Licemjerje, nestručnost, neistinitost, neodgovornost

Licemjerje, nestručnost, neistinitost, neodgovornost

Jesu li - licemjerje, nestručnost, neistinitost, neodgovornost, briga samo za vlastiti probitak, nemar prema povijesti, bezobzirnost - osobine većine hrvatskih političara?

 U Sloveniji je otkriveno još jedno stratište, rudnik Barbara u Hudoj Jami, nevinih žrtava partizanske/antifašističke osvete nad vojnicima i civilima, pretpostavlja se pretežito Hrvata.A možda se je radilo i o planiranom smanjivanju broja Hrvata. Prosudbu o načinu izvještavanja u medijima mora se prepustiti gledateljima, čitateljima i slušateljima.. Ministrica Jadranka Kosor i ministar Karamarko zgroženi su s viđenim stanjem i ministrica je rekla da krivce tih zločina treba kazniti. Prema objavljenom članku u Večernjem listu od 11. ožujka ove godine premijer je od mjerodavnih institucija zatražio da sa slovenskim kolegama istraže zločin u Hudoj Jami te da se odgovorni kazne. Pitam se što su radili do danas potpisnici ugovora o suradnji sa Slovenijom po pitanju istraživanja masovnih grobnica. Je li i to potpisivanje služilo samo u predizborne svrhe?

Već su tiskane mnoge knjige

Gdje zaista žive naši političari, jer se ponašaju kao da su pali s Marsa. Ne znaju da su tiskane mnoge knjige o žrtvama i zločinima napravljenima nakon 1945. godine, pa i u samom ratu. Autori tih knjiga su ljudi koji su preživjeli te strahote. Ako političari smatraju da je to samo ustaška propaganda onda su bar morali ozbiljno shvatiti i nešto poduzeti prema izdanju slijedeće dokumentacije:

-  «Spomen-obilježja» podignuta u čast i slavu poginulim i ubijenim pripadnicima hrvatskih oružanih snage i civilima žrtvama II. svjetskog rata i poraća, izdana 2006., izdavač Hrvatski domobran - Udruga ratnih veterana.

- 2007. izdana je knjiga «Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji», autori dr. sc. Mitja Ferenc i Želimir Kužatko i to na hrvatskom, slovenskom i engleskom jeziku.

CIP zapis je dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 634893. U knjizi su karte na kojima su označena sva grobišta pronađena do izlaska knjige, tabele s podacima o broju i nacionalnosti žrtava po lokaciji. Na stranici 61. u Općini Laško je navedeno više jama.

Što se učekuje od premijera

Od premijera se je očekivalo da će zadužiti mlade povjesničare, da prema već postojećim podacima o broju žrtava, a koja se nalaze u institutima i centrima, sa izradom donekle objektivnih udžbenika povijesti za razdoblje od II. svjetskog rada pa do danas. Samo na taj način mogu svi opisi preživjelih dobiti i potvrdu. To bi smanjilo nametnutu podjelu građana na lijeve i desne. Sada imaju pravo na istinu ili laž samo antifašisti. Sve žrtve su dio hrvatskog naroda i moraju biti pravedno vrednovane.

Premijer je svojim istupom pokazao da zapravo ne želi inicirati službeno rješavanje tog tragičnog vremena. A suradnju s institucijama Slovenije u istraživanju raznih grobišta i jama trebalo bi i financirati.

Za vrijeme suđenja našim generalima u Haagu ispostavilo se je da je za vrijeme granatiranja Knina poginula jedna civilna žrtva. Mjesecima nas dnevno mediji i vladajući političari opterećuju topničkim dnevnicima. Predsjednik države je prvi rekao da postoje 23 dnevnika. Prema kojim podacima je on siguran u postojanje istih? Toj tvrdnji su se pridružili i predstavnici nekih država članica EU-je i blokirali pregovore o pravosuđu. Dakle ta tragična komedija se nastavlja.

Novinarka Ivana Petrović je u svom osvrtu «Hrvatska-Slovenija-V.Britanija» između ostalog napisala: «Pravilnik o postupku i dokazima u svojem pravilu 66 kaže kako je tužitelj dužan u roku od 30 dana od pojavljivanja optuženog pred sudom – objelodaniti ključne dokaze, dakle one temeljem kojih je sud tužitelju poklonio vjeru i potvrdio optužnicu». Premijer i predsjednik i svi njihovi suradnici su samo izvršavali zahtjeve tužitelja a nisu koristili niti jednu mogućnost koja bi koristila obrani. Pitanje je, je li taj nemar namjeran ili pak samo posljedica neznanja i čistog nerada ljudi zaduženih za suradnju sa sudom.

Uloga gospodina Josipovića

Gospodin Ivo Josipović, stručnjak za međunarodno pravo i suradnju s haškim sudom, nas je na svakom svom nastupu na televiziji uvjeravao kako naši optuženici, a s njima i mi ostali građani, svoju nevinost mogu dokazati samo pred haškim sudom. Je li gospodin Josipović, bez obzira kojoj stranci pripadao, obaviještavao premijera i predsjednika o mogućnostima koje imaju za bolju obranu optuženih a i same države ?

