Poraz?

 Jandroković, Sanader & simili

Mnoge stvari, reklo bi se neobjašnjive, se događaju u Hrvatskoj, a koje će u dogledno vrijeme imati nesagledive posljedice. Čitav niz sramotnih i montiranih procesa hrvatskim borcima se vode pred sudovima, od onog haaškog do domaćih. Međutim, začudo, o srpskim zločinima se malo zbori, prešućuju se i zataškavaju. U tomu prednjači hadezeovska vlada. A kada su u pitanju srpski zločinci-agresori, suđenja su uglavnom, glede “hrvatskih medija”, tajna, to jest ne spominju ih. Za čitav niz pokolja hrvatskih civila i vojnika: Baranja, Banija, Voćin, Ćelije, Bučje, Škabrnja, Široka Kula itd nisu podignute ni formalne optužnice. A o sustavnom bombardiranju gradova da i ne govorimo. Zašto?

Jedan mi je poznanik ispričao ovaj “događaj”: Putom Interneta upoznao je jednog Šveđanina kojeg su zanimale pouzdane informacije o ovomu protuhrvatskom ratu na hrvatskom tlu, gledano s hrvatske strane. Izgleda, kako mi kaže poznanik, da dobro razumije situaciju na ovim prostorima, te ne misli da su "svi jednako krivi" i razumije hrvatsku poziciju, reklo bi se štoviše da ju simpatizira. Ne zanima ga samo povijest sukoba, nego i srpski zločini i razaranja tijekom Domovinskog rata. Zapravo, posebice ga zanima ovo zadnje. I moj poznanjik se zaputi na Internet, da potraži neke izvore, kad – ne lezi vraže – on se uvjeri da ima jako malo stranica ili članaka koji bi govorili o svim tim stvarima s hrvatske pozicije. Jedna vrsta izvora su pogledi na rat koji sadržavaju cijelu gomilu srpskih laži, pisanih ne samo od Srba, nego i od stranih (zapadnih) podupiratelja Srba. Ti strani podupiratelji Srba i Jugoslavije polaze s najrazličitijih ideoloških pozicija.

Druga vrsta izvora su suhoparna izvješća "međunarodnih" organizacija, koja inzistiraju na tobožnjoj "objektivnosti", zapravo na izjednačavanju krivnje. S hrvatske strane ima vrlo malo toga napisanog o ratu. Ima nešto malo toga na hrvatskom, a još manje na engleskom. Zapravo, samo ovo zadnje dolazilo bi u obzir za navedenu osobu da se informira, jer ne zna hrvatski. Takvo stanje je žalosno: malo ljudi u svijetu može dobiti pouzdane podatke o ratu u Hrvatskoj, posebice o srpskim zločinima. Trebalo bi biti više izvora o tom, i to na engleskom, da što veći broj ljudi može vidjeti. Stoga sam mislio, kaže moj poznanik, da možda ne bi bilo loše staviti na Internet knjigu podataka o ratu tiskanu 1992., a sastavljenu od Ministarstva zdravstva:

Mass killing and genocide in Croatia 1991/92 : a book of evidence / [collaborators Stjepan Adanić...[et al.] ; translation Boris Berić...[et al.] ; editors Ivica Kostović...[et al.]. - Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 1992. - 297 str. : ilustr. ; 29 cm. - (Series Croatia in the war ; 1).

Očevidno da su Srbi dobro iskoristili mogućnosti Interneta, što hrvatska strana ignorira. Ja sam sa svoje strane zapazio da su Srbi stavili na Internet čitave rijeke popisa “srpskih žrtava s hrvatske strane” za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ti popisi su većinom izmišljeni, i još gore – na te popise dodani su i Hrvati, koje su pobili partizani i četnici, na kojima igraju ulogu Srba. Naravno, s hrvatske strane nitko nije niti pokušao staviti popis hrvatskih žrtava u Drugom svjetskom ratu, koje su bile – ne računajući Židove – najveće, i apsolutno i relativno. A Bleiburg, Križni putovi, progoni i teror od 1945. do 1990., a o Dmovinskom ratu, najsvježijem, da i ne govorimo. Nije dobro. Ili je na djelu parola: “Nema te stvari koju nismo u stanju učiniti za ulazak u EU!”

Josip Hećimović Nikšić