Javno - privatno partnerstvo, da ili ne ?
Vlada Republike Hrvatske, a nakon provedene rasprave u Hrvatskom saboru, na sjednici održanoj 1.rujna 2006. donijela Zaključak sa smjernicama za primjenu ugovornih oblika javno.privatnog partnerstva. Zaključak je objavljen u Narodnim novinama br. 98/06. Čitajući smjernice teško je povjerovati da su predstavnici javnog partnera uspjeli sve dobro proučiti i sklopiti ugovore prije svega u korist građana. Zaključkom sa smjernicama se je htjelo na brzinu zadovoljiti zakonski okvir, a tko će ga poštivati i na koji način nije važno. U svim gradovima u kojima se koristi JPP-o u izgradnji objekata to partnerstvo nije prošlo bez suprostavljanja struke i stranaka. Ukratko ću navesti neke navode iz sadržaja Smjernica.
Uvod:
…Najpoznatiji ugovorni oblici JPP-a su tzv.»BOT» i «PFL»,prema kojima privatni poduzetnik svojim sredstvima gradi, održava i upravlja nekim projektom, a na kraju ga vraća javnoj vlasti, te» koncesija», prema kojoj privatni partner obavlja na javnom zemljištu građenje i upravlja građevinom od javnog značenja, a za što mu je potrebno ishoditi koncesiju od javne vlasti. … ..Javni partner se prvenstveno koncentrira na definiranje ciljeva koji će biti postignuti u pogledu javnog interesa, pružene kvalitete usluga i politike cijena te preuzimanja odgovornosti za poštivanje ovih ciljeva. ……. Iako je istina da suradnja između javnog i privatnog sektora može ponuditi mikroekonomske koristi koje dopuštaju izvršenje projekta koji omogućuje isplativost ulaganja i udovoljava ciljevima javnog sektora, pribjegavanje JPP-u se ne može predstaviti kao čudotvorno rješenje za javni sektor koji je suočen s proračunskim ograničenjima. Iskustvo pokazuje da je za svaki projekt nužno procijeniti nudi li mogućnost partnerstva stvarnu dodanu vrijednost u usporedbi s drugim opcijama, kao što je zaključenje tradicionalnijeg ugovora. …….Potrebno je naglasiti da se kod ugovaranja JPP projekata radi o veoma složenom i dugotrajnom postupku, koji je povezan i s određenim rizicima za javni sektor.Iz tog razloga ugovorima o JPP-u treba posvetiti izuzetnu pažnju u etapi pripreme i ugovaranja JPP projekata.
- Oblici JPP-a. ………Između ostalog se navodi da Vlada može dati državna jamstva privatnoj tvrtki kao podršku određenim poslovnim aktivnostima i da redovita plaćanja od strane javnog partnera mogu biti fiksna, ali se također mogu izračunavati pomoću varijabli, kao na primjer na temelju raspoloživosti građevine ili usluga, ili čak razine korištenja građevine. - Postupak izbora privatnog partnera. …………Privatni partner odabire se putem Javnog natječaja, u slučaju osobito složenih ugovora, koristit će se natjecateljski dijalog sukladno smjernicama EZ-e. …………Javni partner objavljuje obavijest o nabavi navodeći svoje potrebe i zahtjeve, koji se definiraju u toj obavijesti i opisnom dokumentu. -Ugovor o JPP-u. ………….Javni partner ima pravo po diskrecijskoj osnovi na raskid ugovora ali u takvom slučaju mora dati privatnom partneru iznos naknade. O naknadi i njezinoj visini gosp. Đapič u Osijeku nije govorio.
- Operativni najam. …..U ovom poglavlju Smjernica su opisani oblici plaćanja pa i operativnog/financijskog najma za korištenje zgrade ili usluge a i rizici koje snose javni i privatni partner/ri. - Agencija za JPP ugovore. …………Postoji li u Hrvatskoj Agencija koja vrši nadzor nad postupkom izbora ponuditelja, kontrolira ugovornu dokumentaciju, prijedlog alokacije rizika itd ? Ili postoji samo namjera o osnivanju Agencije ? - Postupak odobravanja JPP projekata. ……….. Javni partner mora prije pokretanja postupka utvrditi raspolaže li s dovoljnim fiskalnim kapacitetima ili pak kod korištenja sredstava decentraliziranih funkcija ne ugrožava postojeći minimalni financijski standard. Korištenje fondova EZ-e je složeno. Dipl.ing.građ. Silvio Dvornik je u Slobodnoj Damaciji od 16.10.2007. objavio članak «Dvorana u Lori je vreća bez dna».
Kratak pregled:
Javni partner je Grad Split i RH, a privatni partneri su IGH, Konstruktor i Dalekovod. Javni partner besplatno ustupa građevinsko zemljište, ulaže 6.800.000.- € za komunalno uređenje zemljišta, plaća PP-u 30 godina na ime održavanja dvorane 4.900.000.-€ godišnje.Ukupno izdvajanje JP-a za 30 godina iznosi 153.800.000.-€ umanjeno za prihod od komunalne naknade kroz 30 godina u visini 56.000.000.- €. Grad Split će privatnim partnerima kroz 30 godina isplatiti čistih 97.800.000.-€ ili 8956.-€ za svaki kalendarski dan korištenja dvorane. Tko je u Gradu Splitu izvršio analizu korisnosti JPP-a u usporedbi s drugim oblicima gradnje novog športskog objekta ili obnove postojećih objekata koji propadaju ? A ta analiza je potrebna i prema Zaključku i Smjernicama Vlade. Je li sva ta izgradnja samo pokriće za izgradnju najavljenih 60 000 m2 komercijalnih sadržaja na toj lokaciji i za ne vračanje nacionaliziranih zemljišta izvornim vlasnicima i njihovim nasljednicima ?
Imaju li stanovnici Grada Splita pravo znati točne iznose zaduživanja kroz idučih 30 godina ? Imaju li pravo znati koji su dogovoreni uvjeti rizika i dobiti za obje partnerske strane i koji je omjer vrijednosti koje ulažu oba partnera u izgradnju i koje su unesene u ugovor ? Sva saznanja o JPP-u dobiju se iz medija i to samo kada su u svezi sa skandalom. Ja sam protiv JPP-a na hrvatski način ali sam za kada bi se kod svakog ugovora postupalo prema Zaključku Vlade i dosadašnjim pozitivnim iskustvima u EZ-i. Dosadašnja praksa pokazuje da su kod nas zakoni i propisi deklarativni, koje rijetki primjenjuju. Glavno je da se dogovore interesne grupe u korist svojih dobiti. Građane nitko ništa ne pita. Važni su samo pred izbore. U EZ-i je bilo isto tako dosta promašaja i JPP-o je koristilo pretežito privatnom partneru ali treba se koristiti pozitivnim iskustvima.
Mira Ivanišević
{mxc}