Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Zašto smo nesposobni?
Opterećeni uvjetima u kojima živimo, problemima s kojima smo svakodnevno suočeni, ogorčeni nesposobnošću u rješavanju krize u gospodarstvu i u cijelom društvu, pitamo se zar stvarno nemamo sposobnih ljudi koji bi bili u stanju rješavati te probleme i ovo društvo izvući iz krize, pa da konačno krenemo naprijed. Zar su ti problemi tako veliki da nikako ne možemo nazrijeti „svijetlo na kraju tunela“? Zar smo stvarno tako glupi da mislimo da će nam Europa riješiti sve naše probleme?
Kod toga moramo biti svjesni jedne činjenice: „Problemi su toliko veliki koliko smo mi sposobni rješavati ih. Za nesposobne ljude svaki je problem kriza. Za sposobne ljude svaka je kriza izazov“. Trebali(Ne)sposobnostProblemi su toliko veliki koliko smo mi sposobni rješavati ih. Za nesposobne ljude svaki je problem kriza. Za sposobne ljude svaka je kriza izazov bismo se podsjetiti da je u 1990. kriza bila mnogo veća, staro društvo i državne strukture su se raspale, gospodarstvo je bilo u totalnom rasulu, a ubrzo je došao i rat. A tada smo te probleme rješavali, izvoz je bio veći od uvoza, stvorena je i organizirana država sa svojim institucijama, stvorena i naoružana vojska i u ratu smo pobijedili treću po veličini vojnu silu Europe. Gotovo nevjerojatno.
Gledajući iz današnje perspektive potpunog malodušja, kada nas sa svih strana uvjeravaju da smo nesposobni, da smo najlošiji đak u razredu Europe, da bi nas u ratu pobijedili malo bolje organizirani vatrogasci, nameće se zaključak da se blistavi trenuci naše povijesti za vrijeme Predsjednika Tuđmana „jednostavno nisu dogodili, da smo mi to sve samo sanjali“. Sada smo se probudili i gledamo oko sebe tu gorku stvarnost i pitamo se: „Što se to i zašto se to dogodilo?“.
Odgovor na to pitanje nije jednostavan i potrebna je cijela velika knjiga da se to detaljno analizira i uoče sve strašne povijesne silnice i utjecaji koji se prelamaju na ovom našem prostoru. Pokušati ću analizirati samo jedan aspekt tog problema: „kako to da ne možemo riješiti složene probleme kojima smo okruženi“. Da pojednostavimo problem možemo koristiti iskustva iz dva svima bliska i poznata sporta – nogometa i šaha.
Tko izabire ove koji ne znaju igrati
Vjerujem da je svima jasno da ako želimo pobijediti u utakmici moramo izabrati najbolje igrače, one koji dobro igraju, dobro trče, 
koji se bore, i dobrog trenera koji će ih dobro pripremiti i voditi. Međutim, ako kod sastava momčadi pazimo na njihovu RezultatUčinjeno je sve da više nećemo niti igrati važne utakmice, već bismo trebali u Europskoj ligi stajati uz aut liniju i sakupljati lopte ili eventualno prije utakmice šišati travustranačku, partijsku, plemensku, rođačku i ostalu pripadnost, pa u momčad stavimo igrače koji su debeli, imaju „pivski trbuh“, ne mogu trčati, a trener nema pojma o nogometu, momčad će izgubiti svaku utakmicu. I to nam je svima jasno. Ako je to svakom, i malom djetetu, jasno, kako je moguće da svuda oko sebe vidimo ljude na važnim i odgovornim mjestima koji ne samo što ne znaju igrati, već ne žele ni trčati. A da bi takvi mogli zauzeti ključna mjesta svaki je dobar igrač eliminiran iz momčadi na grubi način, uz vrijeđanje i podcjenjivanje. Toga nema nigdje, niti u jednoj zemlji na svijetu. To jednostavno nije normalno. To je moguće jedino, ako je netko postavio ili medijskim manipulacijama na izborima izabrao selektora koji želi da mu momčad gubi utakmice, platio ga za to ili ucijenio. Kada takav selektor odradi svoj posao, gazde ga, naravno, odbace.
Učinjeno je sve da više nećemo niti igrati važne utakmice, već bismo trebali u Europskoj ligi stajati uz aut liniju i sakupljati lopte ili eventualno prije utakmice šišati travu.
Što pokreće zemlju prema naprijed
Jedina snaga koju ima jedna mala zemlja, bez suviše nafte, bez zlata i dijamanata, leži u njezinim ljudima, njihovoj sposobnosti, znanju i motivaciji da rade za svoju zemlju. I jedino što jedna takva mala zemlja može napraviti je stvoriti uvjete da sposobni ljudi napreduju, preuzmu vodeće uloge i motivirati sve ostale da se trude da budu sve bolji i sposobniji. Spoznaja ljudi da se znanje, rad i poštenje nagrađuje pokreće cijelu zemlju prema naprijed. U stvari vrlo jed
nostavno i svakom razumljivo.
Društvo može napredovati samo ako omogućuje napredak najboljima, ako motivira ljude da se trude, uče, da se bore da budu najbolji i da doprinose svojoj zemlji. Hrvatska je u krizi, jer su zavladaliKako naprijed?Društvo može napredovati samo ako omogućuje napredak najboljima, ako motivira ljude da se trude, uče, da se bore da budu najbolji i da doprinose svojoj zemlji trećerazredni, nesposobni ljudi koji su kao tumor prekrili cijelo društvo, koji samo gledaju svoje interese, a interesi društva ih uopće ne zanimaju. Takvi na najbrutalniji način eliminiraju sve sposobne i ne dozvoljavaju im napredovanje. Svi koji su nešto znali eliminirani su iz institucija, državne uprave, poduzeća, iz agencija i svih mjesta gdje su mogli pridonijeti razvoju zemlje. Sanader je učinio mnogo stvari za koje će, vjerojatno, odsjediti u zatvoru. Ali mu nitko ne spominje najveću štetu koju je napravio, naravno uz svog prethodnika Račana. A to je „intelektualna kastracija Hrvatske“ koju je proveo i na sva mjesta postavio „good looking manekene“ koji ostavljaju jako dobar dojam pred europskim činovnicima, pokorno slušaju i „trepću okicama“. Ti ljudi bez znanja, bez sposobnosti i bez iskustva, a često i bez morala donose mnoge važne odluke na svim razinama, odlučuju o stotinama milijuna kuna raznih potpora, u raznim povjerenstvima strancima dodjeljuju poslove vrijedne milijarde kuna i oko sebe izabiru još nesposobnije. I taj tumor se širi i uništava Hrvatsku.
