Planska srbizacija hrvatskog etničkog područja

Genocid je prema međunarodnom pravu, zločin za djelo učinjeno s namjerom da se potpuno ili djelomično unište narodne, vjerske, rasne ili etničke skupine ljudi.

Bila bi neskromna kada bi tvrdila da sam u potpunosti upoznata sa svim metodama takvih radnji nad Hrvatima, a za tu temu ne posjedujem niti odgovarajući studij, ali mogu samo navesti podatke dostupne svima, a zaključke prepuštam čitateljima ako budu imali volje pročitati.

1) Cicvarićev recept „Srpski separatiste" objavljen u „Jadranskoj pošti" 12. srujna 1925. u kojem je između ostalog navedeno: „ Ova država danas stoji na Srbima. I to će možda uvijek tako ostati. Mi moramo postaviti sebi kao glavni zadatak da ovu državu napravimo Srbijom. Treba Srbe što više naseljavati po Makedoniji, Bosna i Hercegovina moraju biti čisto srpske. Što se tiče Bosne i Hrvatske, tamo treba energično potiskivati i katolike i muslimane, tamo treba Srbima dati najpunijeg maha gdje god se može, zemlju treba oduzimati od katolika i muslimana i davati je Srbima." Po toj preporuci djelovali su sve do 1990., a prikriveno i dalje.

2) Kraljevina SHS je zloupotrijebila agrarnu reformu kao sredstvo nacionalne politike. Ključni dokumenti za agrarnu reformu donijeti su u tzv. parlamentarnoj proceduri, odnosno putem vladinih uredaba. Odnosila se je i na privatno vlasništvo. Za oduzeto se je plaćala 10 puta manja vrijednost od ekonomske. Do početka 2. svjetskog rata isplatilo se je samo 20% od predviđenog.

Agrarna reforma kao jedna opravdana socijalna mjera doživjela je jednu od najvećih zloupotreba monarhističkog režima. Zemlja se je dijelila najprije doseljenicima iz pasivnih krajeva, a oduzimala veleposjednicima, stranim državljanima i tuđim dinastijama bez naknade. Opširni podaci na Wikipedia – slobodnoj enciklopediji.

3) Nakon pobjede komunističke revolucije izvedena je nova agrarna reforma prema Zakonu iz 1945. s kojom su ukinuti veći posjedi i u kojem je uključena eksproprijacija posjeda banaka, akcionarskih društava, poduzeća, crkava i manastira uz agrarni maksimum 35 ha, koji je zakonom iz 1953. smanjen na 10 ha. U tom razdoblju je podijeljeno 1 600 000 hektara na 180 000 mjesnih interesenata, 70 000 bezemljaša i oko 66 000 kolonista. (Od 1920. do 1929. u Zagrebu je u sklopu Ministarstva za agrarnu reformu Kraljevine SHS djelovala Agrarna direkcija.

Opširni podaci u ARHINET arhivi.) Ove reforme nisu pridonijele gospodarskom porastu jer su se davale premalene površine, a koje su poslužile samo naseljavanju.

Banja Luka i zločini 1945.

4) Historija Bosne i Hercegovine – UNHCR tekstovi. Neki izvadci: „ Velikosrpska hegemonistička politika zadnjih 150 godina nije se u biti promijenila. Osnovni cilj joj je osvajanje teritorija, prodor na zapad preko Drine, progon i usisavanje nesrpskih naroda radi ostvarenja Velike Srbije i to da svi Srbi žive u jednoj državi. Promjena etničke strukture vrši se kolonizacijom osvojenih teritorija.

Provode ratove i agrarne reforme na osvojenim područjima radi kolonizacije srpskog stanovništva. U Kraljevini SHS 1918. 1919. u Sloveniji i Hrvatskoj provedena je agrarna reforma u malo blažem obliku. Ta agrarna reforma jedino nije provedena u Srbiji, u granicama bivšeg Beogradskog pašaluka do 1912. Prema njoj oduzeto je bivšim zemljoposjednicima u KSHS 1 924 307 hektara zemlje i tako podijeljeno na 614 603, pretežito srpske obitelji.

