Još malo o stanarskim pravima

Može li se sadržaj Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju mijenjati, nadopuniti ili neke članke ukinuti ? Obzirom da se naš ulazak u Europsku zajednicu sve više udaljava a uz to ovisi i o mnogim novim faktorima. Visoki predstavnici Europske komisije su, nakon zatvaranja Karadžića, požurili s izjavama da za Srbiju treba hitno napraviti predsporazum kako bi joj se moglo pomoći u jačanju njezine privrede. Možda će se ojačana Srbija i oslabljena Hrvatska naći na jednoj razini i biti u isto vrijeme obje spremne za ulazak u EZ-u. Francuski predsjednik Sarkozy je rekao da treba poštivati odluku irskih kolega ali da je potrebno pronaći način da se pomogne prijateljima Hrvatskoj i Srbiji, nije napravio razliku između navedenih prijatelja, premda je Hrvatska već u 2001. potpisala Sporazum. Na čitanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, izdanom 2007.,dostupnom pod brojem 622838 u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb, parafiranom u Bruxellesu 14.05.2001.,potpisanom u Luxembourgu 29.10.2001., a koji je stupio na snagu 01.02.2005., potakao me je:

-Članak objavljen 27.06.08. u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom:» Stanarsko pravo - oko 10 tisuća izbjeglica podnijelo zahtjeve za povrat imovine – Za srpske stanove država daje čak 4 milijarde kuna». Gospođa Ivana Šepetavac iz Ministarstva regionalnog razvitka je navela da je samo prošle godine država riješila 400 bivših nositelja stanarskih prava izvan područja posebne državne skrbi, te da je ove godine iz proračuna osigurano za tu svrhu oko 200 milijuna kuna. Te da se Hrvatskoj očito žuri (bez obzira na Irsko ne) s pleća skinuti to teško breme, na što se je obvezala 2005. potpisujući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. 400 stanova x 60 m2 = 24000 m2 x 1500.- €/m2 = 36 000 000.- €. U članku se navodi da nema podataka o tome tko je i koliko «jamio» stanova, koje su svojom voljom napustili stanari s tadašnjim stanarskim pravom. To nije točno. Popise i preglede posjedovale su tadašnje mjesne zajednice, ministarstva, uprave gradova, JLS-e itd. Svi novi stanari u tim stanovima, od kojih su neki postali i vlasnici, su poznati, pa čak i oni koji ne posjeduju rješenja za korištenje stana. Ako postoji politička volja (ukoliko se i na taj način ne kupuju glasovi) nezakonito useljeni bi se morali iseliti iz stanova ili ako to zbog raznih razloga nije moguće morali bi stan otkupiti po tržnoj cijeni.

- Nitko od novinara, bar meni nije poznato, nije objavio onaj dio Sporazuma koji se odnosi na stambeno zbrinjavanje srpskih izbjeglica, bivših stanara sa stanarskim pravom, u gradove izvan područja posebne državne skrbi, jer to u Sporazumu nije niti navedeno. A mnogi u momentu iseljenja nisu niti imali stanarsko pravo, već su stanove koristili dok su bili na službovanju u Hrvatskoj.

