Vrijede li hrvatski zakoni na svim područjima Republike Hrvatske?

Zbog čega i nakon 18 godina od završetka rata postoji još uvijek Područje posebne državne skrbi? Mora li se staviti, zbog velikog broja nezaposlenih, onih koji ne primaju plaću, onih na minimalcu i stambeno nezbrinutih, i neka ostala područja pod posebnu državnu skrb?

Ovaj osvrt pišem na osnovi raznih u dnevnom tisku objavljenih članaka.

Gradsko vijeće Vukovara donijelo je jednoglasno, bez viječnika HDZ-a I HSP – dr. Ante Starčević, odluku o kupnji objekta u kojem se nalazi generalni konzulat Republike Srbije. Prema toj odluci grad će „vlasniku" objekta, Mili Milenku Zgonjaninu koji živi na području Srbije, isplatiti oko 1,3 milijuna kuna. Inače riječ je o objektu koji je bespravno sagrađen 1993. na čestici gdje su se do rata nalazili stanovi.

Pitanje: Kako to da nije djelovala građevinska inspekcija i srušila bespravno sagrađen objekt na zemljištu koje je sigurno bilo u vlasništvu države ili druge pravne osobe? Poznato je kako su na drugim područjima bageri rušili bespravno sagrađene kuće.

Gradonačelnik Vukovara gospodin Sabo ima još jednu računicu s kojom odobrava tu kupnju. Zgrada će biti preuređena u glazbenu i plesnu školu i biti će u interesu grada i njegove djece. U njoj će se školovati više od 200 djece. (Sigurno ne će smetati pjevači violinistima.)

Zgrada vrijedi 2,3 milijuna kuna. Razliku između 2,3 i 1,3 tj. 1 milijun kuna iskoristiti će za legalizaciju objekta.

Tko će mu dati razliku od 1 milijua kuna? Valjda će 2,3 milijun kuna platiti proračunskim sredstvima ili će od nekoga dobiti donaciju? O nekom obeštećenju onih koji su u prošloj državi sagradili srušenu stambenu kuću i tadašnjem vlasniku zemljišta nema ni govora.

Mora li Grad Vukovar platiti porez na kupnju nekretnine i to na procijenjenu vrijednost od 2,3 milijuna kuna?

Podsjeća...

Radi li se kod plaćanja 1,3 milijuna kuna navodnom vlasniku koji živi u Srbiji, a koji to nije, jer nije uknjižen kao vlasnik bespravno sagrađenog objekta, o pranju novca?
Što radi državni odvjetnik?

[inset side="right" title="Srbija}"Gradsko vijeće Vukovara donijelo je jednoglasno, bez viječnika HDZ-a I HSP – dr. Ante Starčević, odluku o kupnji objekta u kojem se nalazi generalni konzulat Republike Srbije. Prema toj odluci grad će „vlasniku" objekta, Mili Milenku Zgonjaninu koji živi na području Srbije, isplatiti oko 1,3 milijuna kuna. Inače riječ je o objektu koji je bespravno sagrađen 1993. na čestici gdje su se do rata nalazili stanovi.[/inset]Generalni konzulat R Srbije se seli u kuću od 500 m2 Aleksandra Stanimirovića, sina Vojislava Stanimirovića s dvorišnim prostorijama, a koji ju je kupio 2006. Tko je bio uknjiženi vlasnik na toj zgradi do 2006? Je li 2006. Aleksandar Stanimirović platio porez na kupnju nekretnine? Sada živi u Beogradu, jer u Vukovaru nije mogao dobiti dozvolu za otvaranje apoteke.

Navedeno je da će kuću mijenjati za stan u Beogradu. Ostaje li vlasnik na kući u Vukovaru i hoće li ubirati najam, a stan u Beogradu će samo koristiti? Ili će nekretnine zamijeniti i s vlasnošću i u tom slučaju bi generalni konzulat RS-e morao platiti prema poreznoj procjeni vrijednosti nekretnine porez.

Prilično složena zavrzlama, premda je prema izjavi Vojislava Stanimirovića sve zakonski izvedeno. Konzul Živorad Mišić je izjavio: „Ako ne bude nekog čuda, selimo se u objekt Aleksandra Stanimirovića koji će tada postati naše vlasništvo. Već je potpisan i predugovor o zamjeni nekretnina. Čeka se samo da se odradi sva potrebna procedura."

Prema uputama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja morati će svi vlasnici koji su svoje lođe ili balkone zatvarali i pretvarali u stambeni prostor legalizirati, a zaboravili su i šuplje prostore u prizemlju zgrada koje su također zatvarali i dobivali još jednu prostoriju.

Prema zadnjim izjavama ministrice izgleda da vlasnici obnovljenih kuća, a koji su dobili za obnovu od države građevinski materijal, ne će trebati izvršiti legalizaciju objekta. Bez kontrole jesu li obnovitelji povećali izvorne gabarite kuće i jesu li bili uknjiženi vlasnici ili su svoje kuće u prošlosti gradili na divlje pa bi ih trebali legalizirati

To sve podsjeća i na traženja jedne manjine da budu oslobođena plaćanja sudskih troškova za tužbe protiv države ili drugih institucija, a koje su izgubili. Kako je to u konačnici riješeno nije mi poznato. Samo znam da svi ostali građani moraju pod prijetnjom ovrhe plaćati sudske troškove, osim ako su socijalni slučajevi i nemaju nekretninu.

Poštuje li se članak 14. Ustava Republike Hrvatske „Svi su pred zakonom jednaki".

Mira Ivanišević