Njegova riječ ima veću važnost nego osvrti i analize gospođe Starešine ili Petrović, premda su one rijetke svijetle točke u izvještavanju sa suđenja. Kako je gospodin Josipović mogući kandidat za predsjednika države, građanima bi bilo važno znati koliko je ili nije uložio osobnog truda u informiranju predsjednika i premijera o načinima s kojima se je moglo bolje zaštiti interese Hrvatske pa tako i samih generala. Možda do traženja topničkih dnevnika nije trebalo niti doći.

Nema odgovornosti političara

U nekim emisijama a i u Večernjem listu – Obzor od 07.03 se navodi da su problemi s BiH oko gradnje Pelješkog mosta aktualni jer je, tijekom pregovora RH i BiH, krajem devedesetih, netko iz hrvatske delegacije napravio nevjerojatnu pogrešku pa su teritoriji Veliki i Mali Škoj te vrh poluotoka Kleka kod Neuma ušli u dokumente i ugovore kao teritorij BiH. Greška je uočena pa je RH-a izvršila pritisak na BiH da bude ispravljena, budući da Hrvatska ima dokumente koji dokazuju da Škoji i vrh pripadaju RH-oj.

Nikada, bar ja nisam pročitala ili čula o kojem polupismenom ili neodgovornom političaru se radi. Je li on još uvijek politički aktivan i u kojoj stranci? Može li i dalje raditi štetne poteze za RH-u? Građani bi trebali znati tko je bio taj političar.

"Uspjesi"  Ivice Račana

Pod vladavinom Ivice Račana Hrvatska je postala za EU-ju prihvatljiva zemlja jer je i on od komunista postao «demokrat». Ne želim navoditi što se je sve pod njegovom vlašću, uz pomoć častohlepnih predsjednika nekih stranaka., događalo kao primjerice mijenjanje Ustava RH, naglo otpuštanje s radnih mjesta sudionika domovinskog rata, smanjivanje mirovina jednima a povisivanje drugima, itd. Potrebno je ipak kratko navesti potpisivanje raznih sporazuma i ugovora koji predstavljaju i tko zna koliko još dugo budu predstavljali problem našoj zemlji:

- U ugovoru o stabilizaciji i pridruživanju određen je rok, odnosno datum od kojeg stranci mogu slobodno kupovati nekretnine u našoj zemlji. Nije "postojalo" dovoljno pameti da se taj datum bar veže s ulaskom RH-e u EU-ju. Ta odredba je stupila na snagu ove godine, a premijer Sanader je sam sebe pohvalio kako nismo pristupili promjeni tog datuma premda je naš ulazak u EU-u i dalje nepoznat.

- Potpisivanje Aneksa G Ugovora o sukcesiji mogao je potpisati samo netko bez ikakve pameti. Prema njemu Hrvatska može bankrotirati i bez recesije.

- Parafiranje sporazuma Račan-Drnovšek o Piranskom zaljevu bez prethodnog odobrenja Hrvatskog sabora mogao je izvršiti samo političar koji je smatrao da ima apsolutnu vlast - kao za vrijeme komunizma.

- Sporazum (Protokol) s Crnom Gorom iz 2002. također može predstavljati problem pred Međunarodnim sudom u Haagu. Naravno, primjera ima još puno.

Svi članovi SDP koji su tada kreirali politiku nalaze se i danas u državnim službama i u Hrvatskom saboru. Žestoko se bore protiv vladajuće stranke, ali bez stvarnih programa kako bi oni bolje rješavali nastale probleme. Prije je bilo s "faksa na posao", a sada je parola svi nezaposleni u nove tvornice. Pokojni Ivica Račan je i dalje duhovni vođa najveće oporbene stranke te nitko nije spreman priznati greške i snositi za njih odgovornost.

Cijelo stanje zapravo pokazuje da se sve svodi, bar s ovom našom političkom «elitom», na čistu borbu za vlast.  I sve dok građani takve biraju oni će i dalje u miru sjediti u udobnim foteljama.

Vladajuća elita i proizvođači mlijeka

Pokazatelj pomanjkanja osjetljivosti, pa i kulture ponašanja prema raznim kategorijama građana u nevolji, je i nedavni postupak ministra poljoprivrede, kao i ostatka Vlade. Naime, proizvođači mlijeka u svom prosvjedu bili su zaustavljeni redom policajaca - jer nitko ne smije ometati u radu vladajuću elitu. Zar se nije moglo primiti na razgovor bar dva predstavnika prosvjednika? Pogotovo što prema onom što smo vidjeli na vijestima proizvođači imaju u svemu pravo.

S recesijom koja danas zahvatila svijet se zorno pokazalo koliko su države Europske unije "složne" u rješavanju krize. Naravno, kao što je po prirodi stvari, svaka zemlja rješava prvenstveno vlastite probleme. A što je s nama? Ne bi li Vlada  morala pomoći vlastitim proizvođačima hrane, nekim avansom ako ništa drugo, koji bi prema mogućnostima kasnije vraćao. No, kod nas oholosti izgleda nema kraja, odnosno posebno je žalosno što o kršćanskom razmišljanju i djelovanju političara možemo samo sanjati.

Mira Ivanišević