Osvrt na knjigu "Slučaj Perković: spašavanje zločinačke budućnosti"

Pod tim naslovom je o slučaju Perković prof.dr.sc. Josip Jurčević izdao svoju najnoviju knjigu koju je prije nekoliko dana predstavio u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Splitu.

O knjizi su govorili: Msgr.dr. Drago Šimundža teolog, književnik i prevoditelj, Josip Jović novinar i publicist, kao i sam autor Josip Jurčević.

Teško je u večernjim satima posjetitelje upoznati sa sadržajem opisanim na 359 stranica. Sva tri govornika su, svaki na svoj osebujan način, željeli nas upoznati sa sadržajem knjige i prenijeti što je autor želio reći i na koji način nas je htio upoznati s realnošću. Knjiga je puna povijesnih događaja, imena ljudi koji su kreirali i odlučivali o mnogim sudbinama ljudi i zapravo o cijelom hrvatskom narodu u novijoj povijesti, a sve to rade i danas.

Knjigu treba kupiti, imati i čitati jer je važan povijesni dokument za cijelu obitelj i potomke.

Navest ću poglavlja knjige koja će nam ukazati da se ne radi o zaštiti Perkovića samo zbog razloga koje nam nameću kao da se želi zaštiti nečije roditelje nalogodavce raznih ubojstava u inozemstvu za vrijeme komunističke diktature, pa i Stjepana Đurekovića, već da su razlozi puno složeniji. Radi se o prikrivanju gospodarskog kriminala koji se je događao za vrijeme „blagostanja i pravde" u prošlom režimu.

I. Ubojstvo Stjepana Đurekovića – Operacija Dunav – Kriminal „Dece komunizma".

II. Ubilački stroj Tita i partije (koncentracija moći, Ozna sve dozna, razmjeri revolucionarnog obračuna), - Unutarkomunistički obračun (Tito vertikala zločina, Udba je naša sudba itd.)

III. Služba državne sigurnosti u Hrvatskoj 1980.-1990. (sredstva i metode rada, obrazovna i nacionalna struktura kadrova SDS u Hrvatskoj) – Popis rukovodećih djelatnika SDS-a – Unutarnji neprijatelji u Hrvatskoj (hrvatski nacionalizam, srpski nacionalizam u Hrvatskoj, Rimokatolička crkva i ostale vjerske zajednice itd.) – Fašistička tj. neprijateljska emigracija (ustaška emigracija)

IV. Obavještajna karijera Josipa Perkovića – (razdoblje komunističke Jugoslavije, bezbolni prijelaz, pripreme SDS-a SRH za izvanredne prilike i rat, nove stare poveznice, Perković i osnivač vojne sigurnosne službe RH, Vojna sigurnosna služba u središtu kriminala i afera, Sindičić se vraća u igru, pravosudno oslobađanje Perkovića i Sindičića u Hrvatskoj)

V. Istrage u Njemačkoj vode prema Perkoviću i ostalima, - Kronologija - Perkovićevi tajni zadaci u Europi

VI. LEX Perković – Skrovito pripremanje zakona Lex Perković – Izdvojeno pravno mišljenje – Josipovićeve muke po Perkoviću – DORH pere ruke – Oporba i dalje kratkog daha – Anto Nobilo-biografske crtice – Europski uhidbeni nalog – s EU nema šale

VII. Što još znade Josip Perković-Politička ubojstva nakon 1990. (Miro Barešić, Ludvig Pavlović, Ante Paradžik, Blaž Kraljević) – Neuništiv Udbin rukopis – Trag novca (tranzicija otpisanih, poslovi bez poslovnih pokrića, poslovi obitelji Zorana Milanovića i Vesne Pusić, vječna INA, in memoriam za Plivu, ubijanje PLIVE)

Jugoslavenski režim je imao dobro razrađene planove na koji način u hrvatskom iseljeništvu napraviti kaos, pomutnju,nesigurnost i sumnju u svakog da je možda suradnik Udbe.

Na 32. stranici knjige: „Stvarali smo famu oko Đurekovića, poturali mu naše ljude u ustaškim krugovima koji su ga uvjeravali da bi upravo on trebao preuzeti kormilo emigracije, slali smo i pisma sličnog sadržaja uredništvima raznih ustaških novina i vremenom stvorili dobru atmosferu za objavljivanje opširnog, ali lažnog intervjua s Đurekoviće,."

Đureković

List Nova Hrvatska izlazio je u Londonu i kod svakog broja se je mijenjalo zaglavlje, ali usprkos tome Udba je uspjela u Beogradu tiskala 5000 primjeraka s lažnim intervjuem s Đurekovićem, prebacila ih u London i distribuirala tri dana prije izlaska iz tiska pravog Lista. Uspjeli su napraviti pomutnju i u središte negativnosti INAĐureković je godinama bio jedan od direktora u organizacijskim jedinicama Ine, te je imao prigode osobno upoznati mnoge najistaknutije moćnike komunističkog režima, ali i mnoge mračne strane njihovog osobnoga, političkoga i poslovno-kriminalnog života. Kasnije se pokazalo da je o svemu tome Đureković dugo vremena vodio neku vrstu skrivenog dnevnika, koji je nakon bijega u Njemačku, u obliku romana objavljen u pet knjiga: Ja Josip Broz-Tito, Crveni manageri, Komunizam: velika prevara, Slom ideala i sinovi Orla. Tako se Đureković izravno suočio s poslovnim odnosima sinova najmoćnijih komunističkih lidera, koji su Inu koristili za golemu pljačku društvenog novca.staviti Đurekovića.

