Izjave predsjednika najjače opozicijske stranke Srbije gospodina Nikolića naš premijer smatra provokacijama, na koje ne želi reagirati ili odgovarati. Premda je gospodin Nikolić s minimalnom razlikom izgubio u izborima za predsjednika Srbije. Predsjednik Srbije Boris Tadić je u Vijeću sigurnosti izjavio : «Hrvatska nije pravna država. Otela je 200 000 srpskih stanova, koje nije vratila.» I na ovu izjavu nisam uočila u medijima reakciju naših predstavnika izvršne vlasti pa ni novinara. Valjda i gospodin Tadić za njih ne predstavlja ozbiljnog političara na Zapadnom Balkanu čije izjave bi zaslužile analizu ili odgovor. Koga smatra naš premijer dostojnim političarom u Srbiji? S kim misli razgovarati, pregovarati ili ugovarati ? Je li komunikacija prepuštena samo privrednicima i predstavnicima Hrvatske gospodarske komore?

Izjava o otetih 200 000 srpskih stanova ipak zaslužuje jedan službeni odgovor hrvatske Vlade. Radi se o vrijednosti od najmanje 20 milijardi eura. Je li premijer spreman taj iznos platiti Srbiji ili uložiti u stambenu izgradnju u Hrvatskoj za srpske povratnike i to prije « samostalnog « ulaska u Europsku zajednicu, a bez da traži plaćanje ratne štete nanesene Hrvatskoj? Nije nam poznato smatra li predsjednik Tadić da su u ex Jugoslaviji sve nekretnine bile u vlasništvu Srbije. Možda misli na vojne stanove? Istina je da su korisnici tih stanova pretežito bili srpske nacionalnosti jer su oni i bili najviše zastupljeni u JNA. Ali broj stanova je ipak prevelik. Možda je gospodin Tadić premlad pa ne zna da su sve Republike SFRJ uplaćivale Saveznoj vojnoj upravi sredstva za stanogradnju. Ta sredstva su bila djeljena vojnim oblastima na cijelom teritoriju SFRJ, u Splitu Vojnom stambenom fondu. Dakle i kod tih stanova se ne radi o srpskim stanovima, jer su bili građeni sredstvima iz svih Republika. Prema tome bi RH bila suvlasnik na vojnim stanovima u svim Republikama nastalim nakon raspada SFRJ.

Poznato je kako su se gradili ostali društveni stanovi i kojim sredstvima. Gradili su se izdvajanjem iz dohotka svih radnih ljudi kao iz dobiti poduzeča ili sredstvima državne uprave za svoje službenike. Možda bi bilo stvarno najbolje ne reagirati na sve izjave da nas na gradnju stanova u urbanim sredinama ne prisiljavaju razni emisari iz EZ-e. Kod svake njihove posjete nas i pohvale ali na kraju se uz kritike nadoveže pitanje povratka Srba. Potpredsjednik hrvatske Vlade Slobodan Uzelac je u razgovoru za banjalučke «Nezavisne novine» komentirao status Srba u Hrvatskoj, kazao je kako on osobno a ni SDSS nisu zadovoljni brojem povratka ni načinom na koji je povratak izveden. (Slobodna Dalmacija- 03.03.08.) i da još nije vrijeme za priznanje Kosova. Ako je gosp. Uzelac govorio u ime hrvatske Vlade, kako novinar i navodi u članku, onda se opravdano možemo upitati koju vladu on predstavlja ? Je li vladu svih građana RH-e bez obzira na njihovu nacionalnost ? Bilo bi korektno da je u banjalučkim novinama spomenuo i podatak kardinala Puljića iz Sarajeva (naveden u Slobodnoj Dalmaciji od 26.02.08.) da od prijeratnih 220 000 Hrvata na području Republike srpske danas živi samo 15 000 Hrvata i da je zbog tog stanja izrazio svoje nezadovoljstvo i ujedno uputio zamolbu Vladi RS-e da i ona započne riješavati povrat Hrvata na ta područja. Da je zatražio minimum reciprociteta u obnovi kuća i gradnji stanova za povratnike.

Vlada Republike Hrvatske ne objavljuje popis branitelja pozivajući se na Zakon o tajnosti podataka. Tako su više-manje svi branitelji obilježeni prevarantstvom. Zbog čega Vlada RH-e ne objavljuje spisak povratnika Srba u Knin ili druge gradove Hrvatske izvan područja posebne državne skrbi ? Je li i njih štiti Zakon o tajnosti podataka ? Svi stambeno nezbrinuti građani RH-e imaju pravo znati tko su ti povratnici. Možda se među njima nalaze i državni službenici, članovi odbora skupštine RSK-e i svi navedeni u Službenim glasnicima Republike srpske krajine.U Službenim glasnicima od 1991. do 1995. navedeni su svi podaci o imenovanjima i razrešenjima. Svi navedeni ne moraju biti ratni zločinci ali su svi aktivno djelovali protiv Republike Hrvatske i ne zaslužuju stanove pogotovo što su mnogi i stanovali u otuđenim stanovima drugih građana. Podaci o useljavanju u tuđe kuće i stanove i to iste osobe u više stambenih objekata navedeni su u dokumentima uprave RSK-e.

