Tko plaća medije za nekorektno izvještavanje o predsjedničkim kandidatima?

Počela je kampanja. Neki kandidati su objavili svoju kandidaturu. A možemo očekivati da će broj kandidata rasti. Porast broja kandidata nije znak demokracije već što mnogi ljudi ne poznaju samokritičnost, oni mogu sve. I takav stav prema vlastitim sposobnostima ili zapravo nesposobnostima je naslijeđen iz komunističkog režima.

U ovom mjesecu imali smo tri slavlja. Proslava u Čavoglavama, trka lađa na Neretvi i Sinjsku alku. Na svima je bio nazočan predsjednički kandidat prof.dr. Miroslav Tuđman. Sve televizijske kuće su ga prikazale u brzini munje, kao turista. Nijedna ga nije zadržala malo duže na snimku, navela njegovo ime i prezime i predstavila ga kao predsjedničkog kandidata. Dok druge kandidate jesu.

U Večernjem listu od 10.08. u članku o Sinjskoj alci novinari Maja Pejković Kaćanski i Jerko Blajić navode:»Na Alku su stigli i predsjednički kandidati Andrija Hebrang, Vesna Pusić i Ivo Josipović.» O Miroslavu Tuđmanu kao predsjedničkom kandidatu niti riječi. Mislim da je Miroslav Tuđman zaslužio da ga se poštuje zbog njega samog tj. njegovog životnog puta bez obzira priznaje li se doprinos njegovog pokojnog oca u stvaranju samostalne države Hrvatske

ili ne. Radi li se samo o nekulturnom ponašanju novinara, detuđmanizaciji ili nečem još gorem? Na to mogu odgovoriti samo izvjestitelji.

U Slobodnoj Dalmaciji od 04.08. objavljen je mali članak, s ozbiljnim licem predsjedničkog kandidata Ive Josipovića, slijedećeg sadržaja:» Josipović – Računam na glasove Srba. Kandidat SDP-a za hrvatskog predsjednika Ivo Josipović najavio je u intervjuu za srbijanski «Blic» da će, pobijedi li na izborima, odnosi između Hrvatske i Srbije biti jedan od njegovih vanjskopolitičkih prioriteta. On je istaknuo da u utrci za hrvatskog predsjednika računa na glasove Srba u Hrvatskoj.»

Tko može dati takvu izjavu? Netko tko nije politički zreo ili je pak bolje informiran o ulasku Hrvatske u EU-u. Da nam ulaska bez Srbije nema i da je to glavni cilj njegove eventualne vladavine. Što misli većinski narod ili ostale manjine to ga ne zanima. Takav bezobziran stav je imao i do sada prema suđenjima u Haagu. Zar ne bi bila predsjednička dužnost dobra suradnja sa svim republikama bivše SFRJ ? Možda će Srbima s dvojnim državljanstvom koji žive u drugim državama plaćati putne troškove i dnevnice – samo da dođu glasovati za njega. Možda će im obećati dati 300 000 stanova, koje potražuje gosp. Tadić, a koji nikada nisu bili u njihovom vlasništvu a uopće i ne postoje.

Predsjednički kandidat Ivo Josipović je prema anketama TV Nove na drugom mjestu. Gospođa Vesna Pusić koja također računa na srpske glasove i za koju borba još nije završena je na trećem mjestu.

Možda i gospodin Hebrang ovisi o srpskim glasovima, jer prema navodima u Večernjem listu primateljima hrvatskih mirovina u drugim državama se ne odbija 2% ili 4% kriznog poreza. Zbog čega ne? Zar nismo prema Ustavu RH-e pred zakonom svi jednaki? I to može biti kupovina glasova na teret ostalih građana RH-e.

Kakva kampanja očekuje građane u jesen? Pogotovo one koji ovise samo o televizijskim vijestima. Može se dogoditi katastrofa pa da opet dobijemo predsjednika s 20% glasova, jer mnogi zbog neinformiranosti ne će izići na izbore a i s izgovorom «svi su isti».

Mira Ivanišević

{mxc}