Neka pitanja...

Sve dosadašnje izvršne i zakonodavne vlasti su krive za sadašnje stanje u našoj domovini.

Radi sadašnjih previranja i novih zaduživanja države želim posjetiteljima portala prenijeti sadržaj odgovora Ministarstva pravosuđa od 03.siječnja 2013. u cijelosti.

Odgovor sam dobila na moj zahtjev za pristup informacijama.

„Ovim putem Vas obavještavamo da je vaš zahtjev usvojen te Vam dostavljamo tražene informacije u okviru nadležnosti Ministarstva pravosuđa RH, a vezano uz Ugovor o pitanjima sukcesije – Aneks G (NN – Međunarodni ugovori, broj 02/2004) te revidiranje Zakona o općem oprostu.

Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije ne primjenjuje se direktno iz razloga što je samim Aneksom G u članku 4. propisano da će „države sljednice poduzeti mjere koje mogu zahtijevati opća načela prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u ovome Aneksu, kao što je sklapanje dvostranih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih nadležnih tijela".

Drugim riječima, odredbe Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije nije moguće neposredno primijeniti, dakle, nema mogućnosti direktnog vraćanja imovine ili obeštećenja u odnosu na pravne osobe iz republike Srbije, odnosno, Aneks G, do sklapanja bilateralnog ugovora, a zbog postavljenih općih načela, ne predstavlja podoban akt za neposrednu primjenu te ne daje pojedinačna prava osobama u konkretnim slučajevima.

Na upit vezan uz stanarska prava i stambeno zbrinjavanje, ističemo da je člankom 6. Aneksa G određeno da će se „domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivati podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj".

Temeljem navedenog 2004. godine usvojen je Program stambenog zbrinjavanja kojim se osigurava alternativni smještaj bivšim nositeljima stanarskog prava u stanovima u društvenom vlasništvu (povratnici, izbjeglice, prognanici, raseljene osobe).

Organizacija provođenja programa stambenog zbrinjavanja stavljena je u nadležnost Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, kao i nadležnost zaključivanja Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom s korisnicima stanova (povratnicima).

U odnosu na pitanje o Aneksu Ugovora o pitanjima sukcesije kojim bi bio reguliran status Republike Crne Gore, isti nije napravljen, a eventualna daljnja objašnjenja u vezi s time ulaze u djelokrug Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Vezano uz pitanje revidiranja Zakona o općem oprostu, odgovaramo da se svaki zakon može mijenjati odnosno dopunjavati, a prema članku 84. Ustava RH pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskog sabora te Vlada Republike Hrvatske."

U odgovoru Ministarstva pravosuđa navodi se Međunarodni ugovor 02/2004., a koji je Hrvatski sabor potvrdio na svojoj sjednici od 8. ožujka 2004. i donio Zakon o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije. U Aneksima A, B, C, D, E, F i G ugovora utvrđeni su uvjeti po kojima se rješava i diplomatska i konzularna imovina, arhivi, financijska aktiva i pasiva, pokretna i nepokretna imovina sve do privatne imovine i stečenih prava.

Od imovine kod Banke za međunarodna poravnanja (zlato, druge rezerve te udjeli) Hrvatskoj pripada 28,49 %.
Od diplomatske i konzularne imovine, osim nekih obuhvaćenim u drugom poglavlju, Hrvatskoj pripada 23,5 %.

Pitanja i primjedbe

- Ministrica Pusić je pregovarala s Vladom Slovenije po pitanju duga Ljubljanske banke našim poslovnim bankama. Spominjalo se je da će se to rješavati u sklopu Ugovora o pitanjima sukcesije. Je li ugovor o sukcesiji pravovaljan jer se u njemu još uvijek navodi Savezna Republika Jugoslavija? Je li bilo potrebno do 2013. napraviti izmjenu i dopunu Ugovora? Je li Crnoj Gori od strane Hrvatske oproštena ratna šteta napravljena na jugu Hrvatske? Koga Hrvatska tuži u Haagu za ratnu štetu i genocid ? Saveznu Republiku Jugoslaviju ili Republiku Srbiju i Crnu goru? Na koji način će se riješiti dug Ljubljanske banke? Hoće li se za taj dug umanjiti naš udio od 28,49%?

- Je li Republika Hrvatska konačno dobila u vlasništvo i u posjed 23,5 % diplomatske i konzularne imovine? Može li nešto od toga prodati i smanjiti zaduživanja? Je li Vlada smanjila broj zaposlenika po raznim našim predstavništvima ili ih je zadržala prema komunističkoj maniri zapošljavanja podobnih?

- Stambeno zbrinjavanje prognanih, izbjeglih, raseljenih i povratnika u gradove izvan Područja posebne državne skrbi je nepregledno, javnosti nepoznato i omogućava još jedan vid korupcije. Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora donio je 26. lipnja 1998. (NN 92/98) Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba uz suradnji s UNHCR-om za sve kategorije osoba, definiranih Ženevskom konvencijom.

