih kadrova, sve dok plaća namještenike koji uopće ne rade, sve dok kupuje po većoj cijeni a prodaje po nižoj i stvara ogromne gubitke, sve dok ne naplati dugovanja od prijateljskih tvrtki, a ne zna se i na koji način kupuje investicionu opremu ili opremu za tekuće održavanje itd. Sramotno.

U istom Večernjem listu gospodin Blivajs iz tt. Kleinbaum navodi:» Nijedan stručnjak ne će prihvatiti mjesto u upravi ispod 20.000 - kuna. Čuvaju ugled.» Zar menadžeri ne bi trebali svoju kvalitetu dokazivati uspješnom karijerom a ne visinom traženog honorara? Izgleda da su se menadžeri nametnuli kao posebna kasta u inozemstvu pa i u nas. Upropaste tvrtke i odu s visokim otpremninama.

Tko plaća sve te vođe raznih sindikata? Više ih se i ne broji. Glavno da prozivaju na mitinge i rušenje vlade. Ne odobravam rad sadašnje vlade u nijednom segmentu vladanja, a i inicijatori su lociranja, identificiranja ….. ali još manje bi željela da nam dođu oni koji su obećavali smanjenje PDV-a, s faksa na posao, 300.000 novih radnih mjesta, reviziju pretvorbi i brisali «državni» iz naziva hrvatskog sabora, kao i potpisivali sve što su od njih tražile pojedine države EZ-e i na taj način otvorili put u zapadnu balkaniju itd.

Bilo bi preopširno opisivanje visine uloženih sredstava u obnovu u ratu srušenih kuća pa i bez provjere jesu li neke vlasnici prije odlaska sami zapalili i jesu li bili zemljišnoknjižni vlasnici. Kuće Hrvata koji nisu imali prijavljeno prebivalište na srušenim kućama nisu obnovljene. Prema svjedočanstvu obrane Stjepana Šterca na suđenju u Haagu međunarodna zajednica bila je primarno usredotočena na povratak Srba u Hrvatsku, pa je u tom smjeru i išla obnova koja nije pridonijela normalizaciji suživota. U kojem postotku je u cjelokupnom dugu Hrvatske zastupljena i ta obnova bar meni nije poznato. U svemu je možda dobro prošla i građevinska mafija.

Dobar gospodar bi najprije obnovio infrastrukturu i proizvodne pogone, pa i s manjim kapacitetom, a vlasnicima srušenih kuća je mogao dati materijal i kontejner za stanovanje, pa da sami obnavljaju. Taj način nametnute obnove ratom uništenoj državi, napadnutoj ali pobjedničkoj nije mi poznat nigdje u svijetu. Poznato je samo da su agresorske države koje su izgubile rat plaćale ratnu štetu napadnutim državama. Češka je ušla u EZ-u bez da je prije toga dala naknadu za oduzetu imovinu Nijemcima, koji su živjeli u Češkoj do kraja 2. svjetskog rata. Nama se zahvaljujući političarima događa sve obrnuto – kao kazna za pobjedu i osamostaljenje.

I dalje idu zahtjevi i to za stanovima u gradovima izvan područja posebne državne skrbi.

U Slobodnoj Dalmaciji od 5. 8. ove godine objavljen je članak s komemorativnog skupa u Beogradu posvećenom Srbima poginulima u Oluji. Izbjegli Srbi su naveli kako im u Hrvatskoj još nisu priznata stanarska prava itd. A dana 19. 8. ove godine objavljen je u istoj novini članak «BiH traži stanove u Splitu, Dubrovniku …..Sarajevo traži povrat željezničke pruge i stanice i Dječja sela u Dubrovniku itd.»

Vlade od 2000. god derogiraju vlastite zakone a i negiraju odluke Ustavnog suda RH-e i Suda za ljudska prava u Strasbourgu. Negiraju Zakon o najmu stanova iz 1996. pa i dio Aneksa G Ugovora o sukcesiji koji se odnosi na reguliranje stanarskih prava. Državna agencija APN oglašava oglase u dnevnom tisku za kupovinu stanova, po tržnim cijenama i bez javnog natječaja, čak se može proglasiti da je ta nabava državna tajna.

Radi se o milijardama kuna. Hoće li nam i za tu svrhu povećati krizni porez? Nitko o tome ne piše. Nitko ne piše radi li se o stanovima u kojima su stanovali stanari sa stanarskim ili su stanovi bili u vlasništvu stanara tj uknjiženi na njihovo ime.

Zna se da stanarsko pravo nije pravo vlasništva a zakonom je propisano kada se gubi stanarsko pravo, već i prema Zakonu o stambenim odnosima SFRJ koji je bio na snazi do 1996.

