Hrvatski jezik

Prvoga ožujka 2017. u Slobodnoj Dalmaciji objavljen je članak novinara Damira Pilića s naslovom „Babilonska zbrka natječaj za profesora gimnazije u Belom Manastiru podcrtao dramu na jezičnom nebu“. Traže nastavnika srpskohrvatskog jezika.

Iz članka se može razabrati sljedeće: 13 učenika srpske nacionalnosti je srpski jezik izabralo kao fakultativni predmet, što je u redu.

Ravnatelj Veljko Frank je nakon što se je profesorica koja predaje hrvatski i srpski jezik razboljela morao objaviti natječaj za zamjenu i to prema onom što piše u diplomi profesora, jer da će inače natječaj biti poništen, a da je u diplomi navedeno „jugoslavenska književnost i srpskohrvatski jezik“, te da je on pravilno postupio. O tome neka odlučuje Ministarstvo školstva i razmotri je li potrebno donijeti Zakon hrvatskom jeziku i ponovno oformiti Vijeće za normu hrvatskog jezika.

Novinar Damir Pilić objašnjava da su „hrvatski ili srpski jedan jezik, koji su Hrvati uvijek nazivali hrvatskim, a Srbi ManastirRavnatelj Veljko Frank je nakon što se je profesorica koja predaje hrvatski i srpski jezik razboljela morao objaviti natječaj za zamjenu i to prema onom što piše u diplomi profesora, jer da će inače natječaj biti poništen, a da je u diplomi navedeno „jugoslavenska književnost i srpskohrvatski jezik“, te da je on pravilno postupio.srpskim“. Tu tezu potkrepljuje Krležinom izjavom od 20. siječnja 1971. Enesu Čengiću. Pok.Krleža je tada rekao kako on uvijek piše na hrvatskom, a srpski pisci na srpskom (ne znam na kojem pismu latinici ili ćirilici) i da bi bilo dobro u novoj izmjeni ustava navesti da se naš jezik konačno pojavi pod svojim vlastitim imenom, to jest da bude ono što jest „hrvatski ili srpski“.

Opasnost Zapadnog Balkana

Ne mogu ulaziti u dugogodišnje polemike, mogu samo hrvatski jezik voljeti, poštivati i truditi se pravilno govoriti i pisati, bar u javnom komuniciranju.

Jesu li političari krivi za stalno mudrovanje oko jezika? Moraju li oni sami, kao i novinari, pisci, profesori i ostali u javnom životu poštivati da su hrvatski i srpski posebni jezici?

Tihomil Maštrović kao glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu je u svom razgovoru 26. veljače 2009. s Javorom Novakom u „Vijencu“ rekao:

- Osamostaljenju Republike Hrvatske unatoč, i dalje se nijekala samosvojnost hrvatskog jezika. Nastojalo se utopiti ga u umjetnoj tvorevini, koja je u međunarodnoj standardizaciji imala kodove scr (Serbo-Croatian-Roman) i scc (Serbo-Croatian-Cyrillic). Postojao je otpor nekih stranih političkih snaga samostalnom uključivanju hrvatskog naroda u međunarodnu zajednicu suverenih naroda, pa i nakon što je projekt neke nove Jugoslavije otpao. Brojne politikantske spekulacije nastoje se provesti projektom tzv. Zapadnog Balkana.

- Nacionalna i sveučilišna knjižnica je najpozvanija u državi oblikovati zahtjeve koji se odnose na stručno knjižničarsko poslovanje te norme od kojih su neke najuže povezane s nazivom jezika. Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu izradio je zahtjev kojem se je pridružio i Hrvatski zavod za norme, a koji je prethodno bio usuglašen kao zajednički zahtjev za izmjenu postojećih međunarodnih kodova za jezike s Narodnom bibliotekom Srbije i Institutom za standardizacijom Srbije.

- S ravnateljem Narodne biblioteke Srbije Sretenom Ugričićem, s kojim se je g.Maštrović upoznao u Helsinkiju na 21. konferenciji ravnatelja europskih nacionalnih knjižnica, suglasili su se da obje strane potpišu zahtjev za promjenu jezičnih kodova.

