Vrijeme bitaka, a ne vrijeme sumnji

Tekst uvaženog i poštovanog gospodina Pešorde, u kojem kritički preispituje šanse HRAST-a, objavljen na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća, došao je u pravo vrijeme i na pravom mjestu. U pravo vrijeme zato, jer su sada, godinu dana prije izbora svaki savjet, sugestija, upozorenje i kritika dobro došli i ima vremena da se korisni prijedlozi proanaliziraju i prihvate, negativna razmišljanja isprave, a oni koji sumnjaju razuvjere. A pravo mjesto je zato, jer Portal HKV-a objavljivanjem i kritičkih tekstova pokazuje svoju demokratičnost i domoljubnu širinu i otvorenost za sve koji žele dobro Hrvatskoj. Iskazuje se i kao mjesto gdje se može o svakoj temi otvoreno i pošteno prodiskutirati.

Zato želim dati svoj osvrt na tekst „Je li Hrast uistinu Hrvatski rast?", jer znam da ima dosta dobronamjernih Hrvata koji su još uvijek skeptični i misle kao i gospodin Pešorda da HRAST neće prijeći izborni prag pa se za HRAST ne isplati glasovati. Želim iskazati svoje uvjerenje da nisu u pravu i da je „Hrast uistinu hrvatski rast". Ovo pišem s iskrenim poštovanjem prema gospodinu Pešordi kojeg osobno nisam upoznao, ali cijenim njegove tekstove i javno djelovanje.

Meni se čini da njegov tekst iskazuje mišljenje onih, nažalost mnogobrojnih, Hrvata koji su mnogo bitaka izgubili i „znaju" da će se i ova bitka izgubiti pa misle da je bolje stajati sa strane i poslije reći „zar vam nisam rekao". Oni već izgleda zaboravljaju veliku i veličanstvenu bitku koju smo 1991. dobili, a u sjećanju su im ostale samo bitke u kojima u zadnjih deset godina bivamo poraženi. Zato je važno sada proanalizirati sva iskustva i dobra i loša i pripremiti se za ovu Zadnju veliku bitku.

Zašto HRAST mora uspjeti

Ako ovu bitku, na ovim izborima izgubimo, Hrvatske više neće biti, utopiti će se u nekakvu novu Jugoslaviju pod nazivom Jugosfera, Zapadni Balkan ili nekako slično, uz aplauz EU moćnika, Sorosa i ostalih gospodara svijeta, ali i uz zadovoljan osmjeh Josipovića, Tadića, Vesne Pusić, Mesića i ostalih velikih „Europljana" i „antifašista", HDZ-a, SDP-a i ostalih stranaka. Naravno, za to vrijeme će Hrvati buljiti u TV, gledati Šeherezadu, opsjedati supermarkete, sve više težiti suradnji „u regionu" i polako dolaziti do uvjerenja da u Jugoslaviji nije ni bilo tako loše. Ne znam ima li naroda u svijetu koji je u dvadeset godina prošao taj nevjerojatan put, od naroda koji je 90-tih godina davao život za domovinu i izvojevao nevjerojatnu povijesnu bitku, do naroda tako „ispranog mozga" da je dva puta izabrao Mesića, čovjeka koji je otvoreni neprijatelj Hrvatske i koji je negacija svega što je vrijedno u Hrvatskoj. Gospodari svijeta mogu biti jako zadovoljni, oni su uvjereni da je njihov eksperiment proveden u laboratoriju zvanom Hrvatska, uspio. Misle da su pokazali kako se jedan hrabar, ponosan narod može baciti na koljena i da sada na osnovi tog eksperimenta mogu nastaviti djelovati u velikim zemljama kao što su Irak, Iran, a vjerojatno i Kina. Uvjereni su da im je bilo potrebno samo uložiti mnogo novaca u „svoje medije", kao što su Jutarnji list, Globus, Feral, HTV, Index.hr i slične, koji će razarati sve vrijednosti društva, koji će „ispirati mozak" ljudima, a posebno mladima, tako da se ljudi počnu sramiti svoje Domovine, da treba samo uložiti novac u razne političare, udruge i kompromitirane likove kao što su Mesić i Sanader ili pak neprijatelje Hrvatske od Pusićke do Pupovca, te se osloniti na mrežu UDBA-e i KOS-a. I za dvadesetak godina uspjeh je osiguran.