Budući se je sve odvijalo prema planu Udbe bio je otvoren put za ubilačku akciju „Giškine ekipe" – likvidaciji Đurekovića. (Mislim da se iste metode provode i danas kroz razne provokacije na skupovima ili koncertima. Već nas tuku ali još ne ubijaju.)

Na stranici 36.: „Đureković je godinama bio jedan od direktora u organizacijskim jedinicama Ine, te je imao prigode osobno upoznati mnoge najistaknutije moćnike komunističkog režima, ali i mnoge mračne strane njihovog osobnoga, političkoga i poslovno-kriminalnog života. Kasnije se pokazalo da je o svemu tome Đureković dugo vremena vodio neku vrstu skrivenog dnevnika, koji je nakon bijega u Njemačku, u obliku romana objavljen u pet knjiga: Ja Josip Broz-Tito, Crveni manageri, Komunizam: velika prevara, Slom ideala i sinovi Orla.

Tako se Đureković izravno suočio s poslovnim odnosima sinova najmoćnijih komunističkih lidera, koji su Inu koristili za golemu pljačku društvenog novca.

Među „decom komunizma" izravno povezanom s Inom nalazili su se između ostalih i Mišo Broz (sin Josipa Broza Tita) i Vanja Špiljak (sin Mike Špiljka, dugogodišnjeg komunističkog moćnika koji je nakon smrti Tita bio jedno vrijeme i na najmoćnijem državnom položaju Predsjednika Predsjedništva Jugoslavije).

Stranica 37.: U to je vrijeme Jugoslaviju potresala sve dublja gospodarska, socijalna i nacionalna kriza: nezaposlenost, siromaštvo, nedostatak osnovnih proizvoda na tržištu, galopirajuća inflacija, masovne demonstracije i štrajkovi na Kosovu te intervencije milicije i vojske. (Ovo prepisujem iz knjige jer slična situacija vlada i danas.)

Zbog nedostatka deviza i slamanja dijela komunističkog financijskog sustava Jugoslavija je sve teže mogla nabavljati naftu na svjetskom tržištu. Čelna osoba za rješavanje toga problema u Ini bio je Vanja Špiljak, koji je do 1987. bio na čelu odjela Ine za vanjsku trgovinu. No Vanja Špiljak i ostala „deca komunizma" istovremeno su bili vlasnici i suvlasnici poduzeća u inozemstvu (Italija, Švicarska...) te su zlorabili svoje političko zaleđe za golema osobna bogaćenja pljačkanjem društvenog novca stanovnika komunističke Jugoslavije.

S motrišta „Lex Perković" posebno je značajno naglasiti da su ovaj posao „deca komunizma" u Hrvatskoj nesmetano nastavila i strahoviti proširila nakon propasti Jugoslavije, te će se o tome detaljnije govoriti u narednim dijelovima ove knjige.

Stranica 321.: „Sve za Hrvatsku!"

Raspleti i manipulacije

Skandal s Lexom Perković stvorio je okolnosti u kojima je za Perkovića, Mustaća i ostale najkorisnije pristati na iznošenje barem dijela saznanja koja imaju. S druge strane, cjelokupna upravljačka struktura u Hrvatskoj vitalno je zainteresirana da Perković, Mustać i ostali ne progovore, jer istina je za njih daleko SkandalSkandal s Lexom Perković stvorio je okolnosti u kojima je za Perkovića, Mustaća i ostale najkorisnije pristati na iznošenje barem dijela saznanja koja imaju. S druge strane, cijelokupna upravljačka struktura u Hrvatskoj vitalno je zainteresirana da Perković, Mustać i ostali ne progovore, jer istina je za njih daleko najskandaloznija i najpogubnija. Isto je tako sigurno da i u Njemačkoj ima određenih interesa koji žele sukladno svojim potrebama dimenzionirati slučaj Perkovića i ostalih. najskandaloznija i najpogubnija. Isto je tako sigurno da i u Njemačkoj ima određenih interesa koji žele sukladno svojim potrebama dimenzionirati slučaj Perkovića i ostalih.

U svakom slučaju Lex Perković je otvorio prostor za mogućnost najraznovrsnijih napetih raspleta i manipulacija. U prilog tome svjedoče i sukobi u Saboru glede ispunjavanja EU zahtjeva o dokidanju Lex Perković.

Najzanimljivije je da svi raspravljači i sve sukobljene strane u Saboru imaju zajedničku manipulativnu mantru kako je sve što rade u interesu Hrvatske i njezinih građana. (Svoju iskrenu odanost RH-oj, da će uvijek štititi interese Hrvatske i uvažavati volju hrvatskog naroda 1990. izražavali su Perković i djelatnici jugoslavenskog komunističkog SDS-a pa čak i Vinko Sindičić.)

Moglo bi se još ispisivati iz knjige. Svaka stranica sadrži važan podatak za bolje razumijevanje sadašnjosti i da se narod manje pita zbog čega nam se sve ovo događa već postavi pitanje: na koji način i s kojim ljudima zaustaviti gospodarski kriminal, rasprodaju nacionalnih dobara, osiromašenje ljudi itd.

Tko želi kupovati nekretnine po Hrvatskoj i s kojim sredstvima – izvor sredstava. Pok. Račan je obećavao, ali nije se usudio procesuirati mnoge pretvorbe jer bi ugrozio svoje partijske kolege. I sadašnji na vlasti i većina oporbe ne diraju u prošla događanja, ne tako stara, jer bi s istragama ugrozili sami sebe.

Prema svemu razlog za mijenjanje Ustava i afere Lex Perković nije ne zastarijevanje teških zločina, čuvanje branitelja (koja ironija) ili politički razlozi već čuvanje „dece komunista", mnogih sadašnjih uspješnih bogataša i njihovog često nepoštenog stjecanja bogatstva i njihovih novčanih izvora.

Mira Ivanišević
.