Otvoreno pismo organizaciji "Human rights watch"

Razlozi za moje obraćanje vašoj uglednoj svjetskoj organizaciji i vašem zalaganju za zaštitu ljudskih prava diljem svijeta su slijedeći:

1) Vaš Godišnji izvještaj 2012. o radu Hrvatske i osvrt „Hrvatska se još ima suočavati s prošlošću" objavljeni na vašoj web stranici.

2) Članak „Ljudska prava – Hrvatska zaostaje" objavljen u novini Slobodna Dalmacija dana 24, siječnja 2012.

3) Vama upućen dopis Udruge Proljeće – privatnih vlasnika stanova, kuća i zemljišta iz Splita od 28.11.2005., na njemačkom jeziku, na vašu izjavu o temi „Sudska odluka sprečava povratak izbjeglica", a koja je bila objavljena na vašoj web stranici.

4) Vama upućen dopis Udruge Proljeće broj.665 od 07.09.2006. na hrvatskom jeziku, kao odgovor ili prigovor na vaše izvješće „Desetljeće razočaranja; nastavak prepreka reintegraciji srpskih povratnika".

U svim godišnjim izvješćima, je uz ostalo, najviše pažnje poklonjeno „povratku i reintegraciji Srba" u Hrvatskoj. U svim svojim izlaganjima ste pokazali manjkavo ili nikakvo poznavanje zakona o stanovanju, načina izgradnje takozvanih društvenih stanova u SFRJ (inače nepostojeći oblik gradnje u drugim državama) i sadašnju gradnju stanova u tržnom gospodarstvu. Možda razlozi vaše neupućenosti leže na inertnosti hrvatskih političara i utjecaju bezbroj civilnih organizacija za zaštitu ljudskih prava u RH-oj koje se zalažu za ljudska prava samo jedne manjine a ne svih građana.

Udruga Proljeće iz Splita vas je željela, izgleda bez uspjeha, upoznati s našom specifičnom stambenom problematikom i ujedno vas je zamolila da proučite naše zakone o vlasništvu i stanovanju prije davanja svojih izvješća.

Za gradnju društvenih stanovaPovratak SrbaU svim godišnjim izvješćima, je uz ostalo, najviše pažnje poklonjeno „povratku i reintegraciji Srba" u Hrvatskoj. U svim svojim izlaganjima ste pokazali manjkavo ili nikakvo poznavanje zakona o stanovanju, načina izgradnje takozvanih društvenih stanova u SFRJ (inače nepostojeći oblik gradnje u drugim državama) i sadašnju gradnju stanova u tržnom gospodarstvu izdvajalo je radno stanovništvo iz svojih plaća u stambeni fond. Društvene stanove je dobilo samo oko 18% uplatitelja. Kako je društveno vlasništvo kao takovo ukinuto nakon promjene društvenog uređenja, ti stanovi su prema Zakonu o prodaji društvenih stanova išli u prodaju. Sve uvjete o prodaji možete vidjeti u Narodnim novinama NN 43/92 s minimalnim kasnijim korekcijama. Društveni stanovi su se uglavnom gradili na nacionaliziranim, konfisciranim i minimalno plaćenim terenima, pa je i cijena gradnje bila niža, na teret ostalog obespravljenog stanovništva, kojemu su oduzeta zemljišta.

Do 1996. je bio na snazi SFRJ Zakon o stambenim odnosima u kojem su navedeni razlozi zbog kojih se gubi stanarsko pravo. U studenom 1996. je stupio na snagu Zakon o najmu stanova objavljen u Narodnim Novinama NN 91/96, prema kojem je ukinuto stanarsko pravo, a stanari sa stanarskim pravom postali su zaštićeni najmoprimci.

Stanarsko pravo nije bilo pravo vlasništva, već samo pravo korištenja stana uz plaćanje najamnine.

Taj odnos vlasništva i korištenja je Ustavni sud RH-e temeljito obrazložio u svojoj Odluci objavljenoj u Narodnim Novinama NN 48/98..

U članku 6. Aneksa G Ugovora o sukcesiji se navodi: „Domaće zakonodavstvo svake države slijednice glede stanarskog prava primjenjivati će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ....". Prema tome sva pitanja bi se morala rješavati prema zakonima RH-e, a ne pod raznim političkim pritiscima.