U Programu vlada potvrđuje preuzetu obvezu glede provođenja ustavnog prava VLASNIKA na korištenje, stupanje u posjed i slobodno raspolaganje imovinom. Isto tako će imenovana komisija raditi u suradnji s Nacionalnim odborom za praćenje provedbe Programa o uspostavi povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života NA RATOM STRADALIM PODRUČJIMA RH i kada je moguće osobama koje nisu vlasnici stana ili kuće, posebice onima koje su živjele u stanovima u društvenom vlasništvu pokušati pronaći trajni smještaj, za slučajeve kada to utječe na povratak.

Zakonom o područjima posebne državne skrbi su regulirani svi uvjeti povratka na području PPDS, nakon 10 godina korištenja državnih stanova i kuća iste se može otkupiti i da će se privremeno korištena imovina po službenoj dužnosti vratiti u posjed vlasnicima do 31.prosinca 2002., itd.

- Vlada RH-e može samostalno donijeti svoje odluke i zaključke. Tako je 12.lipnja 2003. (NN 96/03), a pozivom na Program NN 92/98 i na definiciju Ženevske konvencije iz 1951. proširila stambeno zbrinjavanje i na područja izvan PPDS s rokom za podnošenje zahtjeva povratnika za stambeno zbrinjavanje do 31.prosinca 2004. Odlukom istog datuma (NN 100/03) za provedbu ovlastila Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo, a koje bi u ime RH-e od Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama određeni broj novoizgrađenih stanova na obročnu otplatu i to prema Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji NN 109/2001. U svezi s tim pitanjem uslijedili su i drugi Zaključci objavljeni u NN 82/04, 179/2004, 79/2005 i 76/07.

25.kolovoza 2006. Vlada je donijela Zaključak objavljen u NN 96/06, prema kojem bi po modelu Javno/privatnog partnerstva sagradila 3600 stanova, odnosno 194.860 m2, a kupnjom bi osigurala još 400 stanova proračunskim sredstvima, sa zaštićenom najamninom. Za realizaciju je ovlašteno Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka i Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

29.svibnja 2008. Vlada je donijela zaključak i Odluku NN 63/08 u kojima je za Provedbu stambenog zbrinjavanja povratnika, izbjeglica, prognanika i raseljenih osoba na području izvan PPDS prepustila Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i Vodnoga gospodarstva i to za zahtjeve podnesene najkasnije do 01. listopada 2008.
 Bivša premijerka je u poglavlju pravosuđe i ljudska prava navela se mora osigurati još nešto više od 2000 stanova za povratnike.

Nejasnoće

Morala sam navesti bar dio vladinih odluka, a prije svega i zbog toga što se stalno produžavaju rokovi za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, dok se kod svih drugih postupaka sve institucije strogo pridržavaju zadanih rokova. Prema svemu sve vlade nakon 2000. nisu se potrudile izraditi programe za gospodarsku obnovu zemlje koji bi obvezivali i sve privatizacijske ratne profitere i da su na taj način omogućile, prije svjetske krize, rad većini građana, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. U gospodarsko stabilnoj državi bi i svi povratnici bili lakše zbrinuti. Kao da su svi svoju moć vladavine prvenstveno uložile u zbrinjavanje izbjeglica, povratnika, prognanika i raseljenih osoba u gradove Zagreb, Split, Zadar i ostale izvan PPDS i u tu svrhu trošila su se proračunska sredstva i dizali krediti.

Kod svega nije nam jasno: - kako se uklapaju u Ženevsku konvenciju svi oni koji su napustili te gradove svojom voljom i otišli s nadom da će se vratiti kao pobjednici, - radi li se o stanarima koji su od kriminalaca izbačeni iz svojih stanova, od kojih su neki svoja prava ostvarili na sudu, a radi se i o manjem broju slučajeva, - zbog čega se stanarsko pravo, koje je ustavom ukinuto, izjednačava s vlasništvom, - zbog čega se ne poštuju zakoni RH i to Zakon o stambenim odnosima SFRJ koji je bio na snazi do 1996. i nakon toga Zakon o najmu stanova, - stambena izgradnja u komunizmu je bila drugačija od gradnje stanova u tržnoj ekonomiji, - bili bila manja šteta da se onima koji su imali prebivalište prijavljeno na tim stanovima, a ujedno zadovoljavaju uvjete Ženevske konvencije, isplati iznos po kojem su stanovi bili prodavani, jer je i društveno vlasništvo Ustavom ukinuto, - koliko sredstava je do sada dobiveno iz fondova EU, - zbog čega se ne uvažava presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu u svezi tužbe Kristine Blečić iz Zadra,itd.