Na jedan veliki međunarodni skup o obrazovanju na kojem su vrlo aktivno sudjelovali ministri mnogih zemalja od Srbije do Turske naši su poslali 
'Predstavljanje'Na jedan veliki međunarodni skup o obrazovanju na kojem su vrlo aktivno sudjelovali ministri mnogih zemalja, naši su poslali „dvije curice“ koje imaju godinu dana staža koje su samo sjedile i nisu se niti javljale za riječ„dvije curice“ koje imaju godinu dana staža koje su samo sjedile i nisu se niti javljale za riječ. Takvih primjera imam bezbroj. Mnogi mi kolege opisuju razne važne kongrese, sastanke i konferencije na koje su Srbi, Crnogorci i ostali slali svoje najbolje ljude koji su aktivno sudjelovali, borili se za zaključke koji će im ići u korist, dok su naši slali krajnje neiskusne ljude koji nisu niti sudjelovali u diskusijama. A kada su se vratili u Hrvatsku, bahato su nastupali kao vrhunski stručnjaci. Budući da su eliminirani svi stručnjaci koji su njihovo (ne)znanje mogli ocijeniti, takve bahate neznalice postaju vrhovni autoriteti na svim područjima.
Sada se postavlja pitanje kako je moguće da se to dogodilo i kako to da Hrvati na takvu nakaradnu situaciju uopće ne reagiraju. Izgleda da su se Hrvati (naravno ne svi) s time pomirili. Najvažnije im je da ih se pusti da u miru gledaju Big Brother i turske sapunice, da im se sustavno „pere mozak“, samo da ne trebaju nešto misliti, glasaju za „svoga“ Mesića i sretni su, kada im neki lokalni diktator obeća da će im postaviti klupu u parku.
A onda se kao zadnji naivci i glupe ovce čude da „naša momčad gubi utakmice i na tržištu i u razvoju i u gospodarstvu i u životu“. I još se čude i žale da su im djeca nezaposlena
Velemajstori i paceri
Naš položaj na svjetskoj sceni i nesposobnost da rješavamo ozbiljne probleme možemo si objasniti i kroz iskustvo sa šahom. Šah je igra u kojoj vrijednost igrača ovisi o njihovoj intelektualnoj snazi, kreativnosti i mašti. Razlika između «pacera« i velemajstora je u tome što «pacer» može 
izračunati najviše dvije kombinacije, a velemajstor na desetine. Svako dijete može naučiti osnovne šahovske poteze, svaka šeprtlja može pokušati igrati. Ali iza odluke velemajstora hoće li skakač ići «simo ili tamo», stoji šahovska genijalnost povezana s godinama studiranja, učenja i pripremanja. Ta pravila vrijede i u politici.
Društvo je mnogo složenije od šaha. Oblikovanje novog društva i upravljanje zemljom u ovim složenim tranzicijskim uvjetima je nevjerojatno težak i odgovoran zadatak koji traži vrhunske umove, «velemajstore duha i širokih filozofskih i znanstvenih vidika». Potezi koji se vuku utječu na život svih građana i mnogih generacija koje dolaze. Zamislite koliko ima nebrojeno mnogo mogućnosti i pravaca razvoja nekog društva u budućnosti. Treba u svakom trenutku donositi odluke koje su ipak dugoročno odgovornije i složenije od toga treba li skakač ići na c4 ili d5. A mnogi ljudi koji sudjeluju u razvoju društva najčešće uopće nisu pripremljeni, a niti dorasli za rješavanje takvih zadaća.
Za rješavanje problema stvaranja i organiziranje države, institucija i vojske i pobjede u ratu pokojni predsjednik Tuđman pripremao se 30 godina,
'Tajna? uspjehaZa rješavanje problema stvaranja i organiziranje države, institucija i vojske i pobjede u ratu pokojni predsjednik Tuđman pripremao se 30 godina, razmišljao, proučavao povijest, pisao knjige i maštao. I zato je uspiorazmišljao, proučavao povijest, pisao knjige i maštao. I zato je uspio. Za rješavanje problema na području gospodarstva, privatizacije, za prijelaz iz socijalistička u kapitalistička poduzeća nije se pripremao nitko. Ekonomisti su se divili samoupravljanju, a tehnički znanstvenici su se sve više udaljavali od realnih problema, trčali za svojim doktoratima i ukopavali u fakultete i razne institute.
Nakon propasti komunizma, tranzicijski svijet, od Rusije do Hrvatske, oblikovao se po recepturi i uputama „Dečkiju iz Chicaga“, Friedmana i Jeffreya Sachsa, a uz to uz svesrdnu pomoć stručnjaka iz raznih Udbi, KGB-a, Stasi-a koji su se dobro pripremili za taj posao. Dok je Predsjednik Tuđman bio živ znao se s njima nositi, držao ih je pod kontrolom, a kada je umro sva su im vrata bila otvorena. Poslije velikog državnika, velemajstora politike na njegovo mjesto došli su zadnji „paceri“ koji nisu bili u stanju povući samostalno niti jedan potez i „dobivenu partiju“ koju im je Tuđman ostavio, vrlo lako i brzo su izgubili. A našlo se na vrhu mnogo igrača koji su igrali i još uvijek igraju za protivničku momčad.
Velemajstori Gospodara svijeta
Da bismo uspješno sudjelovali u toj složenoj «šahovskoj partiji» ne trebamo samo znati igrati već moramo i poznavati protivnika koji sjedi sa suprotne strane ploče. A protivnici su vrhunski pripremljeni i izvježbani igrači, svjetski financijski, gospodarski i politički moćnici koji dobro znaju što žele i od naših ljudi i od naših poduzeća i od našeg mora. Njihovi interesi i ciljevi nisu se promijenili već nekoliko stotina godina, bez obzira što suHrvatska smetaŠok koji su „gospodari svijeta“ doživjeli, kada su vidjeli da je Hrvatska stvorena, obranjena u ratu i počela se razvijati, bio je tako jak da su sebi rekli: „To više nećemo dozvoliti, to bi bio nevjerojatan presedan i opasan primjer za mnoge druge zemlje na svijetu. Hrvatsku treba baciti na koljena i sve vratiti na stanje prije 1990." sada zamotani u parole o europskom jedinstvu. Oni su velemajstori koji znaju pedeset poteza unaprijed, izbrusili su svoja znanja i umijeća kroz 
stoljeća, pobjeđujući u (često krvavim) partijama po cijelo svijetu. Čak ih ne zanima kako dugo će partija trajati, jer znaju da će pobijediti. A s naše strane su postavljeni «paceri» koji se muče i s osnovnim pravilima igre.
Šok koji su „gospodari svijeta“ doživjeli, kada su vidjeli da je Hrvatska stvorena, obranjena u ratu i počela se razvijati, bio je tako jak da su sebi rekli: „To više nećemo dozvoliti, to bi bio nevjerojatan presedan i opasan primjer za mnoge druge zemlje na svijetu. Hrvatsku treba baciti na koljena i sve vratiti na stanje prije 1990.“ Budući da su Hrvati pokazali da među njima ima vođa koji mogu motivirati i povući narod prema naprijed i ima mnogo sposobnih ljudi na svim područjima u vojsci, znanosti i gospodarstvu koji mogu napraviti čudo, trebalo je takve sposobne ljude i njihove vođe eliminirati „iz igre“. I svugdje postaviti samo „pacere“ koji će gubiti svaku partiju. A nesposobne pacere se uvijek može lako kupiti. Takvi ljudi koji svojim radom ne mogu ništa postići uvijek mogu poslužiti kao sluge raznim, najčešće neprijateljskim gazdama.
