Mira Ivanišević: Govor radi govora nije koristan, već je štetan

U zadnje vrijeme možemo u raznim medijima čitati i čuti razne osvrte na rad sudaca i na njihovu učinkovitost. Između ostalog i o sudskim postupcima u svezi utaje poreza, prema kojima se ne može izvršiti ovrha nad dužnikom i to zbog predugog vođenja postupka. Premda bi baš takove postupke suci morali rješavati ažurno, bar zbog toga što i oni primaju mjesečni dohodak iz državnog proračuna.

Kod ovakovih slučajeva, ako su istinito objavljeni, se građani mogu upitati : - vrijedi li zakon za sve građane na isti način, - kakav odnos ima prema svojoj državi a na koncu i prema građanima utajivač poreza, - moraju li kandidati kod sudjelovanja na natječaju za visoka državna radna mjesta predati izjavu pod moralnom i krivičnom odgovornošću da nisu kažnjavani ili da se ne vodi sudski postupak protiv njih, - mogu li neplatiše svojih obveza prema državi biti neovisni i pošteni državni službenici, - zbog čega nitko ne odgovara za nered kod imenovanja državnih službenika, pogotovo onih koji odlučuju o bitnim odlukama za dobrobit svih građana ? Na razna novinarska pitanja ministrica je odgovorila : « Sve će biti bolje kada uđemo u Europsku zajednicu. «

Nije objasnila na koji način će biti bolje. Je li s tim odgovorom podcijenila rad i znanje hrvatskih sudaca ? Možda ne zna pravilan odgovor ? Zbog čega se ne zalaže za prekid administrativne šutnje njezinih službenika, koja se odnosi skoro na sve prijedloge i zamolbe građana ? Dopisi građana ukazuju i na manjkavost naših zakona. Zbog čega se nije izborila za bolje zakone, jer sve zakonske nedorečenosti se rješava prema sudskoj praksi ? Koja je često formulirana u dogovoru s izvršnom vlašću i pruža mogućnost manipuliranja. Pa bi se izbjegle situacije u kojima Županijski sud donese jednu presudu, a Vrhovni i Ustavni sud različite druge odluke po istom predmetu.

Ministrica mora imati pregled nad brojem sudskih postupaka kao i koji su razlozi za podnošenje tužbi. Sigurno se jedan veliki broj sudskih sporova odnosi na vlasnička pitanja i povrat u komunizmu oduzetih nekretnina. Kako na neke hrvatske probleme gleda najviši predstavnik Europske zajednice, od koje ona očekuje čudesna rješenja, pokazati će veoma uljudan odgovor koji sam dobila i koji u cijelosti navodim:

Brussels, 7 November 2006
ELARG BI/AJ D(2006) 103864

Draga gospođo Ivanišević,

Predsjednik Barroso me je zamolio da odgovorim na vaš e-mail koji ste mu uputili 20. listopada 2006. o problemu stanarskih prava u Hrvatskoj. Komisija je svjesna problema koja imaju vlasnici privatne imovine u Hrvatskoj. Možda znate da ovaj problem nije u nadležnosti Zajednice kao što nije ni pitanje prava na vlasništvo i Hrvatska nije pod obvezom da uskladi pravo nad vlasništvom sa sličnim pravima koji postoje u zemljama članicama EU. Također nije moguće da Europska komisija intervenira u pojedinim slučajevima. Svi slučajevi se trebaju voditi u skladu s hrvatskim administrativnim i pravnim sustavom, međutim u određenim slučajevima postoji mogućnost obraćanja Europsko sudu za ljudska prava u Strasbourgu nakon što su se iscrpile sve mogućnosti u Hrvatskoj.

Iskreno vaš

D. Daly
Head of Unit  

(Napomena: Svojim e - mailom željela sam Europski parlament upoznati da stanarska prava u RH-oj ne postoje više od 1996. god. Da su stanarska prava postojala samo u komunističkom režimu i to sa svrhom da se preostalom malom broju privatnih vlasnika stanova ograniči posjedovno vlasništvo. Da u demokratskim društvima postoje samo ugovori za najam stana na određeno ili neodređeno vrijeme. Stanari s ugovorom na neodređeno vrijeme su maksimalno zaštićeni i plaćaju najamninu prema odredbi JLS-e.)

Dakle prema odgovoru ipak sve ovisi samo o hrvatskom zakonodavstvu, na koji način se zakoni primjenjuju u praksi i jesu li voljom Vlade RH-e usklađeni s europskim zakonima.( Valjda EZ može utjecati na Vladu RH-e samo kada se radi o ZERP-u, izvozu šećera, brodogradnji itd. ) Sud za ljudska prava u Strasbourgu rješava tužbe građana Hrvatske samo prema tome je li u presudama hrvatskih sudova pravilno primjenjen hrvatski zakon, a ne ulazi u pravednost tih zakona i usklađenost tih zakona s europskim zakonima.

Europska komisija je u svom prvom mišljenju, kao odgovoru na Zahtjev za članstvo RH-e između ostalog u odlomku 1.2.1. Građanska i politička prava, navela : «Pravo vlasništva priznato je Ustavom.Međutim, stranci su još uvijek izloženi izvjesnim zakonskim ograničenjima posebice glede vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem, šumama, zaštićenim dijelovima prirode ( nacionalnim parkovima, prirodnim rezervatima i dr.). Navodi se i sporost rješavanja predmeta za povratom oduzete imovine u prošlom društvenom sistemu i da Vlada RH-e ne može predvidjeti neki vremenski okvir u kojem bi se taj postupak mogao završiti.» Javnosti nije poznato što su dosadašnje vlade napravile u pogledu navedenih primjedbi. Možda se je i udovoljilo želji stranaca.

Javnost bude upoznata s raznim dogovorima tek kada se isti pojave neslužbeno u javnosti, pa ih se negira ili ih se predstavi kao uvjet za ulazak u EZ-u. Europska zajednica ima dovoljno problema u svom djelovanju, pa je očekivanje da će rješavati naše probleme i to u našu korist utopija. Ministrica neka uloži znanje i rad, uz pomoć svih znalaca u zemlji, da suci konačno mogu donositi svoja rješenja bez uplitanja izvršne vlasti i da za svoje presude snose odgovornost. Sva tehnička pomagala u administraciji, zemljišniku itd i smanjenje broja sudova ne rješavaju sve probleme u sudstvu, a još manje u njezinom ministarstvu. Rad na zadovoljstvo građana mogu osigurati stručni, savjesni i radišni službenici zajedno s ministricom. Govor radi govora nije koristan, već je štetan.

Mira Ivanišević, Split