Banja LukaPovijesno, Banja Luka nije srpski grad. (Isti izvor.) Srbi su se planirano naseljavali u XIX. stoljeću. Krajem 1919. na osnovi diskriminirajućeg zakona iz Lijevce plodnog polja u općini Banjaluka CityofBanjaLukaPentagonIpotjerani su terorističkim metodama genocida Bošnjaci ( marš smrti) i ostali. Napušteno su zauzele uglavnom srpske obitelji, bezemljaši solunaši. 1878. nijedna srpska obitelj nije bila vlasnik tih zemljišnih posjeda.5) Povijesno, Banja Luka nije srpski grad. (Isti izvor.) Srbi su se planirano naseljavali u XIX. stoljeću. Krajem 1919. na osnovi diskriminirajućeg zakona iz Lijevce plodnog polja u općini Banjaluka potjerani su terorističkim metodama genocida Bošnjaci ( marš smrti) i ostali. Napušteno su zauzele uglavnom srpske obitelji, bezemljaši solunaši. 1878. nijedna srpska obitelj nije bila vlasnik tih zemljišnih posjeda.

Nakon provedene agrarne reforme došlo je do promjene demografske i vlasničke strukture. Prema vjerskoj pripadnosti bilo je u Banjaluci 1879.: - 67,71% muslimana, a danas 19,35%, - pravoslavaca 19,80%, 1948. 34,78% i 1991. 49,3%, - katolika 10,52%, 1953. 28,34% i 1991. 10,97%. Povećanju udjela srpskog stanovništva doprinio je i korpus JNA od 25000 vojnika i 700 časnika pretežito iz Srbije i Crne Gore koji su se stalno nastanili.

6) Nakon 1945. godine je u Hrvatskoj došlo do protjerivanja, ubijanja, zatvaranja Hrvata sve pod optužbom da su bili državni neprijatelji i zbog neprijateljskog djelovanja protiv NOB. Nekretnine su se konfiscirale, nacionalizirale, oduzimale i dijelile zaslužnima, pretežito Srbima, ili su zemljišta ostala zapuštena.( Udbina, Zrin, Gvozdansko, Kostriči i ostala mjesta i sela. Bilo je planskog naseljavanja Srba u selima gdje su Hrvati masovno poklani ili potjerani. Još do danas nije RH riješila pitanje povratka oduzetih nekretnina bivšim vlasnicima ili njihovim nasljednicima.)

Isto tako je na raznim marševima poslije Bleiburga kroz Sloveniju, Hrvatsku i ostale republike poubijano preko sto tisuća domobrana, ustaša i civila bez suda. Trebalo je smanjiti broj Hrvata u najboljoj životnoj dobi, pa se možemo upitati je li i to smišljeni genocid i to bez obzira tko ga je provodio. Broj Hrvata se je smanjivao i zbog loših gospodarskih prilika, premda je i u tom razdoblju jedan sloj građana živio privilegirano i dobro, pa mogu žaliti za prošlim vremenima.

Poznato je da je đacima hrvatske nacionalnosti iz ruralnih sredina (navodno su potomci ustaša) bio često onemogućen upis u škole koje su osposobljavale mlade ljude za državne službe. Pa je tako poznat postotak n.pr. u Splitu zaposlenih milicajaca, carinika i drugih srpske nacionalnosti i drugih.

Agresija 1991.

7) Kao u Banjaluci tako je i u svim gradovima po SRH postojao ogroman broj vojnika, kasarni, komandi s oficirskim kadrom, ponovno u većini iz Srbije i Crne Gore. Stanovi za taj kadar su se gradili na konfisciranim, nacionaliziranim, eksproprijacijom ili malo plaćenim građevinskim terenima. Sve na štetu hrvatskih vlasnika koje je doprinijelo njihovom osiromašenju. Srbi su tako zabilježili porast u hrvatskim gradovima (kao vojno i upravno osoblje), a posebni vid rafiniranog koloniziranja je bila prikrivena kolonizacija priobalnih mjesta (vikendice).

8) Nakon 1990. srpska agresija na Hrvatsku izvršila je ponovni genocid i progon Hrvata iz svojih domova. Radi zastrašivanja su ih ubijali, mučili, odvodili u logore itd., pa je stanovništvo, bar ono koje je moglo, otišlo u progonstvo s kesama u ruci, mnogi i u prekomorske zemlje, a mnogi se i nisu vratili u svoje domove. Ponovno je ostao prazan prostor u potpunosti očišćen od Hrvata i drugih manjina.