Veliki strani igrači se uvijek mogu osloniti i na „petu kolonu“ koja je u Hrvatskoj uvijek jaka i organizirana i samo čeka da ju netko mobilizira i naravno plati. A isto tako znaju da će uvijek naći razne „hrvatske intelektualce“ kao što su Škrabalo i slični koji će uvijek biti voljni odraditi razne prljave zadatke. Pored njih u igru su se ubacili i naši «pohlepnici i grabežljivci», snalažljivi i prema potrebi „veliki Hrvati“ koji su htjeli iskoristiti povijesnu priliku za bogaćenje kakva im se neće ukazati ponovo niti za sljedećih 500 godina.
Što radi desnica
Naše velike stranke su se pokazale da je i kod njih negativna kadrovska selekcija, koja proizlazi iz nedemokratskog stila vladanja unutar stranaka, na vrh dovela krajnje nesposobne ljude. Svojim svađama i nesposobnošću izluđuju javnost i sada je pravi trenutak, 
povijesna šansa da na scenu konačno dođe stranka koja će se boriti za hrvatske interese, ali biti i sposobna donositi prave odluke i rješenja za naše probleme.
Nažalost, za sada se na hrvatskoj desnici takvi ljudi još nisu našli. Hrvatska državotvorna desnica, nakon smrti Predsjednika Tuđmana, koji je velemajstori vodio našu šahovsku partiju stvaranja države, na izborima neprekidno gubi. Naravno, moramo razumjeti da se u jednom malom narodu baš i ne mogu u dvadeset godina često pojavljivati vođe kao što je bio Predsjednik Tuđman. (Pa i u cijeloj Europi s nekoliko stotina milijuna Naša desnica „Naši igrači“ na desnici niti znaju osnovna pravila, niti znaju igrati, ne znaju slušati savjete, ne znaju pridobiti navijače, ne podnašaju ostale igrače u momčadi i jedino što imaju strašno razvijeno to je veliki ego. Oni uglavnom znaju održati poneki vatreni domoljubni govor, neki čak i napisati dobar članak ili knjigu, ali nemaju organizacijskih sposobnosti, znaju u beskonačnost diskutirati, ali ne znaju djelovati, znaju pisati dugačke političke programe koje neće nitko pročitati, o gospodarstvu znaju jako malo, a o funkcioniranju države kao složenom sustavu još manjestanovnika poslije Drugog svjetskog rata bilo je par velikih državnika). Ali sada je vrijeme u kojem pobjedu na izborima mogu donijeti ljudi koji samo trebaju potisnuti svoj ego, okupiti se oko istog zajedničkog nazivnika i zajedničkog cilja i zajedničke ideje i pobjeda bi bila sigurna. Narod, a to je većina, to je 50% birača koji ne izlaze na izbore, glasao bi za (bilo koju) stranku koja bi okupila svu državotvornu desnicu. Međutim, „naši igrači“ na desnici niti znaju osnovna pravila, niti znaju igrati, ne znaju slušati savjete, ne znaju pridobiti navijače, ne podnašaju ostale igrače u momčadi i jedino što imaju strašno razvijeno to je veliki ego. Oni uglavnom znaju održati poneki vatreni domoljubni govor, neki čak i napisati dobar članak ili knjigu, ali nemaju organizacijskih sposobnosti, znaju u beskonačnost diskutirati, ali ne znaju djelovati, znaju pisati dugačke političke programe koje neće nitko pročitati, o gospodarstvu znaju jako malo, (kao i ostala „politička elita“), a o funkcioniranju države kao složenom sustavu još manje. Ali što je još najgore ne znaju komunicirati s biračima, ne znaju biti vođe, a još manje timski igrači. Suvremeni izborni proces temelji se na komunikaciji (i manipulaciji) s biračima i onaj koji nije u stanju na Trešnjevačkom placu stati na gajbu s pivom i održati govor običnim ljudima neka se ne bavi politikom. Ako već nemaju karizmu i političku strast Predsjednika Tuđmana, bar se trebaju znati približiti ljudima, razgovarati s njima, razumijevati njihove probleme i pokazati da im je stalo do svakog čovjeka. Kako će im inače ljudi vjerovati da budu znali rješavati nagomilane hrvatske probleme.
Političari velikih stranaka nisu ništa bolji, a neki su na tom području prava katastrofa, ali imaju stranačku infrastrukturu i organizaciju, imaju novce, pojavljuju se u medijima i birači bez puno razmišljanja, iz navike, za njih glasaju.
Na desnici je strašno i to što ju je teško staviti pod neki zajednički nazivnik. Većina se deklarira kao katolici, ali neki od tih katolika ne podnašaju Predsjednika Tuđmana (!), drugi pak misle da komunizam ipak nije bio tako loš, treći kritiziraju Crkvu gdje god mogu, četvrti misle da trebamo hitno ući u EU, peti su protiv EU, neki su idealisti koji se u sukobu s prljavom stvarnošću brzo razočaraju, itd. i itd. Te, u biti velike, razlike kad-tad dođu na vidjelo i izazivaju sukobe. A uz malo kemije i poticaja od strane HDZ-a moguće koalicije brzo se raspadnu.
Naravno, nije još sve izgubljeno. Do izbora ima još nekoliko mjeseci vremena, još je sve moguće i još uvijek se sve može organizirati i pobijediti.
Ako sada izgubimo izbore, sami ćemo si biti krivi.
A ako izgubimo, Hrvatske više neće biti.
Pajo Grkčević
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Ne postoji Savez za Europu, jer svi igrači tog fiktivnog saveza ne igraju istu igru, jedni su pripadnici Saveza za Jugoslaviju, dok bi drugi trebali pripadati još nepostojećem Savezu za Hrvatsku. Na platformi glorificiranja ili pak rezolutnog odbijanja ulaska RH u EU, ne može se integrirati domoljubna opcija, kada se ona sastoji od EU protivnika, EU skeptika i EU zagovornika, ali se zato može izazvati podjela i onemogućiti njezin dolazak na vlast.
Ono na čemu se pak može integrirati domoljubno biračko tijelo, jest izravna ili neizravna odgoda referenduma.
Referendum treba odgoditi neizravno, glasujući protiv ulaska u EU, kako bi se dolaskom na vlast, nakon uvida u potpisane dokumente, provela javna rasprava i raspisao novi referendum ili ga treba odgoditi izravno, u pregovorima s Vladom RH (u što više ne vjerujem). Uzmemo li u obzir vremensku i svaku drugu usklađenost referenduma s parlamentarnim izborima i haaškim presudama, potpuno je jasno kako je ona sve samo ne slučajna i kako je u ovome trenutku predstojeći referendum štetan za RH i u službi dezintegracije domoljubne opcije, te spriječavanja njezinog dolaska na vlast.