Ministar Grčić je rok za podnošenje zahtjeva ponovno produžio do 31. kolovoza 2013., jer da na području RH, BiH, Srbije i Crne Gore treba zbrinuti 74 000 osoba u vrijednosti 584 milijuna €. Ministrica Pusić je pozvala sve korisnike programa da svoj status riješe u Hrvatskoj. Želi li mijenjati sliku stanovništva u gradovima kao što se je dogodilo n.pr. u Kninu u kojem je prema popisu stanovništva iz 1910. živjelo 65,30 % Hrvata, a prema popisu iz 1991. 13,50 %. Stambena nezbrinutost, velike rate za otplatu stambenih kredita su i jedan od razloga zbog čega mnogi mladi školovani ljudi napuštaju Hrvatsku.

Ministarstvo pravosuđa u svom odgovoru navodi da prijedlog za izmjenu ili dopunu zakona može HS-u predložiti svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela HS-a te Vlada RH-e.
Kako spriječiti tolike nepravde nanesene žrtvama agresorskog rata, njihove boli i zdravstvene tegobe?

Zakon o općem oprostu bi trebalo izmijeniti i nadopuniti da nijedna osoba koja je bila civilni ili vojni djelatnik na područjima pod srpskom okupacijom ne može politički aktivno djelovati u RH, a može se ugraditi i druge propise koji bi olakšavali procesuiranje n.pr. silovatelja. Udruge neka izrade te izmjene i pronađu zastupnika koji bi izmjene predložio HS-u. Neka se razvije debata, bez obzira tko ima većinu. Njihova javna očitovanja bi mogla utjecati na brojniji izlazak građana na parlamentarne izbore i njihove biračke odluke.

Koliko uzburkanih strasti, žalosti i osjećaja nepravde se je još jače pobudilo namjerom postavljanja ćiriličnih natpisa u Vukovaru. Hrvatska je poznata po mijenjanju Ustava RH-e prema političkim interesima stranaka na vlasti, a nema zakona koji nije bio izložen izmjenama i dopunama objavljenima u više brojeva Narodnih novina, pa se građanin snađi kako znaš.

Članak 12. Ustava RH glasi:
U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu MOŽE uvesti i drugi jezik te ćirilično pismo po uvjetima propisanim zakonom.

Račanova vlada je vrlo brzo donijela Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, kojeg je potvrdio HS i proglasio predsjednik države stjepan Mesić 19. prosinca 2002., a na temelju članka 88 Ustava RH-e.

Taj zakon RH izradila je prema Ustavu RH-e i još 13 raznih povelja i konvencija i obvezala se na poštivanje i zaštitu prava nacionalnih manjina i drugih temeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i međunarodnoga pravnog poretka, svim SVOJIM DRŽAVLJANIMA.

U članku 7. RH osigurava u toč.1. služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službene svrhe. ( Je li to u suprotnosti s čl. 12. Ustava RH-e?)

U toč.3. uporabu svojih znamenja i simbola (Jesu li u to uključeni i četnički simboli? Pa se razne vjerske srpske parade u Vukovaru i odvijaju sukladno s našim zakonom. Analiziranje ostalih točaka prepuštam onima koji će event. zatražiti izmjenu zakona. U članku 9. toč.2. pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da se obrazac osobne iskaznice tiska i popunjava i na jeziku i pismu kojim se služe.

U članku 11. toč.3. Školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine mogu se osnivati, te odgoj i obrazovanje provoditi za manji broj učenika od onog koji je propisan za školske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu. ( Ali dozvoljeno je ukidanje škola na hrvatskom jeziku s manjim brojem đaka.) Toč.5. Pravo je i obveza učenika koji se odgajaju i obrazuju na jeziku i pismu nacionalnih manjina da uz svoj jezik i pismo uče hrvatski jezik i latinično pismo. (Je li hrvatski jezik postao jezik pod B? Zar ne bi bilo razumnije da se u osnovnim, srednjim i višim školskim ustanovama nastava svih predmeta odvija na hrvatskom jeziku i pismu, a da sve nacionalne manjine imaju pravo na dodatnu nastavu, prema svom izboru predmeta, na svom materinom jeziku, na taj način bi se uštedjela i velika proračunska sredstva. )

Članak 46. Ustava RH-e glasi: „Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, slati prijedloge i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor." Udruge i pojedinci imaju i ustavna prava da nakon temeljite analize Ustavnog zakona o pravima manjina i drugih zakona izrade svoje primjedbe i prijedloge, bez diskriminacije bilo koje manjine, i iste dostave mjerodavnim. Zakoni se mogu mijenjati i nadopunjavati. Kukuriku političari ne će odustati od svojih namjera, a sve uz tvrdnje da je zakone potrebno poštivati. Izgleda da su zakoni o srpskoj manjini zabetonirani za sva vremena.

Mira Ivanišević