U nekim srpskim filmovima smo mogli vidjeti kako se po Srbiji prodaje pokretna imovina ubijenih i potjeranih Hrvata i drugih manjina. Demografska slika se je ponovno promijenila na štetu Hrvata. Ugledni predsjednik HGK-e i mnogi ostali nas pripremaju na uvoz radne snage s istoka, jer mi izumiremo. Možda sada to naseljavanje ima neko novo EU kulturno ime. Svemu tome je pridonijelo i namjerno stambeno ne zbrinjavanje hrvatskih obitelji, znanstvenika, stručnjaka i radnika.

Pitanja

9) Moram se upitati kakvi su to ljudi koji upravljaju našom zemljom. Svojim postupcima kao da prihvaćaju sve te stoljetne nepravde i tiranije nad hrvatskim narodom. Zbog čega? Zbog ulaska u EU i svojih potpuno neznačajnih pozicija za narod u njoj? Sami kažu da trebamo biti samo nazočni i čuti o čemu se raspravlja i u tu svrhu kupovati skupe „radne" prostorije. Ili su im potpuno strana domoljubna razmišljanja i ponos na vlastite korijene.

1991.Nakon 1990. srpska agresija na Hrvatsku izvršila je ponovni genocid i progon Hrvata iz svojih domova. Radi zastrašivanja su ih ubijali, mučili, odvodili u logore itd., pa je stanovništvo, bar ono koje je moglo, otišlo u progonstvo s kesama u ruci, mnogi i u prekomorske zemlje, a mnogi se i nisu vratili u svoje domove. Ponovno je ostao prazan prostor u potpunosti očišćen od Hrvata i drugih manjina.Ignoriraju li patnju naroda u domovinskom ratu, bar nju nisu mogli zaboraviti niti pravdati da smo ju kao fašisti zaslužili. Za neke stvari se može naći opravdanje, jer prvi Ustav RH, njegovu izmjenu i zakone donosio je uglavnom stručan kadar iz komunističkog režima, pa tako i Zakon o manjinama, pa drugačije nije ni mogao niti znao.

Kako dopuštaju da bratska Srbija traži, skoro ultimativno, povlačenje naše tužbe u Den Haagu, pa će onda i oni svoju. To znači da trebamo prihvatiti i oprostiti sve masakre, ubijanja, silovanja, ekocida, kulturocida, sve žrtve i invalide, materijalne štete itd. kao da se nije sve to i dogodilo. Predstavnik srpske izvršne vlasti putuje u Haag radi obnove postupaka protiv naših generala, a naš premijer se niti ne sjeti gosp. Marića u srpskom zatvoru (bar mediji nisu spominjali tu temu), ali bilo je važno da pokazuje visinu snijega u Zagrebu.

Gospođa Škare Ožbolt se hvali mirnom reintegracijom Podunavlja, jer da takav primjer ne postoji u svijetu prema kojem je pobjednik dao tako velika prava kao Hrvatska srpskom agresoru koji je zadržao sva radna mjesta u državnim i ostalim službama, osnivanje zajednica općina itd. Stvarno kako to da takav svijetli primjer nije UN uspio provesti nigdje u svijetu?

Mirna reintegracija je spasila mnoge živote hrvatskih branitelja, ali je li morala biti kupljena baš takovim ustupcima. Dalje je rekla da bi promjena i dopuna Zakona o manjinama bila neproduktivna. Za koga? Kada nam je poznato da se je u Hrvatskoj mijenjao Ustav i mnogi zakoni prema potrebama političkih garnitura na vlasti.

Mnogi zakoni su se usklađivali sa EU zakonima, pa se i zakon o manjinama može uskladiti s modernim liberalnim zakonima o manjinama u EU. Skupovi u Vukovaru zbog protesta ćiriličnih natpisa će možda samo pokazati protest dijela većinskog naroda ali je teško za vjerovati da će imati utjecaj na izvršnu i zakonodavnu vlast. I masovni protesti u mnogim državama EU ne uspijevaju nešto promijeniti, a kod nas se na skupove može poslati specijalce. Bolan bi bio svaki udarac po leđima branitelja, udovica i ostalih.

Mira Ivanišević