Zar ćemo im dozvoliti da pobijede?

Zar želimo da se u takvom „novom" društvu, u takvoj Hrvatskoj odgajaju naša djeca?

Samo radi naše djece to ne smijemo dozvoliti, HRAST to neće dozvoliti.

Zašto će HRAST uspjeti

Dosta ljudi je reklo: „Vi ste dobri, ja bih glasao za vas, ali vi nećete proći izborni prag, pa je glasanje za vas bacanje glasova". Takvima treba reći i objasniti: „HRAST će uspjeti i vaši glasovi će pomoći da uspije." HRAST će uspjeti, jer će uvjeriti ljude da „sada imaju za koga glasati", da je sada najbolje rješenje za Hrvatsku, jer su se mnoge stvari posložile, ali i zato, jer će ispravljati greške koje su prethodnici učinili.

Ima mnogo razloga da se vjeruje u uspjeh HRASTA.

a) HRAST će uspjeti, jer je konkurencija najslabija do sada

Sada je pravo vrijeme da se krene u bitku za Hrvatsku. „Velike stranke" nikada nisu bile taklo slabe kao sada. HDZ, SDP, HNS, HSS, IDS i ostali toliko su kompromitirani da su se već počeli svi iskreno gaditi svakom iole normalnom čovjeku. Svaka je rasprava u Saboru, od Proračuna do povjerenja Vladi, imala upravo „fantastičan učinak", jer su ljudi mogli u pravom svijetlu vidjeti svu bijedu, nesposobnost, glupost, prizemnost i nemoralnost naših političara. Za njih bi sada mogli glasati samo oni birači koji su zreli za psihijatra ili oni koji su interesno ili tvrdo ideološki vezani uz neku stranku, a takvi su zreli za Crnu kroniku ili za psihijatarski kauč. I HDZ i SDP su pokazali da njihovi članovi, lideri, ministri i zastupnici nisu sposobni riješiti niti jedan složeniji problem. Njima mediji određuju što će raditi, a najveće im je zadovoljstvo kada mogu zadovoljiti nekakvog i zadnjeg činovnika iz Europske unije. HDZ se nakon Sanadera i punjenja Remetinca tako kompromitirao da se neće još dugo oporaviti, a SDP svi već vide kao stranku koju vode krajnje nesposobni lideri, punu budućih kandidata za Remetinec. Milanović je najuspješniji kada šuti, jer svaka njegova izjava pokazuje da je krajnje nesposoban i to užasava sve poklonike SDP-a. U Zagrebu, gdje imaju vlast pokazuju kako bi vladali u Hrvatskoj - na primitivan način, uz puno korupcije, nesposobnosti i nesnalaženja. Cirkusi oko Gradskog proračuna to pokazuju, a trebamo se sjetiti kako nisu mogli riješiti niti trećerazredni problem kao što je taxi prijevoz u Gradu. To je problem koji se može riješiti za jedan sat, a oni su to rješavali tako da je sto ljudi mjesec dana izluđivalo građane. A da ne govorimo o tome da je gospodarstvo Zagreba svijesno uništeno, da se provodila deindustrijalizacija Grada, da Grad nema nikakvu strategiju razvoja, da je Grad financijski upropašten, da se Gradom upravlja na intelektualnoj razini ljudi koji na Hreljiću prodaju švercanu kinesku robu. Za HNS mogu glasati samo građevinska mafija i tvrdi Jugoslaveni, a njih nikada nema više od 4-5%. HSS se profilirao kao sindikat seljaka koji ucjenjuje državu i sve porezne obveznike i koji zapravo jako šteti i seljacima, ali i cijeloj državi.