- I ravnatelj NBS s postojećim stanjem nije bio zadovoljan, jer se je stvarala zbrka. Srpske knjige su se prema dotadašnjoj kataloškoj odrednici tiskane latinicom vodile kao hrvatske (scr), a knjige tiskane u Hrvatskoj na ćirilici kao srpske (sce), pa i zbog brojnosti latiničkih izdanja u Srbiji.

- Srbijanska delegacija je u ožujku 2008. posjetila Zagreb, izradio se je zajednički zahtjev za izmjenu naziva „ srpskohrvatski jezik“ i njegovih troslovnih oznaka iz norme za bibliografsku uporabu i i usklađivanje s oznakom u ostalim dijelovima norme ISO 639.

- Nakon svih zajedničkih radnji službenim dopisom ISO 639-2 Registration Authority, međunarodno tijelo za standardizaciju, potvrdilo je prihvaćanje našeg i srpskog zahtjeva i odredilo nove oznake: hrv za hrvatski jezik i srp za srpski, kao JEDINO VAŽEĆE OZNAKE i za bibliografsku i za terminološku primjenu, koja je 1.rujna 2008. postala obveznom.

Tko ne poštuje posebnost hrvatskog jezika?

Tko u Hrvatskoj i uz čiju potporu i danas ne priznaje da postoje dva različita jezika s različitim pismima i da se sve OznakeNakon svih zajedničkih radnji službenim dopisom ISO 639-2 Registration Authority, međunarodno tijelo za standardizaciju, potvrdilo je prihvaćanje našeg i srpskog zahtjeva i odredilo nove oznake: hrv za hrvatski jezik i srp za srpski, kao JEDINO VAŽEĆE OZNAKE i za bibliografsku i za terminološku primjenu, koja je 1.rujna 2008. postala obveznom.polemike oko toga zabrane? Sva djeca manjina, ako je dovoljan njihov broj, imaju pravo na fakultativno učenje njihovog materinog jezika i njihove književnosti, ali to mora predavati profesor srpskog jezika ili drugog manjinskog jezika. Članak 12. Ustava Republike Hrvatske navodi “u RH u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo“.

Tko u Hrvatskoj ima pravo miješati se i u srpske propise pa tako i njima propisivati nove standarde?

Na hrvatskom jeziku su bila, između mnogih ostalih, tiskana:

1952. tiskan je Elektrotehnički rječnik njemačko – hrvatski i hrvatsko – njemački, ing. Vlatka Dabca, Školska knjiga

1954. Njemačko – hrvatski rječnik , dr.A. Hurm, Školska knjiga

1979. Priručna gramatika hrvatskog književnog jezika, Zavod za jezik,Institut za filologiju i folkloristiku, Zagreb.

10. rujna 2010. Večernji list, Intervju Sanda Ham. Poučan. Ni milicije dviju Jugoslavija nisu od hrvatskog i srpskog napravile jedan jezik. Ne postoji jezično stanje u Hrvatskoj. Postoji hrvatski jezik i on nije stanje za koje treba optužiti naciju ili ideologije. OPASAN JE ZAZIV JEZIČNIH JEDNAČENJA JER IZA NJEGA UVIJEK STOJE POLITIČKE NAMJERE.

Koliko dugo će nas još uznemiravati, uz sve svakodnevne nevolje i brige, ta nepotrebna prepucavanja i nadmudrivanja, a sve zbog inertnosti izvršne vlasti?

Valjanost Erdutskog sporazuma je već davno istekla, a i Zakon o pravima o manjinama se može vratiti na stanje prije Račanove vlade. Ne može predsjednik vlade o svemu odlučivati ili da se čeka njegov naputak. Neka rješava i izrađuje zakonske promjene i prijedloge svako ministarstvo za svoj djelokrug. Pa valjda imamo bar minimalnu demokraciju ili smo još uvijek u raljama prošlog režima.

Mira Ivanišević