U svom godišnjem izvješću navodite:" Hrvatske vlasti počele su provoditi odluku iz rujna 2010. (valjda je to isto bio jedan od uvjeta/ucjena za zatvaranje Poglavlja 23. i završetak pregovora s EU) da se Srbima kojima su u ratu 1991-1995. oduzeta stanarska prava dopusti otkup stanova uz popust do 70%, što je bila ključna prepreka povratka Srba u urbana područja.( Valjda se misli na gradove izvan područja posebne državne skrbi kao Zagreb , Split i druge.) Od 1140 kućanstava koja su hrvatske vlasti kontaktirale i koja zadovoljavaju uvjete za sudjelovanje u tom programu, do rujna 2011. godine 610 kućanstava podnijelo je zahtjev za kupnju stanova. Međutim zbog..... nijedan takav stan nije bio prodan."

Zadržati ću se na tih 610 stanova, koji sigurno imaju tržnu vrijednost u prosjeku 80 000 eura, a trebalo bi ih prodati kupcima koji nikada nisu bili vlasnici stanova, a stanarska prava, kako navodite nisu izgubili do 1995. jer su ista ukinuta tek 1996. godine, za najviše 30 000 eura. Ostali građani oštećeni su za takav nezakoniti, nigdje u svijetu postojeći model, za 30,5 milijuna eura. Srpske „izbjeglice", koje po Konvenciji o ljudskim pravima i protokolima to nisu, svojom su voljom otišli, napustili stanove i otišli sa svojim poslodavcima.

Vlada RH-e se je prema Poglavlju 23. obvezala osigurati još oko 2000 stanova za navodne srpske izbjeglice / povratnike u gradove izvan PPDS, u koje će morati uložiti još oko 200 milijuna €, dati ih u najam po 0,30 €/m2 i kasnije prodavati do 70% nižim cijenama.

Uz sveopću recesiju, padanju kreditnog rejtinga, uništenom proizvodnjom želite nam stvarno dobru budućnost.

Gdje u vašem cijenjenom radu se nalaze naše dosadašnje zamolbe, nas privatnih vlasnika stanova u kojima stanuju, po dekretu komunističke vlasti, bivši stanari sa stanarskim pravom - sadašnji zaštićeni najmoprimci, a u mnogima već i unuci bivših stanara. Vlasnik prima zaštićenu najamninu u visini 0,30 €/m2, nije u stanju investicijski održavati stan, mnogi stanovi su već amortizirani, vlasnici ili njihovi članovi obitelji nemaju mogućnost unajmiti stan po istim uvjetima, žive u obiteljskim zajednicama, u nesigurnoj gospodarskoj situaciji ne mogu ulaziti u dužničke odnose s bankom i kupiti stanove po sadašnjim tržnim cijenama.

Za nas ne vrijede Rezolucije Skupštine europskog parlamenta 1481(2006.) i 1096 (1996.) pa nitko ne obvezuju naše vlade i predsjednike da riješe taj problem star više od 65 godina. U našem ustavu je navedeno da vlasništvo obvezuje, ali nigdje u članicama EU se ne pretvara privatne vlasnike u socijalnu službu, pa tako ne bi smjelo biti niti U RH-oj. Vlasnike se obvezuje plaćanjem poreza i održavanjem. Obveza ove države bi bila da nam uzurpirane stanove vrati u posjed, a zaštićenim najmoprimcima osigura zamjenske stanove prije osiguravanja stanova za navodne izbjeglice/povratnike u zadnjem obrambenom ratu.

Zbog toga vas molim za vaše zauzimanje za naš problem, bar zbog vjerodostojnosti vašeg djelovanja, kao i da traženo prioritetno stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca u stanovima privatnih vlasnika ne utječe negativno na „uvjetni" datum pristupanja – u srpnju 2013., za koji su se naši političari zdušno zalagali.

U svom izvješću navodite:"Postignut je određeni napredak u obradi zahtjeva za ostvarivanje prava na mirovinu osoba srpske nacionalnosti na osnovi priznavanja rada u vrijeme rata u nekadašnjim područjima pod kontrolom pobunjenika. Prema podacima UNHCR-a, krajem lipnja je bilo obrađeno 23 568 od ukupno 24 901 zahtjeva, no samo 57% ( to je 13 433 predmeta) je bilo pozitivno riješeno, a javljali su se i stalni problemi vezani za pitanje prihvatljivosti pojedinih dokaza."