Borba protiv Hrvatske vodi se istodobno na više polja, pa zbog toga borba za Hrvatsku treba biti jednako složena i vođena na tim istim poljima na kojima se vodi njezino poništavanje, a poglavito na bojnom polju HDZ-a..
Kada bi otuđena vrhuška HDZ-a, izjavila kako ima namjeru nastaviti politiku detuđmanizacije Hrvatske, ona bi svejedno na parlamentarnim izborima dobila najmanje 20% glasova, zbog velikog broja ljudi koji izravno ili neizravno, fizički ili emotivno pripadaju HDZ-u.
Polazeći od ove temeljne pretpostavke, lako je uočiti kako samo krajnje neupućeni ili jednostavno zlonamjerni akteri i komentatori hrvatske političke scene, zagovaraju istupanje domoljubno opredjeljenoga članstva iz sastava HDZ-a, što bi bila teška politička glupost ili još i gore, priznavanje njegovog potpunog poraza. HDZ treba tuđmanizirati i demokratizirati , te staviti konačno u službu hrvatskoga naroda. Tome će svakako, osim unutarstranačko g angažiranja domoljubnog članstva, pridonijeti i angažiranje domoljuba okupljenih u i oko Hrasta, koji će oživotvorenjem kršćanskih i domoljubnih vrijednosti privući glasaće (prvenstveno one, koji nemajući za koga glasovati i nisu izlazili na izbore), te potaknuti tako promjene i u HDZ-u, kao posljedicu kontinuiranog pada popularnosti i gubitka vjerodostojnost i te stranke, zbog njezinog tek papirnatog demokršćanskog i domoljubnog određenja.
Kako bi uopće mogla poletjeti, Hrvatska danas, jednako kao i devedesetih, treba čvrsta krila narodnog plebiscita, jer vjetrovi koji pušu, toliko su snažni da mogu otpuhati svakoga koji za let ne bude pripremio upravo takva krila.
Želimo li doći na vlast i promijeniti Hrvatsku, ovi procesi trebaju biti usporedno vođeni i međusobno usklađeni (a koalirati se može i nakon izbora):
1.Kapilarno širenje i umrežavanje udruga i pojedinaca vjerničko-protu liberalne orijentacije na Hrastovoj platformi.
2.Okupljanje političkih stranaka domoljubne oporbe (koje treba voditi pojedinac ili skupina, koja bi za tako što imala i zeleno svjetlo Hrasta).
3.Demokratizaci ja i tuđmanizacija HDZ-a, pod unutarnjim pritiskom članstva i vanjskim pritiskom Hrasta i okupljene domoljubne oporbe.
Partitokratizirano hrvatsko društvo treba demokratizirati , a to će biti moguće samo kao posljedica demokratizacije .političkih stranaka, tih duhovnih i organizacijskih nasljednica KPJ.
Osim legalizacije unutarstranački h frakcija (koje bi trebale povećati propulzivnost i demokratičnost postojećih velikih stranaka), jedan od osnovnih preduvjeta demokratizacije . političkih stranaka, jest prekid njihovog lažnog predstavljanja. Jednostavno, netko mora reći „Car je gol“, a on je upravo takav, gol i golcat, jer HDZ nije demokršćanska i domoljubna stranka kakvom se predstavlja, dok istodobno SDP nije nikakva stranka ljevice (a kamoli još i hrvatske ljevice), već je ona prvenstveno stranka jugoslavenske desnice.
Jugoslavenska desnica inficirala je čitavo hrvatsko društvo, sve političke stranke (naročito lažnu ljevicu) i sve institucije države, a što je najvažnije, ona je to učinila u omjeru potpuno nesrazmjernom udjelu iste u strukturi stanovništva RH. Upavo je zbog toga važno djelovati usporedno i usklađeno, jer i oni na takav način djeluju.
P.S.
Ovaj komentar nisam napisao kako bih ujedinio domoljubnu opciju, jer to očito ne će biti moguće, kada je ona prožeta glupošću, jugoslavenštino m i nečijim ljudima, koji su plaćeni kako bi upravo tako što i spriječili.
Napisao sam ga i objavljujem ga iz očaja!
Upozorite ih da bi se u slučaju njihove apstinencije moglo dogoditi da prevlast u Saboru, ali i u oblikovanju buduće Vlade dobiju jugo-crvene spodobe poput:
Milanovića, Čačića, Pusićke, Antičević- Marinović, Opačićke, Linića, Ostojića, Pupovca, Ninića, Puhovskoga... Uz svestranu podršku ostalih "kukurikavaca" te predsjednički "blagoslov" bljedolika Titova gardiste (manipulirana B. Lončarom i D. Jovićem) oni bi zadali konačan udarac HRVATSKOJ DRŽAVNOSTI!
Lijepo je reću da trebamo izaći na izbore, ali ne zna narod za koga treba od "naših" glasovati kad takvih nema koje narod poznaje i kojima može vjerovati. Nisam siguran da mnoge "domoljubne" udruge i stranle nisu u službi nekoh svojih gospodara ? To nas uči naša povijest od kralja Petra Svačića do Šoroša i Ive Josipovića . Mnogi su spremni prodati i svoju mater za par "škudi".
"POLITIKA JE UMJETNOST POKRETANJA MASA"
Dok se te "MASE NE POKRENU" (ovo je izjavio Abraham Lincoln),"NIŠTA SE NEMOŽE DOGODITI". Znači NAROD,POPULACIJ A,MASA mora biti pokrenuta na neki način,mora biti trgnuta iz letargije u koju je baca potrošačko društvo u kome je IDEALIZAM APSTRAKTAN i NEOPIPLJIV.
Stara je istina da se NAROD NEMOŽE POKRENUTI SAM OD SEBE.U svim REVOLUCIJAMA,PR EVRATIMA I POVJESNIM PREKRETNICAMA UVIJEK JE MANJINA POKRETALA VEĆINU,UVIJEK JE BILO
DUHOVNO I POLITIČKO VODSTVO avangarda i
organizacijska struktura ELITNIH" djelova Nacije (smatra se da ta svjesna ,tvrda,probrana nepokolebljiva "ELITA" u svakom narodu broji oko deset posto stanovništva.A PREOSTALA POPULACIJA? :Oko četrdeset do najviše pedeset posto se formira i slijedi tu "ELITU",dok preostalih ,četrdeset-pede set posto varira i oscilira prema trenutnim materijalnim i Političkim probitcima)
Eto to se i dogodilo,tako je "išlo ",po tom ključu u posljednjim "PREDSJEDNIČKIM IZBORIMA" U HRVATSKOJ
Da, treba HRVATSKOM NARODU prikazati svu
urgentnost , sudbonosnost i dramatičnost OVOG POLITIČKOG I POVJESNOG TRENUTKA u kome silnice materijalizma,a nacionalizma
petokolonaštva i vazalske poslušnosti na širokoj fronti vode jednu koncentriranu kampanju INSTALIRANJA ANTIHRVATSKE POLITIČKE VRHUŠKE U NADOLAZEĆIM IZBORIMA I TAKO IZBIJE HRVATSKOM NARODU IZ RUKU POSLJEDNJE LEGITIMNO ORUŽJE ZA OČUVANJE HRVATSKE DRŽAVOTVORNE IDEJE.
