Odgovaraju li u Hrvatskoj političari, »ugledni sveučilišni profesori«, voditelji raznih nevladinih udruga i novinari za sve izgovoreno u javnosti i za svoja djelovanja koja su često usmjerena protiv opstojnosti Republike Hrvatske? Ako uzmem u obzir da su mnogi sadašnji kreatori politike i načina života u Hrvatskoj do 1990. isto tako bili kreatori svega zla (veoma malo dobrog) onda bi se morala pomiriti sa stanjem kakovo je. Ne može se očekivati da komunist ili partijaš preko noći postane pametan demokrat ili čak borac za ljudska prava kada se u komunizmu nije borio ili izborio za ljudska prava. Prema njihovom sadašnjem mišljenju, u komunizmu i nije postojala povreda ljudskih prava, otimačina svega što su građani stvarali kroz desetljeća, progon vjernika, zatvaranje navodnih državnih neprijatelja, itd. Po njima, ako se je sve to i događalo, događalo se je samo u korist ranije iskorištavanih i obespravljenih radnika. Skoro sam sigurna da sve potpisane konvencije o ljudskim pravima i pravima vlasništva nisu niti pročitali, niti ih je za njih briga.

Ne želim nabrajati sve pogrešne političke odluke vladajućih navodnih demokrata i domoljuba, a koje su donesene na štetu dobrobiti svih građana ove zemlje. Dijelu javnosti je sve to poznato, a saborska prepucavanja i nadmudrivanja nisu samo smiješna već i tragična. Ne postoji politička odgovornost. Zapravo skoro svi oni ne posjeduju niti odgovornost prema bližnjima koju daje kućni ili vjerski odgoj. Rad nevladinih udruga, njihov utjecaj na rušenje ugleda RH-e i samog domovinskog rata, kao i njihovo financijsko poslovanje nitko ne kontrolira. Sve što je usmjereno protiv Hrvata i njihove vjere je dozvoljeno. Stoji li iza svega samo materijalna korist pojedinaca ili mržnja?

Čak u suradnji s haškim sudom dobiva se dojam da bi mnogi političari bili nesretni kada bi nekim čudom general Ante Gotovina bio oslobođen, premda bi to bila jedina pravedna sudska presuda. Ipak se moram osvrnuti na zadnje svjedočenje prof.dr. Žarka Puhovskog u Haagu. Generala Gotovinu nije direktno optužio i zbog toga bi svi mi, koji smatramo generala nevinim, morali skakati od sreće i kod toga zaboraviti da i dalje optužuje pok. predsjednika Tuđmana i Hrvatsku za etničko čišćenje Srba iz Hrvatske. Kada to izjavljuje prof dr. Žarko Puhovski, profesor na fakultetu i dugogodišnji predsjednik HHO ta izjava ima jednu jačinu. Uz to je i u vlastitoj državi priznati borac za ljudska prava. Nitko ga službeno ne osporava. Na fakultetu mladost uči prema svojim uvjerenjima i znanju, na raznim televizijskim postajama je još od rata stalni komentator političkih događaja, u važnim dnevnim i tjednim tiskovinama se uredno tiskaju njegove kolumne. Tko se samo usuđuje sumnjati u njega kao vjerodostojnog borca za ljudska prava i osobu koja pošteno prosuđuje događaje u Hrvatskoj nakon 1945. pa sve do danas?

Samo nekoliko izjava prof. dr. Žarka Puhovskog, objavljene u tisku i na televizijskim postajama:

- Hrvatska je nastala na zločinu (Nije poznato je li podnio tužbu protiv Hrvatske institucijama u zemlji ili inozemstvu. To bi bilo ipak bolje od stalnog iritiranja većine hrvatskog naroda.),

- Oluja kao i cijeli domovinski rat motiviran je etničkim čišćenjem Srba,

- Hrvatska je sama autor totalitarnih ideja i negativnog imiđa u Europi,

- Pogreška u Zakonu o manjinama je ta što Zakon ne predviđa da i Hrvati mogu biti u nekim sredinama manjina (U Njemačkoj bi to mogli biti Njemci u sredinama s pretežito turskom manjinom. Manjina u manjini ili prof dr.Puhovski traži da Srbi budu konstitutivan narod u Hrvatskoj.),

- Riješimo se zablude:»Danas je hrvatsko topništvo možda superiorno srpskoj artileriji, no zato je srpska kultura sigurno superiorna hrvatskoj,

- Izjave u članku s naslovom «država je zločinac« objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji-Magazin 13.08.2005.(pokazao se je kao stručnjak za sve teme kao vojne, porezne, psihijatrijske itd.),

-Naveo je bojkot veleposlanika koji napušta Hrvatsku radi proslave «oluje» ( ne navodi ime – čitatelji opet moraju vjerovati na riječ, premda se možda radi o izmišljotini),

- Glupi nacionalizam iz 1991.,koji je u ratu bio opravdan, je još uvijek nazočan kroz liste koje se vode posebno za srpske i hrvatske žrtve (Samo ateistima to nije važno, svi su građani RH-e različite nacionalnosti i tako moraju biti evidentirani pa i zbog vjerskog pokopa.),

- Režim u Srpskoj krajini bio je nešto najgore što se dogodilo na ovim prostorima od NDH ( Komunistički režim za prof dr. Puhovskog nije nešto najgore što se je dogodilo na ovim prostorima. Zbog toga nije zatražio istragu broja ratnih i civilnih žrtava pod komunizmom i kažnjavanje još živih počinitelja. Ratni zločini ne zastarijevaju.),

itd.

