Donosimo prilog članice Hrvatskog kulturnog vijeća Mire Ivanišević, koja je u svom tekstu postavila pitanje da li sadašnja (kao i bivše) vlade dopušta nestručan rad državne administracije, županija i lokalne samouprave – kao i korupciju i nepoštivanje zakonskih odredbi. Ta je pitanja detaljnije obrazložila potkrijepivši ih argumentima u 6 točaka. Primjerice - "Vlada katastrofalno stanje u izgradnji stambenih i ostalih građevinskih objekata zbog nedostatka pravovremenog rada građevinskih inspekcija. Na predstavku građana ministrica Marina Matulović Dropulić dipl.ing.arh. je svojim dopisom Urbr. 531-01-07-02 od 03.kolovoza 2007. odgovorila slijedeće: « Točno je da građevinskih inspektora ima malo, jer je za ta radna mjesta potreban građevinski ili arhitektonski fakultet i najmanje 5 godina radnog iskustva. Osim toga stručnjaci tog profila mnogo su bolje plaćeni u privatnom sektoru. Ministarstvo stalno objavljuje natječaje ali se na njih, upravo iz spomenutih razloga, kandidati ne javljaju. « Ministrici i njezinim suradnicima uopće ne pada na pamet da zbog velikih problema promjene uvjete za građevinskog inspektora, jer taj rad mogu raditi ljudi sa srednjim ili višim stupnjem obrazovanja uz određeni broj godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom za tu djelatnost. Zadnjih dana vidimo kaos i prebacivanje krivice s jednog na drugog kod gradnje na više mjesta u Zagrebu. Na te događaje se nije službeno oglasilo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva".

 

 

Hrvatska gospodarska komora još uvijek radi po načinu rada kakav je bio u komunističkom režimu. Svaka pravna osoba, bez obzira ne njezinu dobit, mora uplaćivati isti godišnji doprinos HGK-i. Plaćanje se vrši prema zakonskoj odredbi, bez obzira ima li pravna osoba bar neku korist od članstva. Primjerice, članstvo čak ne povlači dobivanje godišnjeg izvješća o radu komore ili neki bilten. Učlanjenje u HGK-u bi moralo ovisiti samo od volji pravne osobe. Sve je podvrgnuto tržišnoj privredi, pa bi tako i Komora morala raditi. Mogla bi naplaćivati svoje usluge, davanje savjeta, pronalaženje poslovnih partnera, ponuditi svoje programe i pružati pomoć oko traženja sredstava za realizaciju tih programa, itd..

 

 

Što je napravila bilo koja vlada u Republike Hrvatske u smislu zaštite rasprodaje dragocjene zemlje? Ni jedna od njih nije ostvarila uspješan model socijalno-tržišne izgradnje stanova, po uzoru na zapadne zemlje, čime bi se spriječilo da mnogi građani prodaju zemlju kako bi djeci omogućili primjerice kupnju stana u gradovima gdje su dobili posao. Štoviše, u Hrvatskoj je omogućeno fiktivno otvaranje tvrtki strancima kako bi mogli bez obveze prema zakonski propisanom reciprocitetu kupovati nekretnine. Postavlja se zato pitanje koliko domoljublje može biti brana rasprodaje djedovine u okolnostima kada su građani ostavljeni snalaziti se sami bez smislene podrške svoje države?