Da,nažalost,HRV ATSKA DOMOLJUBNA DESNICA (i opozicija ) nema jedne IZRAZITO DOMINANTNE OSOBE, KOJA BI ZAISTA MOGLA GOVORITI I "OBIČNOM" PUKU NA ULICI I SA GOVORNICE U SABORU, PRED STOTINAMA KAMERA I TISUĆAMA SLUŠALACA,BEZ ZAMUCAVANJA I IZ DUBINA NARODNE DUŠE,SA SNAGOM I NEPOKOLEBLJIVOM VJEROM ISTINSKOG VOĐE I NAŽALOST,JEDNAK O TRAGIČNO, SADA U OVOM TRENUTKU,NEMA JEDNE JASNE ,ČVRSTE I IZGRAĐENE POLITIČKE STRUKTURE I ORGANIZACIJE koja bi jasnim
nepastvorenim,izvornim Hrvatstvom stupila ujedinjena u PRVE REDOVE BORBE ZA HRVATSKU.
Teško je vjerovati da politički trenutak,potreb a i SAMA SUDBINA nije "IZBACILA" na površinu iz ovoga mora frakcija,stranč ica dilentizma nesloge,egoizma prosječnosti ,malodušja i apatije
ISTINSKE PREDSTAVNIKE
SILNE DUHOVNE,LATENTN E, ISKONSKE SNAGE HRVATKOG NARODNOG DUHA.
Nadam se da će ISTINSKIM ČUDOM I BOŽJOM MILOSTI
HRVATSKA DOMOLJUBNA ELITA koja teorizira i,zanovjeta i troši snagu na trivijalne tračeve i "ego ekskurzije" smoći SNAGE,PAMETI I POŠTENJA DA SE JEDNOM ,BAR JEDNOM UJEDINI U OVOM KRITIČNOM ,DRAMATIČNOM MOMENTU POGIBELJI!
i ispuni svoj dug prema DOMOVINI i HRVATSKOM NARODU.
Citat preporod:
Meni se takvim učinio Ivica Relković na Skupu za domovinu 16.04. Ali više se o njemu ništa ne čuje, neki su problemi u Hrastu, žao mi je zbog svega. Evo Hrast još uvijek nije u stanju objaviti gospodarski i socijalni program, te su im stranice već tjednima u izradi. Dokaz da mnogi naši domoljubi nemaju dovoljno znanja i iskustva o vođenju države. Jedno je imati plemenite ideje a drugo je to pretočiti u nekakav suvisli program. Program Relkovićeve Obiteljske stranke mi je super (obiteljskastranka.hr/) ali izgleda da je došlo do kratkog spoja između Relkovića i nekih u Hrastu, pa je pitanje kakav će biti ishod.
But you don't know what it is
Do you, Mister Jones ?
(Bob Dylan, 'Ballad Of A Thin Man')
Ponešto se zaista događa, ali ne ovdje, na portalu HKV-a. Bez mojih disonantnih tonova mjesto je prekrila još gušća žabokrečina ispod koje se, u ustajaloj vodi nimalo prijatnog mirisa, tako predvidivo i impotentno prepucavaju 'domoljubi' koji, izgleda, nisu ni primjetili da je stiglo i prolazi ljeto. A priznajte, nedostajao sam vam... oko čega drugog bi se mogli složiti osim oko mojeg lika i nepoželjnosti?
Bio sam posvuda; na planini i na moru, u Hrvatskoj i okolo, vidio sam sjever, istok, zapad i jug. Po običaju, kombinirao službeno i privatno, poslovno i turističko. Sa ženom obišao neka davna i draga mjesta, sinovima još jednom pokazao da su granice samo u glavama i zašto neki prostori za mene nikad neće biti inozemstvo. Da su ljudi posvuda slični; ima ih dobrih i loših, glupih i pametnih, i da je potpuno besmisleno dijeliti ih na osnovu nečeg tako slučajnog kao što je rođenje u okruženju određenog stada. I, najvažnije, da su ograde i torovi, makar oni bili nacionalni, vjerski, kakvi god, stvoreni za ovce i siromašne duhom, a ne za ljude koji razmišljaju. Ali, nisam potpuno digao ruke od mog omiljenog 'ship of fools' portala, tu i tamo sam pratio što se ovdje događa. Doza svakodnevnog, zdravog smijeha je zdrava, kažu.
Nekoliko zadnjih postova poslao sam s prilično udaljenih mjesta... iz Boljunčeve Istre, Varaždina, Osijeka, Dalmacije, Zagreba. Posljednja dva, oni čiji se stil nije svidio mojoj dragoj Dorothy zaplovili su u virtualni svijet iz planina centralne Bosne. Razgovori sa stotinama osoba. Najmanje o politici, jasno, ali i iz usputnih, neobaveznih čavrljanja je sasvim vidljivo da sve ono o čemu vi ovdje pišete, ono što smatrate središnjim mjestom duha u vašoj autističnoj projekciji 'pravog' Hrvata jako nisko stoji na ljestvici bitnog kod realnih ljudi.
O, da, spominjala se Dajla, ali sve nekako u onom „ma, znali smo“ i deja vu stilu. Sve nalik na dobar, ali pomalo otrcan vic. Pa valjda je poslije svih stoljeća i posljednjoj ovci iz stada jasno da je katoličkoj crkvi (pa i ostalim 'religija d.d.' institucijama, ne bih htio diskriminirati ostale vjere), od samog Ratzi-vrha do zadnjeg seoskog svećenika puno bitnija materijalna baza od duhovne nadgradnje. Od ostalih tema, Dan domovinske zahvalnosti shvaćen je tek kao još jedan neradni dan, a parada kiča u Čavoglavama kao još jedan 'redneck dernek', okupljanje likova s manjkom glazbenog ukusa i obrazovanja i viškom praznine u glavi i slobodnog vremena. Sanaderova bolesna noga i čučavac u Remetincu puk daleko više zanimaju od nekakvih tamo generala u Haagu...
Pa dobro, zašto sam onda započeo s onim 'something is happening here'? Dakako da ovo 'here' ne znači ovdje, na ovom portalu. Nije neki događaj da se naivna Dorothy nikako ne može odlučiti bi li... ma znate, ono što je dr. Ivo svojevremeno rekao. Pa kad ja napišem da je najveća greška u vezi sukoba s Vatikanom napravljena kad je imovina bez ikakvog osnova poklonjena crkvi u Hrvata, napada me u jednom od svojih dužih komentara. Kao, ne štima joj stil. Kad to isto potvrde iz Vlade, i vrate imovinu državi, cura iz Ozza ushićeno klikče – „bravo, Bošnjakoviću!“ Neodlučnost? Ili licemjerstvo. Nije događaj ni kad se, inače moj zdravorazumski hakave favorit, Boljunac, počne zalagati za masovno stavljanje ustaških kapa na skupu krezubog heavy metal trubadura. Kao, da vidimo što će tada policija napraviti. Pri tome se, u pauzama između pituranja i pisanja izbornih analiza i strategija, ni na trenutak ne zamislivši nad činjenicom da se zalaže za koketiranje s najzločinačkiji m režimom ikad nastalom na ovim prostorima, režimom koji je s njegovom voljenom Istrom trgovao kao benediktinci i država s Dajlom. I dalje mislim da je Boljunac jedna od relativno svijetlih točaka na portalu, ali to jako malo govori o njemu, a puno više o posvemašnjem mraku okruženja. Ima tu sigurno i ozbiljnih trauma iz 'olovnih vremena', a čovjeku u godinama sigurno nije lako sve to prevladati.
