Razmišljanja uz kraj još jedne godine

Kome su uopće moja razmišljanja bitna? Samo sam jedna osoba u mnoštvu ostalih. Već godinu dana redovito otvaram Portal i čitam mnoge priloge o raznim temama. Portal mi je postao kao prijatelj, pogotovo jer ima razumijevanje i za moje osvrte, jer se slažem s mnogim objavljenim prilozima o političkom stanju u zemlji i jer donosi zanimljive članke iz kulture i o našoj baštini.

Mjesec prosinac je za nas kršćane veoma važan, u njemu slavimo rođenje našeg Spasitelja. U tom mjesecu moramo razmisliti i o sebi. Jesmo li prošlu godinu proživjeli u skladu s našom vjerom? Pogotovo koliko smo napravili za bližnjega svoga. I to ne samo za onog koji nam je drag. Vjerski oci nam neumorno govore o praštanju i ljubavi prema neprijatelju. To je veoma teško postići. Sposobnost takovog bezuvjetnog opraštanja je Božji dar. Prvomučenik sv. Stjepan je rekao:»Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!» A Isus govoraše na križu: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" Oni nisu opraštali svojim mučiteljima već molili Gospodina da im oprosti. Za molitvu smo sigurno skoro svi spremni. Ali da sami istinski oprostimo i da kod toga nama napravljeno zlo ne zaboravimo je za mene skoro nemoguće. Često čujemo oprostio sam ali ne zaboravljam. Što to uopće znači? Na kraju životnog puta nam spasenje ne dolazi darovano. Grešnici moraju priznati svoje grijehe i istinski se pokajati.

Pred Božič nam se je dogodilo nešto lijepo, Split je posjetio vlč. Sudac. Njegovom izlaganju je nazočio ogroman broj vjernika i ostalih koji su htjeli čuti njegove poruke. Vlč. Sudac se ne predstavlja kao novi mesija ili spasitelj, on samo prenosi ljudima Isusove riječi na razumljiv i prihvatljiv način. Uz svu univerzalnost kršćanske vjere daje prostora i domoljublju. Ne traži sukobe u crkvi. Jasno je rekao, da kad bi mu biskup zabranio njegov način djelovanja - on bi ga poslušao. Pa su razni članci o njemu zlonamjerni. Uvjerena sam da on pruža jednu rijetku, istinsku, kršćansku pomoć braniteljima. Jer sluša njihove patnje i dvojbe koje nastaju nakon ratnih zbivanja, daje im utjehu i nadu za život uz pomoć vjere. Od srca mu želim da uspije u svojim planovima.

Vjernik nije usamljen, već je član velike kršćanske obitelji pa zato ne može biti ravnodušan prema člancima u tisku a i prema raznim izjavama crkvenih djelatnika. U Večernjem listu objavljen je članak s velikim naslovom :»Raskol u katoličkoj crkvi u Hrvatskoj». I to na lijeve i desne, a sve zbog toga jer je ugledni gospodin Adalbert Rebić odbio primiti Mesićevo priznanje – zamislite zbog straha od crkvenih desničara. Novinari i neki političari godinama dijele građane na komuniste «antifašiste» i ustaše. Sada su istu podjelu počeli prenositi i na crkvene djelatnike, pa tako i na vjernike.

24.12. u Večernjem listu je novinarka Nevenka Koščić objavila članak «Ljudi idu Sudcu jer u crkvama ne nalaze pomoć», zapravo je objavila samo razgovor s fra Emanuelom Hoškom, a ne anketu o mišljenju vjernika. Fra Hoško je u jednom od svojih odgovora rekao: U godinama prije raspada socijalističke Jugoslavije vozili smo se par-nepar, itd. Fra Hoško je živio u socijalističkoj a ja u komunističkoj državi. Tko je u pravu? Bilo bi dobro znati je li se prema njegovom viđenju društvenog uređenja u Jugoslaviji Rezolucije Skupštine europskog parlamenta 1481(2006) i 1096(1996) odnose i na države nastale nakon raspada Jugoslavije ili samo na ostale države u tranziciji. Za čitatelje i vjernike bi bilo dobro da znaju je li neku izjavu crkveni djelatnik dao u svoje ime ili u ime crkve. Oni biraju i civilnu vlast prema svojoj prosudbi, pa tako mogu davati i svoje izjave o društvenom stanju u državi kao privatne osobe.

