Jesu li sve dosadašnje i sadašnja vlada omogućavale nemaran i nestručan rad državne administracije, županija i jedinica lokalne samouprave, mito, korupciju i nepoštivanje zakonskih odredbi ?

1) Članak 46. Ustava Republike Hrvatske, Zakon o pravu na pristup informacijama NN 172/03, Etički kodeks državnih službenika NN 49/06 daju građanima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor. Uvjerena sam da mnogi službenici nisu upoznati sa svojim dužnostima. Građani samo u rijetkim slučajevima dobiju odgovor. Većinom vlada administrativna šutnja.

2) Vlada katastrofalno stanje u izgradnji stambenih i ostalih građevinskih objekata zbog nedostatka pravovremenog rada građevinskih inspekcija. Na predstavku građana ministrica Marina Matulović Dropulić dipl.ing.arh. je svojim dopisom Urbr. 531-01-07-02 od 03.kolovoza 2007. odgovorila slijedeće: « Točno je da građevinskih inspektora ima malo, jer je za ta radna mjesta potreban građevinski ili arhitektonski fakultet i najmanje 5 godina radnog iskustva. Osim toga stručnjaci tog profila mnogo su bolje plaćeni u privatnom sektoru. Ministarstvo stalno objavljuje natječaje ali se na njih, upravo iz spomenutih razloga, kandidati ne javljaju. « Ministrici i njezinim suradnicima uopće ne pada na pamet da zbog velikih problema promjene uvjete za građevinskog inspektora, jer taj rad mogu raditi ljudi sa srednjim ili višim stupnjem obrazovanja uz određeni broj godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom za tu djelatnost. Zadnjih dana vidimo kaos i prebacivanje krivice s jednog na drugog kod gradnje na više mjesta u Zagrebu. Na te događaje se nije službeno oglasilo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

3) U dopisu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Urbr. 531-05-05-2 od 13. listopada 2005. između ostalog navedeno je i slijedeće: «Nadalje, obzirom da Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine ne poznaje društveno vlasništvo pa tako niti institut stanarskog prava odnosno prema tom Ustavu ustavna kategorija isključivo je pravo vlasništva, društveno vlasništvo na stanovima otkupom se transformira u privatno.» Ustav RH-e ne vrijedi za sve građane, jer u zemljišnim knjigama još nije brisano društveno vlasništvo na česticama zgrada privatnih vlasnika, premda su zahtjevi za brisanje predani u roku još 1997. godine. Nekim vlasnicima je i izvršeno brisanje. Ne zna se je li po prijateljskoj vezi ili mitu.

4) Javno privatno partnerstvo prezentira se kao da je privatni partner sponzor, a ne da za svoja uložena sredstva traži višestruku zaradu. Gdje se tu nalazi dobrobit građana ? Pravu korist imaju razni gospodarstvenici u sprezi s političarima. To partnerstvo omogućava mito i korupciju.

5) Katastrofa na Kornatima otkrila je kako uopće funkcionira vatrogasna služba. Je li i za taj nered kriva vlada ? Nema pravilnog školovanja i doškolovanja ljudi, tehničkih sredstava, ispravnih letjelica za gašenje i jedne ujedinjene stručne zapovjedne službe. Dolaze li i na ta radna mjesta ljudi po političkoj podobnosti a ne stručnoj ? Ostale su ožaloštene obitelji kojima nijedan novac ne može nadoknaditi gubitak. Možemo moliti Boga da ne doživimo veče prirodne katastrofe, jer ne znamo koju pomoć bi u tim slučajevima dobili od odgovornih institucija. Valjda samo druže snađi se.

6) U slijedećem slučaju ne radi se valjda o mitu i korupciji ali sigurno se radi o nestručnosti ili kupovanju političkih bodova kod susjednih država ili EZ-e na štetu građana Hrvatske. U postupku sukcesije SFRJ 2002. i djeljenja nekretnina u vrijeme ministra Picule zgradu ambasade u Parizu dobila je R Hrvatska i zgrada je bila procijenjena na 12 milijuna eura a ponuda je 2006. bila, prema navodima u «Nacionalu» 7,1 milijun eura. Tko će odgovarati za gubitak od 6 milijuna eura, jer se tada procijenjena vrijednost nije ni mogla dobiti na tržištu ? Najtragičnije je što nitko za ništa ne odgovara a niti se vrše zakonske promjene na osnovi stanja koji imamo u zemlji. Sve ostaje zabetonirano, ali na ponovnu izmjenu Ustava, na štetu građana, se razmišlja.

Mira Ivanišević

{mxc}