***Dio izbrisan. Admin
Gdje se onda nešto događa? Pa, izvan ovog portala. Već je konstatirano da su unutarcrkvene golf-trzavice napravile nešto što ni sva ona Titova desetljeća nisu uspjela. Potpuno polarizirati vjernike, ali i postići nešto vrijedno – otvoriti oči onima koji hoće da vide. Zatim, kako se izbori približavaju, postaje sve jasnije ono što sam još davno napisao – nešto što se ovdje pompozno voli nazivati „domoljubnom, državotvornom, kršćanskom opcijom“ zapravo ne postoji. Kad bi se nekim čudom (na um mi pada jedino intervencija s nebesa, sve manje od toga ne bi pomoglo) svi ujedinili, fantastičan uspjeh bi bio prelazak izbornog praga i jedan – dva zastupnika u Saboru. Ovako, procjene se kreću u promilima. Dovoljno je pogledati web stranice svih tih strančica i pokreta... sve nedovršeno, isprano, na brzinu sklepano; ponavljaju se iste parole bez sadržaja – o domovini, obitelji, katoličkim vrijednostima, domovinskom ratu kojeg čitava jedna generacija s pravom glasa i ne pamti, zavjerama jugoslavena i komunista koji danas postoje samo u tim bolesnim umovima... nigdje ništa novo, poticajno, a sve mračno i smrtno ozbiljno. Mlađim generacijama odbojno, srednjoj, zabavljenoj vlastitom egzistencijom nebitno, intelektualcima prizemno. Valjda su toga svjesni i u vodstvima, potvrđuje se moja sintagma o maloj bari s puno krokodila – kako inače objasniti vijest o fizičkim obračunima u Hrastu www.jutarnji.hr/.../965395, gdje je intervenirala i policija, a pojedinci iz vrha udruge kokošarski pokušali iskoristiti metež pa pokupiti neku rečunalnu opremu?! I kako ta vijest nije komentirana na ovom portalu, po logici stvari najinformiranij em o incidentu?
Navratit ću povremeno, da malo uzburkam duhove, ali zaista prestaje biti zabavno...
knjiga. A Domovinski rat? pa tko više iz njegove okoline misli o tome????
U koju društvenu skupinu sebe svrstavaju
ti veleumovi, prpošni , zajedljivi intelektulaci koji dolaze na ovaj Portal da se zdravo nasmiju i razvesele?'
Jesu li putujući anketari i zapisničari javnog mijenja, ??'
Citat Ecce Homo:
Vidite, Ecce Homo, ja učim. Nisam sveznalica kao Vi, pa se informiram i kako produbljem saznanja, tako mogu donositi bolje odluke. Ne sramim se toga. Ali Vama je gušt da takve kao mene vrijeđate i omalovažavate. I zato i dalje stojim kod toga što sam rekla o Vašem stilu. A taj stil je posljedica bahatosti. Koliko god Vi znali bolje od nekih od nas, Vaše srce je prazno. Puni ste sarkazma i prezira, nema tu ni trunke ljubavi. Kad ćete konačno progledati?
EU? –NE HVALA!: „Ovakvo ponašanje vrhovnog moralnog autoriteta Ratzingera nije nimalo moralno, a dodvorničko i kukavičko ponašanje Bozanića najbolje je jutros ocijenio ugledni teolog dr. Adalbert Rebić“.
Domovine sin: „Iz ove će namještaljke izaći čisti i neokaljani hrvatski biskupi i Sveti Otac“.
premda_nije1: „...uspjelo se Vatikan i Papu uvući u sitnopolitičke prljave ciljeve ostajanja na vlasti u Hrvatskoj!!!!
... u glavnim, nažalost negativnim, ulogama našli su se Porečki nadbiskup Milovan, slovenski biskup Rode i podosta talijanskih biskupa... pronašli su način kako kompromitirati hrvatske biskupe, čak i samog Papu dovesti u tešku i lošu poziciju“.
Nemo: „Samo priopćenje Vatikana je takvo kao da governer kolonije obavještava nekog poglavicu da mu oduzima zemlju. Odluka pape 15 dana nakon dočeka kakvog nikada neće više nikada i nigje doživjeti, nije ništa drugo nego izraz njegove potpune ravnodušnosti prema narodu i zemlji koju je posjetio. Mogao je iz pristojnosti počekati par mjeseci. Zašto je došao u Hrvatsku? Očekivao je poziv srpskog patrijarha da posjeti Srbiju i preko nje Moskvu. Mi smo bili i ostali samo neznatna moneta za potkusurivanje“.
VoC: „I Milosevic je pocinjao svoje kampanje 90-tih protiv Vaticana i Katolicke Crkve, danas vidimo kolika mu je Srbija; a i u RH, cak i unutar Crkve, ideje Stipe Mesica i ostale masonerije se i ne razlikuju previse od ostalih ovdje na HKV“, „Nazalost, uspjeli ste zapanjiti i Vatican, bez cije diplomacije vjerojatno i ne biste "imali Hrvatsku".
teletron: „Nasi vrli potpisnici, intelektualci kao da su od jucer. Samostan i zemlja pripadaju Benediktincima i tako mora i ostati“.
Strahimir: „Tako je, gospodine-druže vatikanoljupče! ...Ma znaš, goni se znaš već kamo“.
VoC: „Clanak od Ivice Sole u Glasu Slavonije bio bi komican da nije tragican“.
dorothy, o članku 'Hvaljen Isus i mafija': „Hvala Zagi na članku Ivice Šole“.
Nova Hrvatska: „Možda je vrijeme Vatikana zaista nepovratno prošlo. Previše je tamo farizejštine i materijalnog a premalo ljubavi prema Bogu i duhovnog“.
VoC: „Prvo, ne znam kakvi to mogu biti "hrvatski katolički intelektualci" bez priznavanja autoriteta sv. Oca Pape“.
Lukalik: „Crkva je ovime sama sebi naštetila,obukl a je iridentističko ruho koje će jako jako teško skinuti,ako ga uopće skine“.
boljunac: „Bilo bi dobro sačekati punu informaciju prije izjašnjavanja o slučaju. Iz komentara mons. Miklenića vidi se da benediktinci nisu bili obeštećeni za oduzeti samostan. Nisu prihvatili odštetu koju im je nudila Italija“.
