Tko ima korist od stalnih rasprava i spominjanja fašizma, antifašizma i ustaštva u medijima pa i u Hrvatskom saboru?

Imala sam namjeru odustati od mog pisanja na razne teme koje me duboko pogađaju, a i sve moje znance i prijatelje. Čitatelj Portala mi je zamjerio jer spominjem komuniste i njihove potomke, jer da ima potomaka kojima su isto drage kockice. Mislim da su im kockice utoliko drage koliko su im pomogle u dobivanju dobrih radnih mjesta u državnim institucijama.

Oporba je zatražila u Hrvatskom saboru da se glasuje o davanju povjerenja premijeru pa tako i cijeloj vladi. Prigovori nekih predstavnika oporbe su bili opravdani i odnosili su se na gospodarstvo i na odnose prema domovinskom ratu i braniteljima. Dok su predstavnici stranke SDP, HNS i IDS između ostalog dali naglasak na fašizam i ustaštvo u RH-oj i na ustaška obilježja na Thompsonovim koncertima. Jedna ustaška kapa između sto tisuća slušatelja je za njih dovoljan dokaz da je svaki njegov koncert ustaški. Nitko nije spominjao hrvatsko četništvo.

Čak i sam premijer je u svom govoru rekao da se ne će tolerirati ustaško skandiranje na koncertima i nogometnim terenima. Kao najviši predstavnik izvršne vlasti sa slanjem kardinala i biskupe u Jasenovac miješa se u domenu crkve. Ali to isto zamjera crkvi, ako se usudi izraziti i najblažu kritiku na rad svjetovne vlasti. Zbog čega «antifašisti» nisu uputili zahtjev maršalu Titu da posjeti Jasenovac ? Valjda se nisu usudili. Sve žrtve koje leže u Jasenovcu zaslužuju tugu i molitvu za njihove duše. Na isti način bi se morali odnositi i prema žrtvama bačenima u mnoge znane i neznane jame. Primjer nam može biti R Njemačka u poštivanju svojih palih vojnika u nacističkom pohodu. Bez obzira na strašan rat oni obnavljaju svoja grobišta čak i u državama u kojima su radili zločine. Tako valjda postupaju civilizirani. SDP zastupnici su navodili da imaju obvezu zastupanja 700 000 njihovih birača. Oni sigurno nisu fašisti niti ustaše. Pa zbog čega onda prijeti Hrvatskoj opasnost od ustaštva. Svaka pravna država bi rješavala takve ispade svojim zakonskim propisima, bez pompe, kao i sve ostale prijestupe građana.

Oporba nije upitala premijera o radu Hrvatske gospodarske komore koja ima njegovu potporu. Povodom svjetske krize bi to bilo vrlo važno pitanje. Jer HGK podržava izvoz našeg kapitala na istok, stagnaciju vlastite proizvodnje i masovni uvoz radnika. Oporba nije decidirano tražila rok do kada vlada mora predložiti program razvoja gospodarstva, koji bi pružao mogućnost aktiviranja znanja i sredstava građana.

Netko namjerno radi taj kaos. Iz kojih razloga i u korist koga ne znam. Možda oni koji nikada nisu voljeli Hrvatsku i zato ju žele uništiti u miru. Uvjerena sam da svi građani samo žele pravedno društvo za sve građane, zaposlenje, stambeno zbrinjavanje, donekle pristojan život od rada i da mogu imati povjerenja u svoju vladu da sve radi na dobrobiti države Hrvatske. Svega toga nedostaje. Građani su pogođeni raznim krivim potezima u gospodarstvu za koje nitko ne odgovara. Zadnji primjer je plaćanje pola milijarde kuna odštete Astaldiju i Hypo banci.

Stalno se spominje maršal Tito, on je stvorio Hrvatsku, od njega počinje sve dobro i napredno itd. Prije njega Hrvatska nije postojala. Za vrijeme njegove vladavine je bilo blagostanje. U zadnjoj latinici se navodi da smo živjeli u socijalizmu – ne u komunizmu. Kao da su svi izgubili pamćenje ili nikada nisu učili povijest, osim naravno ofenzive. Ja znam da sam živjela u komunizmu. Partijske čelije ili kako su se već zvale postojale su u svakom poduzeću, ustanovi, mjesnoj zajednici itd. Njihovi članovi naravno nisu mogli odlučivati o gradnji Jugovinila, Obrovca i drugim kapitalnim objektima, jer to pravo su imale «pametnije glave», oni su mogli samo odlučivati o ljudskim sudbinama u svojoj bližoj okolini.