Prof. dr. Žarko Puhovski je inicijator povrata stanarskih prava srpskim povratnicima, premda su mnogi otišli svojom voljom, društveni stanovi su prodani a stanarsko pravo je 1996.g. zakonom ukinuto. U povodu Svjetskog dana izbjeglica 21. lipnja 2005. g. u Zagrebu je održan okrugli stol na temu «Stanarska prava – vlasnička prava – ljudska prava», a kojeg je organizirao Građanski odbor «Povratak kući» uz suradnju HHO. Stanarsko pravo se je objašnjavalo kao vlasničko pravo a ne kao pravo služnosti, premda su vlasnička prava ustavna odredba a stanarska prava nisu. Pozvani su bili predstavnici ministarstava, raznih nevladinih udruga, HTV, OESS, Europske komisije u Zagrebu, Fakulteta političkih znanosti Zagreb i veleposlanstava Finske,švedske,Nizozemske,Sjedinjenih Američkih država, Norveške, Japana, Njemačke, BiH i SiCG. Kako mnogi pozvani uopće ne mogu shvatiti što su to stanarska prava iz komunističkog režima oni prihvaćaju tumačenje uglednog profesora Puhovskog.

To tumačenje je preuzeo i Human Rights Watch Berlin. Objavili su izvješće nazvano «Desetljeće razočaranja;nastavak prepreka reintegraciji srpskih povratnika«. Navode da se radi o državnim socijalnim stanovima.Osuđuju presudu Suda za ljudska prava u Strasbourgu s kojom je Kristina Blečić izgubila stanarsko pravo u Zadru, jer da nije morala otići iz Zadra zbog ratnih zbivanja, jer da su mnogi stanovnici ostali u Zadru. Izričito navode da se radi o državnim socijalnim stanovima, u kojima je pravo na stanovanje nazivano stanarsko pravo, jedno pravo vlasništva u mnogim pogledima usporedivo sa privatnim vlasništvom. Sve izneseno dokazuje potpuno nepoznavanje zakona RH-e a niti zakona SFRJ. Nakon tog izvješća i mnogih drugih članaka Udruga Proljeće-privatnih vlasnika stanova,kuća i zemljišta Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije,Split uputila je dva puta HRW-u opširno pismo u kojem je objasnila pojam stanarskog prava i kada se ono gubi. Kao i da se radi o društvenom vlasništvu stanova a ne državnim socijalnim stanova. Ali tko može razumijeti društveno vlasništvo koje nigdje u zapadnim državama ne postoji.Preslici dopisa upućeni su i HHO u Zagrebu. Nije se dobio odgovor.

HHO niti Human Rights Watch nisu se zauzeli, bar pozivajući se na Rezolucije 1481 (2006) i 1096 (1996) o osudi komunističkih režima donesenih od Skupštine europskog parlamenta, za poštivanje ljudskih prava vezanih za otvorena vlasnička pitanja prema demokratskim pravilima. A to nisu stanarska prava. Izgleda da im ljudska prava-prava vlasništva svih građana RH-e nisu važna,već im je važno samo pitanje povrata Srba i njihovo stanovanje i zaposlenje. Koliko mi je poznato ili bar ja nisam uočila prema nijednoj deklaraciji o ljudskim pravima nevladine udruge imaju pravo diktirati pojedinim državama na koji način će provoditi svoje zakone i izravno se miješati u njihovo zakonodavstvo ili sudske odluke, pa tako niti u sudske odluke Suda za ljudska prava u Strasbourgu Prvenstveno se moraju zalagati za jednakopravnost pred zakonom svih građana bez obzira na nacionalnost a EZ-i mogu dati samo argumentirane savjete a ne na osnovi podataka samo jedne manjine ili predsjednika HHO-a. U tranzicijskoj državi trebali bi biti savjetnici na njezinom razvojnom putu do pravnih i demokratskih vrednota zapadnog svijeta. Kako se je surađivalo s prof. dr. Žarkom Puhovskim i HHO-om? Građani nisu dobivali na svoja pisma odgovor.

Udruga Proljeće je tri puta preporukom zatražila razgovor i na nijednu zamolbu nije dobila odgovor. SUVLAH Zagreb također nije s gosp. Puhovskim mogao uskladiti svoja stajališta po pitanju ljudskih prava-prava vlasništva i povrata oduzete imovine pod komunističkim režimom. Postavlja se pitanje za čija ljudska prava se je on zauzimao i izborio. Zapravo su njegove izjave širile i još šire netolerantnost pa i mržnju. I nakon svih prigovora građana on nije promijenio svoj stav o domovinskom ratu i braniteljima. Građanin ga je svojim pismom od 8. rujna 2005. informirao o rapskom susretu hrvatskih psihijatara i da pročita kompletna izlaganja prof. dr. Eduarda Kleina koji je bio u vrijeme rata voditelj Odjela za duševno zdravlje u Glavnom stožeru saniteta i prof.dr.Jakovljevića. Izlaganja bi mu mogla pomoći u boljoj prosudbi stanja u Hrvatskoj za vrijeme rata i poslije rata. Možda mu to nije bilo potrebno. On sve zna, a kao sveznalca ga prihvaćaju političari i mediji. A to potvrđuje da se slažu s njegovim stavovima.

A što preostaje nama građanima? Možemo pisati na razne institucije ali sve ostaje nepromijenjeno. Prof. dr. Žarko Puhovski je ipak prof. dr. Žarko Puhovski koji uvijek ima pravo i njegovo mišljenje uvažavaju njegovi istomišljenici, kojih ima nažalost na svim položajima - samo ne među običnim domoljubima.

Mira Ivanišević

{mxc}