Strahimir: „Nadam se da će barem Kukuriku koalicija, kada dođe na vlast, dobro pokazati zube mafijaškom Vatikanu i prljavom Bozaniću. Pusićka i Milanović su se odbili susresti sa švapskim mutikašom, prikrivateljem pedofilskih skandala i raspirivateljem mržnje prema muslimanima (znate na koga mislim), pa stoga ima neke nade“.
marginalac: „Kada se stiša naša euforija i veselje o povratu samostanske imovine Republici Hrvatskoj - bojim se da ćemo sa žaljenjem slušati kako su tereni prodani strancima za golf!! Možda bi Benediktinci bolje čuvali našu imovinu, nego što mi znademo“.
boljunac: „Najteži udarac su nam zadali naš Kardinal i moj ljubljeni Papa, koji je pomogao opakim nakanama nekih trgovaca, a umjesto dušobrižnicima“.
Zigi: „U Crkvi u Hrvata nakon ove afere i demonstracije sile sa strane arogantnog Bertonea te uloge naših biskupa u tome više ništa neće biti kao prije. Naime, uzalud su tu priče o "unutarcrkvenom pitanju" i začkuljasta (crkvena) pravna objašnjenja, kao i skrivanje iza Svetog Oca, kada prosječni Hrvat i katolik, u Istri ili negdje drugdje, na to gleda kao na najnižu pohlepu“.
kbunjevac: „Sada je puk prinuđen gledati svoje pastire kako se međusobno glođu oko zemaljskog blaga“.
fran106: „...kad je vatikan vidio da hrvati djele šakom i kapom stali i oni u red. ima li u vašim pohlepnim želucima još mjesta za hrvatski teritorij i imovinu hijene“.
boljunac: „Mislio sam sa barem nešto znam, ali sada, nakon poništenja rješenja o prijenosu vlasništva na Crkvu i svega ovoga što je slijedilo, postao sam svjestan da ništa ne znam i zato odustajem od daljnjih komentara Dajle“.
I, poslije ovoga mene optužujete za bahatost i nedostatak ljubavi? Dorothy, vaše nepovjerenje u mene naprosto boli...
Kakve veze ima Šešelj s ovim? Ako vam je to argument za optužbe, onda ste nisko pali. Sad ću ja paziti što ću reći jer je tamo neki zločinac upotrijebio istu frazu i odsad je to zabranjeno?! Čini mi se kao nešto za što bi me optužio Staljinov ili inkvizicijski sud.
Citat Ecce Homo:
To vi mislite, Ecce Homo, ali evo već ovaj vaš prehodni komentar dokazuje koliko ste ograničeni i spremni na nepravedne optužbe. Vi ste dapače spremni nepravedno optužiti generala Gotovinu i pustiti ga da trune u Haagu 24 godine jer je oslobodio Hrvatsku od srpske okupacije. Recite mi koji svetac bi to učinio, gdje je tu ljubav u koju se kunete? Možete vi pričati o rušenju granica u umu i slati nam "prosvijetljene" poruke s raznih strana Hrvatske, ali da nije bilo Gotovine, ne biste imali Hrvatsku. Ne bi mogli mirno popiti kavicu u masi hrvatskih sela niti se brćnuti u plavom Jadranu. Vi na to zaboravljate. I tu se vidi da ste zabrazdili, da niste u dosluhu sa stvarnosti, nego da brijete neku nerealnu priču.
Citat Ecce Homo:
Silno se imate potrebu uspoređivati s drugima i uvjeravati se kako ste bolji od njih. Ali ja vam govorim o vama samima i da je vaša mržnja puno profinjenija. To nije mržnja koja bi kamenovala gay paradu ili napravila nikakvo fizičko nasilje, ali jest mržnja (ili indiferentnost) prema pravdi, istini, prema onima koji pate, i onima koji su bili spremni dati život za svoju domovinu. To je mržnja i prezir prema onima koji imaju srca i koji ne mogu tolerirati nepravdu, u bilo kojem segmentu društva, ne radi se samo o domovinskom ratu.
Mržnja je kad netko ne stane u obranu djece i obitelji i dopusti da npr. homoseksualci posvajaju djecu. Mržnja je kad netko uči djecu liberalnom spolnom odgoju i promovira upotrebu kondoma, a zapravo nudi "lijek" za problem koji je sam izazvao. Dokazano je da programi seksualnog odgoja nisu doveli do smanjenja neželjenih trudnoća među maloljetnicama, što je bio jedan od osnovnih ciljeva, nego dapače da su taj broj povećali. Ima masu takvih primjera gdje se izvrću moralne vrijednosti i uvodi politički korektan moralni relativizam, što je ništa drugo nego put u propast društva. Zagovaratelji takvih praksi kunu se u dobre namjere i veliku ljubav (slično kao vi) a rade veliku štetu. To nije ljubav nego mržnja, samo umotana u celofan i priču o ljudskim pravima i nepostojanju granica (pa ni moralnih).
Citat Ecce Homo:
Mislim da bi se trebali zapitati što vi zapravo hoćete. Hoćete priznanje da ste pravedni, pošteni, prosvijetljeni, da je vaša ljubav golema (nasuprot nekih "mrzitelja" na ovom portalu)? Ali nije. To je iluzija ljubavi. Mi sad, preko 10 godina kasnije, ispaštamo zbog "bezuvjetne ljubavi" prema Haagu. A Josipović je, zbog svoje "bezuvjetne ljubavi" i nakaradnog shvaćanja pravde, pripremao haške optužnice našim generalima. A onda su ga Hrvati, jer su pali na njegovu sofisticiranost i "prosvijetljeno st", izabrali za predsjednika.
Ne vidim nikakav problem da parafrazirate bilo čije izjave, ili da, božemesačuvaj, optužujem. Ovdje se jednostavno radilo o toliko eksploatiranom istupu V.Š. u Haagu, bezbroj puta ponavljanom na našim televizijama, prenošeno na portalima i iznimno gledanom na YouTubeu da nisam mogao ne zapaziti. U naivnosti svog srca to sam protumačio kao vaš hvalevrijedan pokušaj duhovitosti, ali eto, pogriješio sam. Izgleda da ste sasvim slučajno koristili potpuno iste riječi kao i jedan od poznatijih stanovnika Scheveningena. A zašto ne? Uzmite bilo koje djelo spomenutog doktora znanosti, zamijenite, kako sam to ranije pokazao, ključne riječi i dobit ćete tekst pod koji mirne duše možete potpisati preporoda, kbunjevca i niz drugih naših cijenjenih hakave sugovornika. Jezik nacionalizma je univerzalan, premda siromašan.
