Ugovor o sukcesiji i njegovoj primjeni

Ugovor o sukcesiji i njegovoj primjeni

Ugovor o pitanju sukcesije potpisan je 29. lipnja 2001. godine. Vlada Republike Hrvatske je dala Hrvatskom saboru 18. veljače 2004. prijedlog za ratificiranje Ugovora o sukcesiji sa sedam aneksa. U zadnjoj predizbornoj kampanji mnoge stranke i grupe građana su se pojavljivale na gradskim trgovima s transparentima sadržaja "vratite stanarska prava u skladu s Anexom G Ugovora o sukcesiji". Što stoji u Aneksu G ? Privatna imovina i stečena prava.

Članak 1.

Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države sljednice štitit će u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od strane te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili su zasnovale mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava. (b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će nevaljan i ništavan. ( Pitanje, tko će to moći dokazati kada se uvijek vjeruje samo jednoj strani. ) Slijede još članci 3.,4. i 5.

Članak 6.

Domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj. Slijede članci 7. i 8.

Ugovor o sukcesiji sa sedam aneksa potpisala je koalicijska vlada pok. I. Račana. Nijedna vlada nije smatrala za potrebnim prava prema tom Ugovoru regulirati propisima ili zakonom u kojem bi bili propisani svi uvjeti za ostvarivanje prava. O tim deklarativnim pravima većina hrvatskih prognanika i zbjeglica iz BiH-e nije informirana pa svoja prava prema Aneksu G i ne mogu ostvariti. A oni mali broj koji je upoznat i šalje pojedinačne zahtjeve bude s jednog ministarstva poslan na drugo itd.

11. rujna 2007. uputila sam zamolbu Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Upravi za građansko pravo, Odjelu za sukcesiju da me izvijeste postoje li zakonske odredbe koje točno definiraju sadržaj zahtjeva za ostvarivanje prava po Aneksu G. Do danas nisam primila odgovor. Premda mi pravo na informaciju daje članak 46. Ustava RH-e, Zakon o pravu na pristup informacijama NN 172/03 i Etički kodeks državnih službenika NN 49/06. Stara praksa državnih službenika ne dati odgovor. Ali glavno je da se može loviti u mutnom, pa rješavati kako kome. Svim vladajućim strankama i OESS-u je valjda najvažnije da navodna svoja prava za svoju manjinu realiziraju Savo Štrbac i gosp. Pupovac.

Postavlja se i pitanje:

- tko upoznaje hrvatske građane koji su se privremeno ili za stalno naselili u prekomorskim državama ili u državama EU-e o njihovim pravima na naknadu kada se zna da su mnogi napuštali svoje kuće s kesama u ruci,

- zbog čega nije nadoknađena šteta za pokretnu imovinu svim građanima koji su bili potjerani s područja pod srpskom okupacijom,

- zbog čega nisu obnovljene sve srušene kuće pa i kuće za odmor prema Aneksu G?

- zbog čega se ne može znati koji su to srpski povratnici u gradove kojima će RH osiguravati stanove i zaduživati se u tu svrhu preko 3 milijarde kuna,

- hoće li se osiguravati stanovi prema domaćem zakonodavstvu,

- jesu li Hrvati u vlastitoj državi građani drugog reda,

- zbog čega nijedna dosadašnja vlada nije napravila program stambene izgradnje za najam.

O tim pitanjima se ne vode pregovori s koalicijskim partnerima, koji su se već i odrekli nekih svojih predizbornih obećanja u korist dijela vlasti. A nama što preostaje? Čekati na iduće izbore, na koje će odaziv biti još manji. Pa će nam i dalje sudbinu krojiti političari s jednim mandatom. Valjda sa svojom pasivnošću i ne zaslužujemo bolje.

Mira Ivanišević