-Više se ne spominje Aneks G Ugovora o sukcesiji, u kojem je navedeno da će stanarska prava rješavati svaka država sljednica prema svom zakonodavstvu. I stom obvezom je Račanova vlada u 2001. god. derogirala hrvatske zakone, stanarska prava su ukinuta 1996. U novije vrijeme se spominje samo obveza prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Građanima Hrvatske je nepoznanica tko se vraća, po kojim zakonskim propisima i po kojim konvencijama su Srbi koji su svojom voljom napustili Hrvatsku uopće dobili status izbjeglica. Otišli su sa svom pokretnom imovinom jer nisu htjeli živjeti u ustaškoj Hrvatskoj i nadali su se vratiti s pobjedničkom JNA, kojoj su uz miliciju i carinu u večini i pripadali. Ugovora o sukcesiji se ne pridržava više niti Srbija, jer inače ne bi prijetila konfiskacijom nekretnina u vlasništvu hrvatskih fizičkih i pravnih osoba, pa i same države. Hrvatski premijer odlučuje kako će se odgovoriti na sve neprijateljske postupke susjeda u regiji i to na način kako mu u zavaravanju javnosti trenutačno najviše odgovara., a sve kako bi bez obzira na sve zadovoljio EZ-u. Sada mu smeta Aneks G Ugovora o sukcesiji jer u točci 6. je navedeno da će se domaće zakonodavstvo svake države sljednice primjenjivati glede stanarskih prava ……… Pa neka se primjeni Zakon o stambenim odnosima SFRJ, koji je bio na snazi do 1996., a poslije Zakon o najmu stanova, pa će država Hrvatska morati osiguravati puno manji broj stanova u gradovima izvan područja posebne državne skrbi. I to ne iz razloga da spriječi povratak hrvatskih državljana pripadnika srpske manjine, već da na zakonskoj osnovi smanji korištenje proračunskih sredstava na teret svih građana RH-e, za stambeno zbrinjavanje onih koji su i sukrivci za rat i ratna razaranja. Večina građana je osiromašena i još uvijek stambeno nezbrinuta. Obećano smanjenje PDV-a bi svima bar malo olakšalo preživljavanje.

- Kod izrade Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Europska zajednica i njezine države članice i Republika Hrvatska uzele su između ostalog u obzir: - da Hrvatska potvrđuje svoju privrženost pravu na povratak svih izbjeglica i raseljenih osoba i zaštiti pripadajućih im prava, - da će poticati regionalnu suradnju u svim područjima obuhvaćenim ovim sporazumom, - međunarodni i regionalni mir i stabilnost te razvitak dobrosusjedskih odnosa ključni su za proces stabilizacije i pridruživanja, - prema čl.4. važna je suradnja s drugim zemljama regije poglavito projekata koji se odnose na povratak izbjeglica, - čl.7. regionalnu suradnju i razvoj dobrosusjedskih odnosa itd. mislim da nitko nije protiv da se raseljene osobe, ukoliko nisu napravile ratni zločin, vrate u Hrvatsku tj. i u područja izvan područja posebne državne skrbi i da se bore za stan i radna mjesta prema tržnim uvjetima kao svi ostali građani RH-e. Članak 124. Sporazuma navodi da se Sporazum sklapa na neodređeno vrijeme, ali ga svaka stranka uz obavijest drugoj može otkazati, Sporazum prestaje važiti 6 mjeeci nakon obavijesti. Ako je moguć raskid, onda se sigurno može i izmjeniti i nadopuniti. Podsjetimo se na : Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, objavljen u NN 92/98 , usvojen u Hrvatskom državnom saboru. U njemu je između ostalog navedeno: Republika Hrvatska priznaje naotuđivo pravo na povratak svih građana Republike Hrvatske i svih kategorija osoba koje se mogu smatrati izbjeglicama u skladu s definicijom Ženevske konvencije iz 1951. kojoj je Republika Hrvatska potpisnica te ostalim važećim instrumentima UN-a. U vezi s korištenjem prava na povratak, Vlada opetovano potvrđuje preuzetu obvezu glede provođenja ustavnog prava vlasnika na korištenje, stupanje u posjed i slobodno raspolaganje imovinom. (To se odnosi na vlasništvo a ne na stanarsko pravo. Stanarsko pravo nije pravo vlasništva. U državama članicama EZ-e se to zove ugovor o stanovanju na neodređeno vrijeme uz reguliranu najamninu, koja jamči vlasnicima stana i dobit.)