Dalje me optužujete da sam 'ograničen', što nikako ne mogu shvatiti drugačije nego kao uvredu, doduše nenamjernu, pa se ne ljutim. Nastavak vaše optužbe je ozbiljniji, mada besmisleniji. Kažete mi da bih 'nepravedno optužio Antu Gotovinu i pustio ga da trune u Haagu'. Definitivno apsurdno, draga dorothy; nikad nisam optuživao (a još manje osuđivao) nikoga; spomenutog generala, uvjeravam vas, nisam ja godinama onemogućavao da se brani, nisam mu pomagao u bijegu niti sam na bilo koji način sudjelovao u njegovom lociranju, uhićenju i transferiranju. Nisam ga smjestio da 'trune' u pritvoru, niti se lomim da ga vadim iz njega. Sve su to radili i rade ljudi koji riječi 'domoljublje' i 'Hrvatska' puno češće rabe nego moja malenkost. Priznajem da sam, prema vašim standardima, potpuno nesenzibilizira n po pitanju spomenutog gospodina, ali mi je lik, posebno u usporedbi s ostalim haškim optuženicima, zapravo – cool. Samo, bojim se da ga već godinama koriste kao žrtveno janje i zgodan marketinški ukras, kad zatreba. Moj stav prema gospodinu Gotovini, premda, kako rekoh, ne pretjerano izražen i senzibiliziran, vjerojatno je pošteniji od stava vladajuće stranke ili tzv. domoljubne desnice.
I, na kraju, dolazimo do izuzetno problematičnog dijela vašeg komentara. Ovo zahtijeva i citat, toliko je nevjerojatno da se ne može tek tako prepričati. Dakle: „Možete vi pričati o rušenju granica u umu i slati nam "prosvijetljene " poruke s raznih strana Hrvatske, ali da nije bilo Gotovine, ne biste imali Hrvatsku. Ne bi mogli mirno popiti kavicu u masi hrvatskih sela niti se brćnuti u plavom Jadranu. Vi na to zaboravljate. I tu se vidi da ste zabrazdili, da niste u dosluhu sa stvarnosti...“ dorothy, jeste li svjesni da ovakvim izjavama vrijeđate sve one tisuće branitelja kojima poručujete da Hrvatske ne bi bilo, usprkos njihovom junaštvu i žrtvi, da nije bilo jednog čovjeka? Već nekoliko puta pokazali ste sklonost idolopoklonstvu , ali ovo je ipak malo previše. Što se tiče mojih kavica i 'brćkanja', uvjeravam vas da sam mirno ispijao kavice po hrvatskim i drugim selima i gradovima, 'brćkao' se u plavom Jadranu i drugim morima i oceanima puno, puno prije nego što sam uopće čuo za gosp. Gotovinu. I sasvim sigurno, to bih radio i da on nije odlučio zamijeniti malo cijenjenu karijeru legionara za skoro božansku misiju stvaranja hrvatske države. Sami ste primijetili da volim ignorirati granice, nisu mi nešto značile one prije kao ni ove sada, a neće ni neke eventualne buduće. Ja svoj svijet gradim sam, uporno i pomalo utopijski, a granice su mu jako, jako fleksibilne.
Nevjerojatno je kakve zaključke možete izvesti i perfidno me optužiti za ignoriranje tisuća branitelja. Samo sam rekla da je Gotovina zaslužan za akciju Oluja i konačno oslobađanje Hrvatske od srpskog agresora. Naravno uz tisuće drugih branitelja. Vaš komentar je ništa drugo nego niski, podli udarac. Ako je to svjetlost koju širite (nasuprot našoj tami), onda pomozi nam Bože.
Drugi dio, o mom brćkanju je krajnje tendenciozan. Možda vama predstavlja zadovoljstvo zamisliti me kako se brćkam, ali ne možete znati radim li to. Ipak, da ne ostane nedorečeno: iako sam rođeni kontinentalac, dinaroid, s rodnim mjestom na oko 1000 m nadmorske visine, od svoje četvrte-pete godine se redovno, eto, brćkam, uglavnom na plavom Jadranu. Ponavljam i priznajem da u toj svojoj mladoj i nevinoj dobi nisam bio svjestan postojanja gospodina Gotovine. Živio sam i brćkao se u blaženom neznanju. Otprilike onako kako to danas rade moja djeca. Oni, neznalice, misle da sam im to ja omogućio. Doduše, postoji mala razlika, sitnica tako reći. Kad sam se ja 'brćkao' u njihovim godinama, smještajni i ini turistički kapaciteti su uglavnom pripadali narodu. Danas su odreda vlasništvo stranaca. Kasnije, kad sam počeo piti kavu, još jednom skrušeno priznajem, često sam to radio po hrvatskim (i ne samo hrvatskim) selima. I gradovima. Radim to i danas. I opet, postoji razlika. Nekad je u tim, beskrajno ljupkim, ruralnim dijelovima Lijepe naše i Lijepih njihovih bilo više ljudi, više veselja i, najvažnije, više djece. Nije to stvar nostalgije, nego demografskih činjenica. I, još nešto – prvi put sam samostalno otišao na more s manje od 17 godina. Autostopom. S djevojkom. Priznajem, čak smo (Sodoma i Gomora!) i noći provodili zajedno, u malom šatoru. Danas ona ima sretan, dugogodišnji i stabilan brak i predivnu djecu, kao i ja. S drugim osobama, naravno. I oboje se s radošću sjetimo tih godina, bez patetike, jednostavno - prijatne uspomene. I, vidite, dorothy, to je bilo prije mobitela i drugih tehnoloških čuda – moji roditelji su vijesti o meni dobijali otprilike kad bih se vratio s mora, obično zajedno s razglednicama koje sam poslao poštom. I nisu se morali brinuti – bio sam pomalo divlji, dugokos i čupav, post-hippy tinejdžer, ali odličan đak i kasnije student; bez sumnje krajnje nesklon autoritetima i pomalo anarhičan, ali u osnovi pouzdan. Danas, kad moj stariji, skoro 20-godišnji sin zakasni s koncerta ili iz disco kluba, zabrinem se. Ne za njegov moral, nego sigurnost. Iako je on daleko mirniji, odgovorniji i manje sklon konfliktima nego ja u njegovoj dobi.
Bila su to druga vremena, dakako. Ali, nemojte molim vas, moje mirno ispijanje kavice i brćkanje vezati uz postojanje jedne, meni prilično daleke, osobe. Bez obzira o kome se radi. Ne odovodim u pitanje njegove zasluge, ali ja sam i dalje ostao nepovjerljiv prema autritetima, svejedno stoje li iza njih oltar, uniforma ili politička pozornica.
"Deliću svatko najbolje govori o sebi dok priča o drugima"
***
Robinson Crusoe je roman Daniela Defoea objavljen prvi put 1719. godine
Roman je izmišljena autobiografija lika po kome roman nosi naslov, engleskog brodolomca koji je proveo 28 godina na dalekom tropskom otoku na kome je doživio razne pustolovine.
Priča je vjerojatno bila nadahnuta stvarnim doživljajima Alexandera Selkirka, škotskog brodolomnca koji je živio nešto više od četiri godine na tihooceanskom otoku koji se zvao Más a Tierra, a kojeg su čilske vlasti 1966. preimenovale u Robinson Crusoe.
Po ovoj knjizi snimljeno je nekoliko filmova.
***
Onaj, kome je ovaj dio namjenjen o Robinsonu, sasvim sigurno će se prepoznati, a kada se prepozna neka prouči sudbinu samoga autora romana Daniela Defoea, ČUDU ĆE SE NAČUDITI.