Nije mi namjera davati svoje mišljenje o djelovanju katoličke crkve kroz prošlost i sadašnjost, jer za te analize postoje ozbiljniji skupovi od jedne Latinice. Smatram da svaki vjernik, svećenik i ostali koji djeluju u vjerskim službama žive vjeru prema osobnoj duhovnosti i sposobnosti da vjeruje i prije svega da se trudi poštivati 10 božjih zapovijedi. Kako nemam druge mogućnosti reagiranja na izneseno u Latinici, a što se je odnosilo na Split, želim ovim putem bar malo objasniti kako na to gleda jedan drugi dio građana Splita. Spominjana je obnova biskupske palače, u koju je utrošeno mnogo novaca, zbog njezine obnove izbacivani su na ulicu Gradska knjižnica i fakulteti, a građani više nisu imali mogućnost čitanja tiska itd.

Zaboravili su reći slijedeće : Da su antifašisti nakon 1945. god. pokrali i porazbijali sve što se je nalazilo u tadašnjoj palači a knjige spalili. Nakon toga su se palačom koristili razni korisnici Grada Splita bez obveze održavanja zgrade. Tako je unutrašnjost zgrade izgledala kao napušteno skladište a vrt je bio sklonište za ovisnike, posrnule žene i javni WC. Da se je novinar Damir Pilić potrudio pročitati stara izdanja Slobodne Dalmacije u njima bi našao mnoge članke koji su opisivali katastrofalno stanje u i izvan palače. Ali to je već previše za tražiti od njega. Glavno je crniti crkvene institucije. Gradska knjižnica dobila je nove prostorije prikladne svom djelovanju a fakulteti drugi smještaj.

Grad Split je na atraktivnom položaju dobio obnovljenu Biskupsku palaču, kakovu grad Split prema svojoj kulturnoj tradiciji i zaslužuje, na ponos mnogih građana. Bez naknade je bilo oduzeto i sjemenište, u kojem su se izmjenjivali razni gradski i vojni korisnici. Na kraju je bila korisnik obrtnička ili zanatska škola, u kojoj samo što nije propao strop i pod, a između razreda su postojale u zidu rupe itd. Takav ambijent nisu zaslužili tadašnji đaci pa makar i ne bili gimnazijalci. Sjemenište je vračeno i obnovljeno i u njemu se nalazi prekrasna dvorana za razna crkvena i svjetovna kulturna događanja. Privedeno je svojoj izvornoj svrhi – školstvu. Mladi novinar Damir Pilić je mogao istražiti što je antifašistička (komunistička se više ne smije spominjati) vlast u Splitu od 1945. do 1990. napravila u Splitu. Gdje su koncertna dvorana, izložbeni prostor i ostala zdanja namjenjena kulturnim događanjima ? Smatra li on da je največi kulturni domet za jedan grad izgradnja stanova na pokradenoj zemlji i to pretežito za vojne djelatnike ?

-Gospodin Drago Pilsel je iznosio svoje površne stavove s velikim žarom i agresivnošću, što ni je bilo primjereno čak niti za Latinicu, a pogotovo ne za nas pretplatnike HRT-e. Tko gostima daje pravo da govore kao apsolutni znalci o temama koje zadiru u život vjernika ? Često oni govore iz osobnih frustracija, kojima ne bi smjelo biti mjesta na javnoj i močnoj televiziji. Svi mi imamo svoja životna iskustva, prema kojima stvaramo svoj pogled na svjetovni i vjerski život. Ta iskustva nam ne daju za pravo da ih agresivno i javno namećemo drugim ljudima. Samo vjernici sami mogu iskazati svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo svojom crkvom – što i pokazuju. -U Latinici postoje dvije strane koje se sučeljavaju, lijeva i desna, gosti sjede prema sličnim ili istim svjetonazorima. Don Ivan Grubišić, kojega cijenim, je sjedio na lijevoj strani, pa se ne zna je li zastupao crkvenu ili svjetovnu stranu.

I on je kritizirao brzinu iseljenja institucija iz Biskupske palače. Premda sam uvjerena da se nije napravilo na taj način da bi i danas Gradska knjižnica djelovala u neprimjerenim prostornim uvjetima i ne bi imala nove odgovarajuće prostorije. On zastupa vračanje katoličkih crkvenih velikodostojnika izvornom kršćanaskom nauku, skromnosti i siromaštvu i davanju samo duhovne snage vjernicima. I njemu smeta rastrošnost crkve itd. Tko spriječava don Ivana Grubišića u osnivanju nove krščanske crkve prema svom vjerskom uvjerenju, koja bi donjela duhovno preobraćenje vjernicima i svečenicima. Zbog čega ne napusti katoličku crkvu koja ne djeluje više prema njegovom vjerskom uvjerenju ?. Mislim da on baš ne daje dobar primjer i vjerodostojnost svojim izlaganjima.. Vidljivo je da mu savim dobro ide u crkvenom i svjetovnom službovanju. Možda je samozatajan, pa se uz brigu za svoje najbliže brine za još neku osiromašenu obitelj.

Mira Ivanišević - Split.

{mxc}