Komisija će u suradnji s Nacionalnim odborom za praćenje provedbe «Programa o uspostavi povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske» i u skladu s navedenim programom raditi na stvaranju uvjeta za povratak na javnoj i lokalnoj razini. ( Ali za vraćanje srpskih izbjeglica u područja izvan područja posebne državne skrbi, koliko sam informirana preko medija, nije napravljen program s uvjetima. Dovoljni su zaključci ili odluke Vlade RH-e, koja ih donosi i poništava kako joj drago.) Kada je moguće, osobama koje nisu vlasnici stana ili kuće, posebice onima koje su živjele u stanovima u društvenom vlasništvu, Komisija će pokušati pronaći trajni smještaj, u slučajevima kada to utječe na povratak. ( Nema govora o vračanju stanarskih prava iz komunističkog režima pa tako niti pravo na otkup dodjeljenjenih stanova. Zaboravlja se da su društveni stanovi rasprodani ne zbog toga jer su u njima stanovali stanari sa stanarskim pravom, već zbog toga što prema Ustavu RH društveno vlasništvo više nije postojalo.) Pod pokroviteljstvom Konrad Adenauer Stiftung (zaklade) u Splitu je bilo u travnju 1995. organizirano III. Međunarodno političko savjetovanje s temom «Pravedan mir i solidarnost žrtava velikosrpske agresije – izvor stabilnosti i budućnosti Balkana i Europe». Je li se uopće pokušalo na savjetu iznesena mišljenja ugraditi u Sporazum ? Hrvatska je svojim programom o zbrinjavanju raseljenih građana iskazala veliku toleranciju i spremnost. Ali zahtjevima nema kraja.

U ožujku 2003. u Splitu je SUVLAH pod pokroviteljstvom Europske komisije održao tribinu «Kako biti građanin Europe ? ostvarimo povrat nasilno oduzete imovine – zaštitimo temeljno ljudsko pravo – pravo vlasništva». Do danas se ništa nije promijenilo. Građani još nisu u potpunosti ostvarili povrat pod komunizmom oduzetih nekretnina a niti im je omogućen posjed na svojim stanovima u kojima stanuju sadašnji zaštićeni najmoprimci, često već treća generacija. Kod obraćanja Europskoj komisiji dobije se odgovor da oni ne mogu sugerirati hrvatskoj vladi da riješi ta pitanja. Prvi poklisar Francuske u Hrvatskoj Georges-Marie Chenu (1992. – 1994.) održao je u Vukovaru, na poziv udruge Panonska baština, u travnju 2004. godine predavanje «Vukovar opomena za Europu». Između ostalog je rekao: - U međunarodnim odnosima, gluhoća je u stanju usmrtiti. – Hrvatska ima pravo i dužnost na putu prema EU donijeti svoju solidarnost i svoje oduševljenje, kao i svoje nasljeđe boli i razočaranja. – Ali «Križni put» Vukovara će stvarno ući u Povijest Europe kao svečano upozorenje tek onda kad oni koji su proživjeli opsadu ovog grada progovore i iznesu potpuni i strogi opis odvijanja opsade, te izraze stanovnicima našeg kontinenta svoju zaprepaštenost, svoj gnjev i svoju patnju. – Ako toga ne bude, a znajući što su sve ljudi sposobni učiniti i ponoviti, bojati se je da je ustrajna polu-šutnja o jednom od najtragičnijih događaja naše novije Povijesti imati, u budućnosti, jednako negativne posljedice kao one koje je prouzrokovala tragična gluhoća zapadnih prijestolnica 1991.godine.