Je li sve to u skladu sa Sporazumom o sukcesiji? Sve države članice EU pa tako bi i naša trebala priznati samo one godine rada za koje se je uplaćivalo u mirovinski fond SRH-e i u fond RH-e bez obzira na nacionalnost radnika, a nikako za rad pod okupacijom. To nije bila samo okupacija već su proglasili Republiku srpsku krajinu državom, koja je imala sve institucije vlasti, pa i vojsku s atributima jedne države, a koja je izgubila rat.

Slažete li se kao promatrači ljudskih prava da sve to ide na teret umirovljenika koji su uplaćivali u mirovinski fond RH-e, koji imaju minimalne mirovine, srednje su se i snižavale, a mnogi su zbog srpske agresije izgubili mogućnost rada i uplaćivanja? (Hrvatski radnik u članicama EU dobiva mirovinu prema iznosima i godinama koje je uplaćivao u pojedinoj članici EU.)

U svom osvrtu „Hrvatska se još ima suočavati s prošlošću" navodite: „ Ali jaka reakcija na Gotovininu presudu u Hrvatskoj sugerira zemlju koja se muči s prihvaćanjem prošlosti. Presuda je izazvala bijes u Hrvatskoj, a deseci tisuća ratnih veterana i ostalih prosvjedovali su na ulicama diljem zemlje.

Hrvatske vlasti su redom zavlačile suradnju s ICTY-om. Da nije bilo pritisaka EU povezanihs pristupom u tu asocijaciju, gotovo je sigurno da Gotovina nikada ne bi bio uhićen.

Kao što je glavni tužitelj razjasnio, sud nije presudio da su rat ili cijela operacija Oluja udruženi zločinački pothvat niti da je Hrvatska država uspostavljena na nelegitimnim osnovama.. Točnije, suci su presudili da su neki aspekti vojnog napada kršili međunarodno pravo, uključujući ubijanje hrvatskih Srba civila i raseljavanje drugih, te da su generali, znajući to, nastavili s takvim postupanjem.

Nekoliko članova Hrvatske vojske optuženo je za ratne zločine, mada je njihov broj porastao posljednjih godina, najvećim dijelom zbog pritisaka iz Bruxellesa.

(Hrvati poznaju svoju prošlost i suočeni su s njom, ali ne prihvaćaju povijest koju im pišu drugi, pa niti demokrati iz EU. Građani su čitajući izvješće dobro upoznati kako je dobro da je referendum prošao „ZA", jer mi sami nikada ne bi bili u stanju postati pravna država, a bez prisile EU Gotovina „ratni zločinac" još bi bio na slobodi, a nove izjave naših i EU političara da ICTY djeluje samostalno i da EU nije imao utjecaj na zatvaranje naših generala su neistinite. Istragu o „namjernom prekomjernom" granatiranju Knina su mogle uraditi i hrvatske institucije i opovrgnuti tadašnje lažno optuživanje EU političara koji nam i sada kao „vjerodostojni" političari kroje sudbinu.)

Podaci iz knjige Ante Nazora „Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih" na hrvatskom i engleskom jeziku, nakladnika Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Zagreb, stranica 380:

„Prema novijim istraživanjima ukupna ratna šteta u RH-oj od 1991. do 2004. iznosi oko 142 milijarde US dolara: izravna ratna šteta 56,5, a neizravna oko 85,5 milijardi US dolara. Od toga šteta uništenog stambenog fonda iznosi 3,8 milijarde , a infrastrukture i telekomunikacija 2,35 milijarde US dolara."

Kako mi ne bi i dalje smatrali da je Hrvatska ponovno izložena agresiji, za sada bez oružja, ali financijskoj i političkoj, molimo da pratite razvoj naše tužbe za genocid i ratne štete protiv Srbije, da naše političare savjetujete na postupke koji bi bili na dobrobit svih građana RH-e bez obzira na nacionalnost, da ne stavljate prava srpske manjine iznad prava većinskog naroda, jer to ne doprinosi normalnom suživotu, da dozvolite Hrvatskoj predah sa svojim neosnovanim zahtjevima dok nakon svih poteškoća ne ozdravi svoje gospodarstvo i usporedno s rastom BDP počne graditi stanove za najam za sve stambeno nezbrinute građane.

Mira Ivanišević