Rat šećernom repom

U tisku su se pojavili članci da je iz Hrvatske dano 7,5 milijuna eura na ime uzgoja šećerne repe za hrvatsko tržište. U međuvremenu je taj iznos porastao na 15 milijuna €. Vlada Republike Srbije je obustavila isporuku šećerne repe u Hrvatsku. I kako sada dalje? U hrvatskim medijima više se ne analizira tko je kome dao i kako će se ta sredstva eventualno dobiti natrag.

Prema Zakonu o pravu na informacije uputio se je upit sa zamolbom na odgovor po svim nejasnoćama Ministarstvu poljoprivrede i Hrvatskoj gospodarskoj komori prije svega zbog čega se ta sredstva nisu uložila u Hrvatskoj ili u sistem navodnjavanja.

Dobili su se sljedeći odgovori:

SrbijaKontroliraju li se u Hrvatskoj transferi velikih novčanih sredstava? Znači li to da Srbija može kršiti sve dogovore i međunarodne ugovore? O kakvom gospodarskom partneru se onda radi, bez kojeg Hrvatska teško može opstati – pogotovo turizam i kojemu treba sve oprostiti?a) Ministarstvo poljoprivrede je odgovorilo: - Uzgoj šećerne repe u Srbiji ugovorile su i financirale hrvatske šećerane temeljem vlastite poslovne odluke na koju nije utjecalo niti jedno od tijela državne uprave. RH nije uložila iz Državnog proračuna nikakva sredstva za uzgoj šećerne repe ili bilo kojeg drugog proizvoda u nekoj drugoj državi pa tako niti u Srbiji. O uvjetima pod kojima su hrvatske šećerane ugovorile za svoje potrebe uzgoj šećerne repe, uključujući i eventualne garancije, stranka bi se trebala obratiti izravno šećeranama ili pak Hrvatskoj gospodarskoj komori, koja objedinjava i zastupa interese svih hrvatskih tvrtki.
– Do sada je 19 županija u potpunosti izradilo plan navodnjavana. Nacionalni pilot projekti navodnjavanja obuhvaćaju ukupno 10.150 ha. Do 2011. godine izrađena je ili je u izradi projektna dokumentacija različite razine za 71 sustav javnog navodnjavanja. - Radi se na sanaciji i rekonstrukciji postojećih i izgradnja novih sustava za navodnjavanje.
Procjenjuje se da će za provedbu navedenih ciljeva biti potrebno uložiti ukupno 4,4 milijarde kuna i to za dovod vode i sustave na parcelama.

PITANJE: Je li za jednu državu važnije osigurati proizvodnju dovoljne količine hrane i osloboditi se uvoza mnogih po zdravlje štetnih namirnica ili graditi i kupovati stanove u gradovima u i izvan Područja posebne državne skrbi za povrat navodnih srpskih izbjeglica?

b) Hrvatska gospodarska komora temeljem upita građana odgovara: - Ugovaranje proizvodnje šećerne repe od strane hrvatskih šećerana na površinama u Republici Srbiji dio je komercijalnih uvjeta poslovanja svake šećerane kao poslovnog subjekta i smatra se poslovnom tajnom. HGK nema detaljne spoznaje u uvjetima ugovaranja proizvodnje repe niti načinu na koji je ona trebala biti plaćena, odnosno da li je plaćena avansom. – RH je zajedno sa R Srbijom potpisnica sporazuma o CEFTA-i. Zabranom izvoza šećerne repe Srbija je prekršila odrednice ovog sporazuma o slobodnom protoku roba između država članica. HGK nema instrumenata kojima bi utjecala na odluke Vlade R Srbije odnosno njenog resornog Ministarstva poljoprivrede koje je ovu zabranu uvelo. – HGK ne bavi se financiranjem poljoprivredne niti bilo koje druge vrste proizvodnje, te prema tome nije imala mogućnost financiranja hrvatskih poljoprivrednika u proizvodnji šećerne repe.

Kršenje ugovora

PITANJA: - Koji poslovni subjekt može uložiti 15 milijuna eura za uzgoj kulture čiji uzgoj je ovisan o mnogim faktorima? Je li izvor tih sredstava njegova dobit? Ako je, je li na nju platio porez ili je možda oslobođen plaćanja poreza na ime investiranja u jednu nesigurnu državu? Je li dobio bankovni kredit za cijeli iznos ili samo na avansni dio, ako ga je bilo? Na koji način će vratiti kredit? Možda će ga izbacivati banke na ulicu ili su ipak dobile sigurne garancije? Kontroliraju li se u Hrvatskoj transferi velikih novčanih sredstava? Znači li to da Srbija može kršiti sve dogovore i međunarodne ugovore? O kakvom gospodarskom partneru se onda radi, bez kojeg Hrvatska teško može opstati – pogotovo turizam i kojemu treba sve oprostiti?

Ako se sve radi o poslovnoj tajni poslovnog subjekta i mi ne bi trebali imati uvid u njegovo poslovanje, zbog čega nas onda novinari uznemiravaju s polovičnim informacijama? Zbog čega se javlja ministar Ministarstva poljoprivrede da možemo biti sigurni u opskrbu šećerom? Radi li se o strateškoj živežnoj namirnici i postoje li potrebne zalihe? Uvozimo li šećer i koje kvalitete?

Narode za tebe je najbolje da živiš u neznanju i da se treseš za svoje plaće, mirovine i radna mjesta, jer s tobom vladaju veoma pametni i pošteni političari, državni odvjetnici, porezni inspektori i veliki novonastali gospodarstvenici kojima se može vjerovati.

Mira Ivanišević

.