U uvodu je citirao: - Onaj koji znade istinu, a ne kliče istinu, postaje sukrivac lažaca i krivotvoritelja (Charles Peguy). – Zaboraviti, to znači izabrati biti sukrivac (Elie Wiesel). – Nadahnut sam čvrstim uvjerenjem da oni ljudi koji nemaju pamćenja, nemaju ni budućnosti (Jacques Delors). U svom izlaganju iznosi da je za tragedije u Hrvatskoj i BiH sukriva ravnodušnost velikih država EZ-e. Presudu Suda za ljudska prava u Strasbourgu u korist RH-e a protiv tužiteljice Kristine Blečić iz Zadra ne priznaje gosp. Pupovac a i gosp. Fuentes/OESS je izjavio da se presuda ne može odnositi na sva srpska traženja povrata stanarskog prava i stanova. Gosp. Pupovac je izjavio da će se Sud morati zamisliti kada primi 1000 srpskih tužbi. Valjda ne zna da srpski tužitelji moraju proći sve sudske instance u Hrvatskoj prije obraćanja u Strasbourg, a i da sud ne će rješavati 1000 tužbi istog sadržaja. On smatra da Sud ne sudi po zakonu. Milojko Budimir, predsjednik Koordinacije izbjegličkih udruženja u Srbiji nije zadovoljan sa stambenim zbrinjavanjem Srba u gradove izvan podučja posebne državne skrbi jer da sve ide presporo i da bi im se morao osigurati i otkup tih stanova po istim uvjetima kao što su bili prodani društveni stanovi i jer da su Srbi kao ostali izdvajali u stambene fondove itd. Zaboravlja da je društvene stanove dobilo manje od 20 % uplatitelja u stambene fondove. Što je s nama koji smo uplaćivali a ništa dobili ? Uvjeti stambene izgradnje u komunizmu su bili drukčiji nego danas, često na oduzetom zemljištu. Gdje postoje granice srpskoj drskosti ?

Pitanja :

Zbog čega izvršna i zakonodavna vlast ispunjavaju sve zahtjeve EZ-e u pogledu povrata Srba u gradove izvan područja posebne državne skrbi uz ogromna financijska sredstva, na teret svih ostalih građana ?

EZ-a nam nije pomogla u početku osamostaljenja, već je čekala da budemo zgaženi, pa od kuda vjerovanje da nam sada želi dobro ?/p>

Kome koristi prisilna regionalna suradnja, koja se ne razvija zbog normalnih uvjeta gospodarstva, spajanja obitelji itd ? (Možda da Karađžić i slični ponovno šetaju po Hrvatskoj. Da se vrate u državne službe i stvaraju prilike kao prije 1990.god., a sve ponovno po priviligiranju i zapostavljanju ostalih građana.)/p>

Je li poželjno Hrvatsku rastočiti u miru jer ju nisu mogli u ratu ?

Je li sa svim tim vladinim ustupcima prema EZ-i i Srbima naši političari na neki način potvrđuju da je Hrvatska nastala na zločinu i genocidu, pa treba cijeli hrvatski narod platiti taj zločin ?

Vlada li se u Hrvatskoj pod krinkom demokracije na isti način kao u komunizmu, jer mnogi političari su i u prošlom režimu bili vlast ?

Vode li naši pošteni političari vanjsku politiku na način da se prekrasna Hrvatska što prije u potpunosti rasproda ?

Zbog čega ne prođe niti jedan dan bez šoka o rješavanju srpskih problema ? Jesu li oni glavni hrvatski problem ?

Zbog čega se stalno naglašava podjela hrvatskog naroda na antifašiste/komuniste i ustaše, kada građani samo žele red u državi, stanove i rad da mogu normalno živjeti ? Zbog čega djeca ne uće korektnu povijest Hrvatske ?

Tko je etnički očišćen ? ( Prema popisu stanovništva iz 1910. u Benkovcu je živjelo 47,10 % , u Kninu 65,30 % a u Obrovcu 60,10 % Hrvata, a prema popisu iz 1991. u Benkovcu je živjelo 19,80 %, u Kninu 13,50 % a u Obrovcu 17,10 % Hrvata.)

Što su gradovi Benkovac, Knin i Obrovac značili za balvan revoluciju ?

Zamolba ili apel na Vladu RH-e :

Prije kupovanja stanova po tržnim cijenama za Srbe u gradovima izvan područja posebne državne skrbi proračunskim sredstvima vratite građanima u komunizmu pokradene nekretnine i osigurajte zamjenske stanove zaštićenim najmoprimcima u stanovima privatnih vlasnika kao i uskladite najamnine s uzancama u državama EZ-e. Izradite nacionalni program izgradnje stanova za stambene potrebe svih građana, uz neprofitnu najamninu a koja će pokrivati troškove izgradnje, održavanja.i ostalo. Svakako to nije najamnina od 2,35 kn/m2.

Mira Ivanišević