Zbog čega vlada ne razjasni tu zavrzlamu i definira tko na što ima pravo. Da konačno prestanu s traženjem povrata nepostojećih stanova razne nevladine hrvatske udruge pa i udruge izbjeglih Srba. Nijedna nevladina udruga u Hrvatskoj se ne zalaže za ljudska prava – prava vlasništva svih građana RH-e. Tko ih plaća za takav selektivan rad?

Ako pokušamo pretvorbe u ratu opravdati ratnim zbivanjem jer su svugdje u takvim prilikama postojali ratni profiteri - lešinari, ali kako opravdati pretvorbe i prodaje nakon 2000. godine? Hotele, zemljišta, PLIVU, INU, HT i mnoga druga poduzeća. Možemo navesti i ne proglašenje gospodarskog pojasa na moru, neriješena granična pitanja, ne vraćanje nekretnina vlasnicima kojima su sve oduzeli komunisti, osim onih zemljišta koja su vratili vlasnicima jer su aparatčiki imali u povratu svoj interes.

U Slobodnoj Dalmaciji od 17. 8. ove godine objavljen je članak « 40 milijardi € duga vraćamo prodajom trećine državne imovine».

Ima li država kompletan popis svih još preostalih nekretnina u svom vlasništvu?

Izgleda da nema. Zbog čega se ne zaduži višak državnih službenika da istraže i objedine sve podatke o nekretninama za potrebe vlade. Možda ti podaci i postoje ali onda neka se i objave javnosti. Građani imaju na to pravo.

Ili je bolje imati nered i popise na raznim mjestima kako bi se lakše trgovalo?

U članku se navodi prema izjavi Središnjeg državnog ureda za imovinu da postoji 2200 državnih stanova manje kvadrature vrijednosti ne manjoj od 100 milijuna €. Mislim da i taj broj stanova nije točan.

Prije više od godinu dana Uprava za posebnu državnu skrb pri Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva poslala je upit svim gradovima i JLS-e da dostave popis stanova u državnom vlasništvu na njihovom području. Popis stanova su tražili za smještaj povratnika «srpskih izbjeglica» s dvojnim državljanstvom. Ne za mlade stručnjake u državnim službama. Taj zahtjev potvrđuje da nisu imali popis stanova. To je samo jedan mali primjer koliko se je malo vodilo računa o cjelokupnom državnom vlasništvu. Koliko još ima toga? Sramota.

Tko nam može pomoći i dovesti red u našu ispaćenu zemlju? Dosadašnji aktivni političari i predsjednički kandidati sigurno ne. Obraz za kandidiranje ima i predsjednik HGK-e Nadan Vidošević, zagovaratelj uvoza radne snage. Možda nam i treba tako kulturna osoba za predsjednika koja posjeduje u svojoj zbirci sliku Vlahe Bukovca vrijednosti 300 tisuća funti. Možda ne će govoriti viceve ali će putovanjima po bijelom svijetu moći dodatno obogatiti svoju zbirku umjetnina. Postoje li razlozi za istragu u načinu njegovog bogaćenja? Zna se što je posjedovao 1990.godine. Podrijetlo bogatstva novo bogatih se ne smije provjeravati, jer to plaši ulagače, pogotovo one koji peru novac u našoj zemlji.

Tko može uvesti nadzor nad nekontroliranim zaduživanjima države tj. vlade? Na koji način spriječiti uvoz nepotrebne robe? Postoji li uopće interes na vlastitoj proizvodnji kada se PDV naplaćuje pri uvozu, a vladi je najvažnije puniti proračun? Mogu li se seljaci sami organizirati i odlučivati o sadnim kulturama i umanjiti svoje gubitke? Ili mora postajati strateški plan poljoprivrede kojem bi se poljoprivrednici morali prilagoditi?

Prvi korak u ozdravljenju društva su predsjednički izbori - biranje poštenog, pametnog domoljuba.. U tisku i medijima u svim prezentacijama i javnim anketama se ne spominje kandidat prof. Miroslav Tuđman. Može nazočiti raznim javnim priredbama, prezentacijama knjiga itd. Ali kako može doprijeti do naroda bez medija? Zapostavljanje uglednog kandidata u predstavljanju je pokazatelj naše «demokracije» i u čijim rukama se nalaze mediji pa tako i njihov utjecaj na javno mišljenje građana pa i sprege između političara i novinara.

Zlo ne može vječno vladati. Svemu dođe jednom kraj. I laži dosadašnjih političara su postale vidljive. Ne prihvatimo onu - sjaše Kurta da uzjaše Murta - i da to bude razlog ne izlaska na izbore. Nadajmo se da će građani ovog puta, nakon svih nevolja, razumom a i domoljubnim osjećajem birati novog predsjednika.

Mira Ivanišević

{mxc}