Zaboravili su nestašice goriva, mlijeka, masla, sredstava za održavanje higijene i čistoće, putovanja u Trst, rasparanog rublja po bolnicama itd. Prestanak rada raznih proizvodnih pogona itd. itd.

Komitet za ONO i DSZ Općine Split napravilo je u Splitu 1983. Procjenu Političke-sigurnosne situacije u Općini Split.

Narodna obrana, Službena tajna, Strogo povjerljivo Evid.broj 12. Izvod. Pod točkom III – Unutrašnji društveno-ekonomski i politički faktori sigurnosti.

Privređivanje i ekonomski odnosi:

-pad proizvodnje većine grana i grupacija kao i ukupne privredne aktivnosti,- pad zaposlenosti kapaciteta građevinarstva, cestovnog saobraćaja, lučke privrede brodara, građevinskog zanatstva,

- raste broj organizacija koje su poslovale s gubitkom, a sve više ih je koje iskazuju gubitak na supstanci,

- pad platežne sposobnosti privrede (dinarske i devizne) i stanovništva, - visoka inflacija, - rast nezaposlenosti i dr.

Povećane su cijene proizvođača industrijskih proizvoda za 19,7 %, a cijene na malo 33 %, a troškovi života za 34,3 %. Procjenjuje se da bi stopa inflacije mogla prijeći 35 %. Realni osobni dohoci pali su za 8 % itd. itd.

Nepovoljna je situacija i u zdravstvu, odgoju i obrazovanju, kulturi i fizičkoj kulturi, pa se obširno obrazlažu razlozi. Opširno je opisano i organizirano djelovanje neprijateljskih snaga.

Bar članovi SDP bi morali biti upoznati s razgovorm Ivice Račana partijskom časopisu «Naše teme» 1984. godine. Između ostalog je rekao:

»…Prije nekoliko godina smo se, snažno i za mnoge neočekivano, morali suočiti s ekonomskom krizom, s eksplozivnim rastom našega duga prema inozemstvu, s tehnološkim i s konkurentnim zaostajanjem naše «devizne» privrede, s negativnim uvozno-izvoznim saldom, s enormnim unutrašnjim dugom između različitih privrednih i društvenih organizacija, teškim dobivanjem i uz «veliku cijenu» novih inozemnih kredita potrebnih za održavanje i tekuće proizvodnje, s inflacijom i investicionomanijom, koju su pratili i veliki promašaji itd. Brzo smo ocijenili da smo dobro živjeli i na nezarađenom, na kreditima, na budućoj akumulaciji, kao društvo i kao pojedinci…

Pravili smo velike greške ne samo u investiciji već i u društveno ekonomskom razvoju. Suočili smo se s neminovnim «stabiliziranjem» te s padom individualnog i društvenog standarda, ali i sa činjenicom da taj pad nije ni ravnomjeran ni pravedan za sve.

U dijelu u kojem govori o političkoj procjeni društvene situacije vidi opasnost u jačanju etatističko-birokratskih odnosa, kao i opasnost od građanske klase. Sve to opširno elaborira uz spominjanje bratstva-jedinstva, nesvrstanosti, samoupravljanja, Titovih smjernica, protivnika sistema i sl.»

Slobodna Dalmacija je 07.siječnja 1989. prenijela iz lista «Oslobođenje» članak «Tko je potrošio milijarde dolara ?»

Među ostalim piše:….. Tek sada saznajemo od američkih istoričara na skupu u Beogradu da smo od SAD-a i zapadnih zemalja između 1949-1964 dobili nepovratno 30 milijardi dolara na kojima je zapravo i nastalo ono naše slatko blagostanje sedamdesetih godina. Pitanje je tko ga je i gdje i u što potrošio. Postavlja se pitanje kako vlast može da funkcioniše na inflaciji od pola hiljadarke….skoro ćemo imati i prve sedmične plaće …itd. itd.

Umjesto fašizma/ustaštva, komunizma/antifašizma i dobrog vođe Tita neka se političari, politikanti, novinari i predstavnici svih medija založe za rješavanje sadašnjih društvenih i gospodarskih problema. A to su nerad državnih institucija i njezinih službenika (ne svih), beskorisna prepucavanja, siva ekonomija, rastrošnost države, socijalni problemi, loše odgojne metode, planirana stambena izgradnja za sve građane itd. itd. Ali možda je jednostavnije za sve nevolje tražiti državne neprijatelje, kao u prošlom režimu, ponovno među ustašama i fašistima.

Mira Ivanišević

{mxc}