Zato ljudi upravo žele i vape za Trećim putem, za nekim koji je drugačiji od svih njih i za koga mogu sada glasovati. U to se područje sada želi ubaciti HSLS, potpuno kompromitirana stranka koju vode bivši skojevski lideri i „vrhunski intelektualci", zapravo uspješna djeca komunizma kojima su Mesić i Tito dalje glavne zvijezde i duhovni lučonoše.

Ne znam kada će se opet ukazati takva prilika, kada će konkurencija biti tako nesposobna, slaba i kompromitirana. Ako sada ne iskoristimo priliku, onda smo stvarno nesposobni.

Kao pravi Treći put mora se profilirati široki hrvatski pokret (kao i 1991.) koji vode nekompromitirani ljudi, koji se bore za obiteljske vrijednosti bliske svima nama, koji su dokazali da vole Hrvatsku i da ima je stalo do njezina opstanka, koji mogu pokrenuti Dobru Hrvatsku, koji mogu okupiti sve ljude koji su zabrinuti stanjem u kome se našlo ovo društvo.

A takav pokret okuplja HRAST.

Za HRAST sigurno neće glasati oni koji glasaju za HNS, Vesnu Pusić i Mesića, razni „jugoslaveni i jugonostalgičari", te tvrda struja SDP-a i vjerna baza HDZ-ovaca, te svi oni koji su imali koristi od dosadašnjih vodećih stranaka. Ali će sigurno glasati „oni koji do sada nisu imali za koga glasati", jer su im se zgadile vodeće stranke, a takvih ima 50%, glasati će oni koji su do sada razbacali svoje glasove na razne male državotvorne stanke, te razočarani HDZ-ovci i mnogi drugi. Za HRAST će glasati oni koje boli, kada vide da se Hrvatska stalno ponižava, da Hrvatska umjesto da napreduje, stalno nazaduje, glasati će oni koji vjeruju u naše sposobnosti, koji žele pridonijeti hrvatskom razvoju, koji znaju da smo sposobni pokrenuti gospodarski rast, koji vjeruju u hrvatski rast.

Kada se to sve zbroji to je jako veliki broj glasova. I zato glas za HRAST neće biti izgubljen glas.

Hrast želi okupljati, a ne razdvajati i ponovno svađati Hrvate. HRAST pokazuje poštovanje prema svima koju su to do sada izlazili na izbore, prema strankama kao što su Jedino Hrvatska i HIP i Volim Hrvatsku i pravaši. Ali želi i naučiti na njihovim greškama, jer oni do sada nisu uspijevali učiniti ništa značajnije. Prema gospođi Ruži Tomašić treba se odnositi s punim poštovanjem, pogotovo prema njezinoj hrabroj borbi protiv narkomafije. Ali pravaši imaju stigmu nekada ugledne, povijesno slavne stranke čiji su se članovi kompromitirali stalnim svađama, stalnim dijeljenjem i neslogom i vrlo slabim uspjehom na izborima. Bio sam šokiran, kada je hrabra gospođa Tomašić, nakon svega što je učinila za svoje sugrađane na Korčuli, izgubila izbore. A jedan od njezinih najuglednijih članova Pero Kovačević je poznat kao „veliki kritičar Bandića", koji se naglo utišao „kupljen" dobrim poslom u Holdingu. To stvarno nije dobra reklama za stranku. Za stranku Jedino Hrvatska se slabo čuje, ona je pod medijskim embargom kao i ostale hrvatske, državotvorne stranke.

b) HRAST će uspjeti, jer je snažan glas organizirane tihe većine

Svjesni smo da će i HRAST biti pod medijskim embargom, ali HRAST ima jednu veliku prednost. HRAST okuplja veliku i snažnu mrežu udruga, hrvatsku tihu, snažnu većinu koja je jako dobro organizirana i koja kada treba pokazuje svoj glas.