U prosincu je Marko Perković Thompson održao u Splitu svoj koncert. Premda nije bilo obavijesti o tome u dnevnom tisku, a plakate su parali i skidali svaku noć, dvorana na Gripama je bila puna. Mene je iznenadio veliki broj školaraca, viših razreda osnovnih škola.Došli su svojom voljom, znadu sadržaj svih njegovih pjesama i vješto su snimali svojim mobitelima. Nije ih trebalo voditi iz razreda, kao nekada na rivu, na kolektivni doček maršala i to bez odobrenja roditelja.

Koncert je, kao i svi do sada u Splitu, prošao bez izgreda. Na njegovim koncertima se osjeća zajedništvo, staro i mlado pjeva s njim. Ja ovog puta nisam osjetila euforiju, prije neku tugu.

Prošla godina, je bar za mene, na društvenom polju prošla kao i sve predhodne.Ništa bitno korisno se nije dogodilo. Oba predsjednika daju razne izjave, pa ih onda poreknu, mnoge odluke se donose bez znanja javnosti. Smjena ministara se je dogodila zbog tragičnih ubojstava, a ne već ranije zbog nesposobnosti ministara itd. Državni odvjetnici ostaju isti premda ne rješavaju mnoge prijave – rješavaju ažurno one predmete koji su u interesu vladajućih.

Članak u Večernjem listu od 20.12. «Orco zadužio Sunčani Hvar 400 milijuna kuna». Radi se o javno/privatnom partnerstvu. Kako to da je HFP to dopustio? Tko će odgovarati ako Sunčani Hvar ide u stečaj? Tko je Orco? Koliko još ima sličnih situacija u zemlji? Tragično je što nitko za ništa ne odgovara.

Drugi članak «Rehn: Mi rješavamo Sloveniju, a vi brodogradnju i pravosuđe». Izgleda da se nalazimo na tržnici, na kojoj samo mi ne utržimo nikada ništa. Slovenska blokada je sigurno u dogovoru s nekim ostalim članicama EU-e, koje žele zapadni Balkan. Što je radila naša diplomacija? Radila samo turistička putovanja. Da je radila mogla je mnogo toga predvidjeti. Koju reakciju Vlade smo očekivali? Da pod hitno, obzirom da se je ulazak u EU-u pomaknuo u nedogled, razmotri mogučnost odgode slobodne prodaje naših nekretnina strancima i aktiviranje ZERPA. Umjesto toga je premijer rekao kako je guštao letjeti sa slovenskim avionom. U Dalmaciji ta riječ baš nije ugodna. Obično ju se koristi kada se kaže da je netko guštao na tuđoj nesreći. Možda je on guštao sigurno letjeti na teret poreznih obveznika. Za premijera naš helikopter nije bio dovoljno siguran, s njim se mogu koristiti samo obični smrtnici, pa ako padnu ništa zla. Druga njegova izjava da se mi ne ćemo tako ponašati prema Srbiji je još strašnija. Zar on stvarno misli da ćemo ući u EU-u prije Srbije i da ga u Srbiji uopće netko uzima za ozbiljno. Ali sa traženjem 300 000 stanova sigurno su uvjerljivi. Ja nisam sigurna da vlada misli ozbiljno i sa tužbom Međunarodnom sudu u Den Haagu radi definiranja granice sa Slovenijom, jer mnogi predstavnici ponovno spominju neutralnu međunarodnu arbitražu. Ako je Slovenija toliko močna da stavi blokadu na pregovore, onda je močna i utjecati na arbitražu.

Na kraju godine nas terete s topničkim dnevnicima i to nakon svega što su ih predsjednik i premijer u svemu svesrdno uslužili. Kao da žele da naši generali budu suđeni. Može se dogoditi da nas sve članice NATO-a ne podupru kod ulaska. Hoće li naši političari i u tom slučaju ponovno biti šokirani? Možda će kod odluka ipak biti važna kvaliteta naših vojnika i čuvanje svojih.

Nema kraja ponižavanju. Oni nemaju obraza. Vode državu kao tikvu niz more. Pitam se imaju li pameti i razuma, je li im pohlepa važnija od interesa građana ? Treba li izraditi poseban test za provjeru znanja i ostalih kvaliteta potrebnih za poštenog političara?

Skromno se spominje Miroslav Tuđman kao kandidat za predsjednika. U pogonu su sve moguće ankete između građana, samo ne znam kojih, i zamislite najpopularniji su političari koji bi trebali za uvijek i još na vrijeme nestati.

Kako može proći kandidat koji nema prije svega pristup elektronskim medijima? Do zahuktavanja predsjedničke kampanje cijeli mehanizmi gađenja će biti stavljeni u pogon. Kako nekoga približiti širokim masama? Svaka čast Hrvatskom kulturnom vijeću i Hrvatskom slovu. Ali koliko ih ljudi prati ili čita?

Mira Ivanišević

{mxc}