Trebaju li dobiti stan bivši radnici DP TVIK-a u Kninu? Oni su sa sindikalnog zbora uputili pismo Vladi RSK-e u kojem su između ostalog naveli: « Kada je trebalo organizirati prve mitinge i prve barikade TVIK-ovi radnici su bili u većini. Kada je trebalo čuti glas radnika zbog događanja na Starom trgu, nije prošlo bez nas, 28. februara 1989. god. krenulo se iz TVIK-a.» Dakle oni su čak aktivno sudjelovali i pripremali pobunu. Traže li stanove ili su ih već i dobile osobe koje su pred svojim povjerenicima u izbjeglištvu davale izjave i ispunjavale upitnike da se nikada ne će vratiti pod ustašku vlast ili da povratka nema ? Mogu li oni biti lojalni građani RH-e ? Tko provjerava jesu li več dobili zamjenski stan u drugim republikama bivše SFRJ ? Hoće li stan dobiti i visoko obrazovane osobe koje su izrađivale razne programe za RSK-u i opravdavale samostalno postojanje iste izvan RH-e, a koji su se svojom voljom iselili iz RH-e. Je li RH-e odgovorna za masovno iseljenje srpskog stanovništva iz RSK-e ili i sama Vlada RSK-e ? Mogla se je mirno integrirati u RH-u i ne bi došlo do Oluje. Ali ona je primjenila član 65., 66. i 67. Zakona o odbrani RSK i evakuirala stanovništvo, koje je na odlasku stradalo i od vlastite RSK vojske i JNA. Za ta stradanja stvarno nije krivac hrvatski narod.

S naslovne stranice Slobodne Dalmacije od 05.03.2008. s ispruženim prstom predsjednički kandidat demokratske stranke USA Barack Obama šalje Hrvatima poruku: «Poštujte prava srpske manjine.» Izgleda da su amerikanci napredovali u poznavanju zemljopisa. Spominje i Erdutski sporazum, koji je prema izjavi gđe Škare Ožbolt prestao važiti 15.siječnja 1998. Ali zabrinjava izjava koalicijskog partnera dr. Milorada Pupovca da se za Erdutski sporazum još ne može reći da je ad acta ( SD od 05.03.08.). U istom izdanju Slobodne Dalmacije gosp. Stanimirović izjavljuje da su svi uvidjeli nepravilnosti oko vračanja stanarskih prava. On sigurno ne poznaje Zakon o stambenim odnosima SFRJ koji je bio na snazi do 1996., ni Zakon o najmu stanova RH-e koji reguliraju instituciju «stanarsko pravo» i kada se ono gubi. Stanarsko pravo je oblik stanovanja poznat samo u komunističkim državama. Te zakone ne poznaju ni neki drugi političari u Hrvatskoj jer i oni nisu svjesni da derogiraju zakone vlastite države koja ih plaća. Možda bi ih se moralo tužiti jer rade protiv interesa većinskog naroda i manjina koje se ne zovu srpska manjina. Teret otplaćivanja državnih zajmova snose svi građani RH-e.

Dužnost premijera bi bila da istinito objasni narodu koji je njegov stav kao i Vlade o svim tim izjavama i zahtjevima jer radi se o ogromnim financijskim sredstvima. Osjeća se nesigurnost. Svatko može govoriti i pisati što ga je volja. Oporba postavlja amndmane na proračun, možda i ne samo da ju se čuje, a ne postavlja pitanja o velikom zaduživanju Vlade koje nije odobrio Hrvatski sabor, a ne koriste se za napredak gospodarstva. Za sve građane RH-e je bio određen datum u 1997. god. do kojeg su morali predati zahtjeve za povrat otetih nekretnina u SFRJ pod komunističkom vlašću. Do danas nisu riješeni svi u roku podneseni zahtjevi. Vode se mnogi sudski sporovi. Dok se rok za podnošenje zahtjeva za dodjelu stanova srpskim povratnicima, pogotovo u urbanim sredinama, stalno produžava. I to na osnovi nepostojećih stanarskih prava, pa i onima koji su stan koristili samo godinu dvije. Ako se radi u 2008. o srpskim povratnicima - ekonomskim imigrantima onda neka oni traže na tržištu rada radno mjesto i stambeno se sami zbrinjavaju kao svi ostali građani RH-e.

Mislim da nigdje u svijetu, pa i nikad u svojoj povijesti Hrvati nisu plaćali danak i nagradu davali onom koji ih je ugnjetavao, rušio, ubijao, uništavao i vršio nad njim genocid. To se događa samo u današnjoj u krvi i na ruševinama stvorenoj Hrvatskoj. Tko je mogao vjerovati da ćemo nakon stoljeća stare želje za samostalnošću doživjeti poniženja od demokratski izabrane vlasti. Tko se zalaže ili bori za ljudska prava – prava vlasništva svih građana RH-e?

Mira Ivanišević - Split

{mxc}