Dok je u medijima, pod svijetlom reflektora stalno bila jedna moćna Hrvatska koju čine političari, tajkuni, novinari, korumpirani, nesposobni, pohlepni, nemoralni trećerazredni ljudi, u sjeni se organizirala jedna druga Hrvatska, snažna Hrvatska tihe većine. Je li netko svjestan da udruga Grozd s mladim Ladislavom Ilčićem na čelu, koja se bori za obiteljske vrijednosti ima 40.000 članova, a na izborima to može biti najmanje 80.000 glasova. Je li netko svjestan da je Obiteljska stranka s Ivicom Relkovićem prošle godine, u kratko vrijeme sakupila 200.000 potpisa za akciju More je kopno. Što mislite za koga će glasati ti ljudi koji su svojim potpisima pokazali za kakve se vrijednosti bore. A takvih udruga ima još nekoliko desetaka. Mnoge udruge su okupljene oko Crkve. Što mislite za koga će oni glasati? Jedan veliki dio ljudi svaku nedjelju idu u Crkvu. Što mislite za koga će oni glasati?

Ljudi su počeli reagirati, okupljati se, braniti vrijednosti društva, jer su rekli „Ne želimo da ovakvom društvu kakvo je sada odrastaju naša djeca". Ti ljudi su se pokrenuli.

A ljudi koji se bore za svoje obitelji, za svoju djecu, za svoju Domovinu su nepobjedivi.

A što radite vi ostali? Stojite sa strane, prigovarate, cendrate i govorite „opet ne bumo uspjeli", „ne bumo prešli izborni prag". Umjesto da pitate „Kako se mogu priključiti, kako se mogu angažirati, kako mogu pomoći".

Naravno da ima grešaka u koracima, a gdje to nema grešaka, ali greške se ispravljaju. Pokret ide korak po korak naprijed prema svom cilju i sve je brojniji. HRAST postaje jedna velika zajednica koju povezuju iste vrijednosti i koja želi pobijediti za Hrvatsku, za hrvatski rast..

Uspjet ćemo ovaj put sigurno, a htjeli bismo da uspijemo svi zajedno. Nitko više nema pravo stajati sa strane.

c) HRAST će uspjeti, jer je potisnuo uobičajeni, razarajući ego naših političara

Treba pročitati novu knjigu dr. Nedjeljka Mihanovića „Tuđmanova baština" i vidjeti da pored svih neprijatelja Hrvatske protiv kojih se Predsjednik Tuđman morao boriti, oni čiji su ga udarci najviše boljeli bili „Veliki Hrvati", u početku iskreni domoljubi, od Budiše do Gotovca, koje je njihov preveliki ego tjerao da se u najtežim trenucima svrstavaju protiv interesa Hrvatske. Koliko bi nam svima bilo lakše, koliko bi Predsjedniku Tuđmanu bilo lakše da mnogim Hrvatima njihov ego nije bio važniji od Hrvatske. A kada vidimo s kakvim likovima je Predsjednik bio okružen, moramo mu se sve više diviti da je uspio stvoriti Državu. Čak i sada, kada je bilo dovoljno vremena da se sve karte stave na stol, da dobijemo sve informacije, da nam sve bude jasno, još uvijek se pojavljuju nekakvi čudni likovi od Žarka Domjana, Zdravka Mršića i ostalih, povrijeđenih ega, koji i sad žele dokazivati da bi oni u onim odsudnim trenucima bolje vodili državu. Za nepovjerovati.

I sada je veliki teret nekih državotvornih stranaka ego njihovih lidera koji žele pokazati da su oni jedini koji mogu zastupati hrvatske interese, iako na izborima dobivaju mizeran broj glasova.

Taj je problem HRAST prevladao. U HRAST-u ima mnogo mladih, novih ljudi koji zajedno s uglednim i poznatim osobama predstavljaju Pokret. I predstavljaju novu snagu. Profesori Miroslav Tuđman i Josip Jurčević, daju punu potporu i puni doprinos, gdje god mogu zastupaju HRAST, ali se ne nameću i ne smatraju da bi samo zbog svog ugleda trebali biti lideri i biti u prvom planu. I oni će kao i svi ostali svoje mjesto na listama izboriti na predizborima.

Zato HRAST-u treba vjerovati.

Zato im se treba priključiti.

Pajo Grkčević