Hrvatska se pokrenula

U petak, 10. prosinca 2010., na godišnjicu smrti Predsjednika Tuđmana dogodila su se tri događaja simbolično povezana i važna za razumijevanje vremena u kojem živimo, ali i za oblikovanje naše budućnosti. U popodnevnim satima došla je vijest da je Ivo Sanader uhićen u Austriji, u večernjim satima poslije mise u Crkvi Sveta mati slobode na lijepoj i dobro posjećenoj svečanosti predstavljena je knjiga dr.Nedjeljka Mihanovića „Tuđmanova baština", a u 11. sati tog dana predstavljen je javnosti politički pokret pod imenom Hrast - Hrvatski rast.

Sanader i borba protiv korupcije

Uhićenje Ive Sanadera je potvrda stare mudre izreke koju sam pročitao na Hakave-u «Poslije izdaje, izdajica više nije potreban». Nakon što je, uz oduševljeno odobravanje i podršku ljevice, odradio prljavi posao za svoje nalogodavce i napravio strašnu i dugoročnu štetu Hrvatskoj, gazde su ga odbacili kao staru krpu. Nadam se da nitko ne vjeruje da je on sam, dragovoljno dao ostavku. Nakon što je dao sve od sebe da slomi hrvatsko samopouzdanje i pripremi nas da na koljenima ulazimo u Europu, nakon što je strasno provodio „detuđmanizaciju" i uništio u HDZ-u svaku vezu s Tuđmanovom baštinom, nakon što je uništio HDZ i doveo ga do stanja iz kojeg se dugo neće oporaviti, nakon što je izvršio „intelektualnu kastraciju Hrvatske" i na sva mjesta oko sebe, do zadnjeg šefića u ministarstvima i agencijama postavio ljude bez ikakvog znanja i iskustva koji samo znaju kimati glavom i izvršavati zadatke koje dobivaju od njega i stranih gazdi, a posebno od bulumente trećerazrednih EU konzultanata koji su preplavili Hrvatsku, završiti će u zatvoru kao zadnji kriminalac. Nadam se da će s njime otići i patološki stil vladanja u kome je onome tko je na vlasti sve dozvoljeno. Nažalost, za strašnu štetu koju je učinio Hrvatskoj i našoj budućnosti neće odgovarati, već će se sve svesti na radnje koje spadaju u „crnu kroniku" zajedno sa svim ostalim lopovima i kriminalcima. Nadam se da će uskoro tako završiti i Mesić, jer njih dvojica spadaju u skupinu najmračnijih likova u hrvatskoj povijesti.

Zatvaranjem Sanadera proces borbe protiv korupcije dobio je spektakularne i atraktivne oblike, uz ključno pitanje – koliko je ta borba protiv korupcije iskrena težnja da se „ozdravi" naše društvo ili je to jednostavno jedan od naloga kojima „gospodari svijeta" upravljaju Hrvatskom. Korupcija je pravo zlo našeg društva, naravno i svih ostalih tranzicijskih društava, kod čega niti briselska birokracija nije imuna na to zlo. I svi naši ljudi s pravom podržavaju tu akciju, očekujući da će nakon toga društveni razvoj krenuti naprijed rasterećen tog strašnog tereta i strašnog zla.

Korupcija je tumor koji je zahvatio i vlast i oporbu. Međutim, zanimljivo je da u Remetinec odlaze samo Hdzovi ljudi, a Sdpovci ostaju netaknuti. U javnosti se već zlurado želi stvoriti dojam da HDZ nije politička stranka, već kriminalna organizacija. I ljudima se želi reći: „Vidite tko vam je stvorio državu, bolje da se vratite u Jugoslaviju." Jasno je vidljivo da su se svi mediji, zajedno s HTV-om dogovorili da SDP dovedu na vlast. I divlje „cipelare" HDZ, dok SDP čuvaju koliko god mogu.

HDZ, koji je na vlasti, upravo napadno i brutalno čisti svoje dvorište, a isto tako previše uočljivo ne dira SDP-ovce. Za to su dva moguća razloga:

Prvi mogući razlog - želi se po nalogu izvana u potpunosti uništiti HDZ da se nikada više ne oporavi i da ga se potpuno izbaci iz političkog života zemlje. Kakav god bio, HDZ će uvijek ljude podsjećati na stvaranje hrvatske države, na blistave trenutke pobjede u rat i na velikog predsjednika Tuđmana. Uvijek će biti prisutna opasnost da se jednom u HDZ-u ponovno pojavi čovjek s vizijom i karizmom koji iskreno voli ovu zemlju i da ponovno pokrene Hrvatsku. Zato HDZ treba potpuno uništiti.

Drugi mogući razlog - je vrlo lukav i zasniva se na odličnoj ideji da se sada očisti tumor iz HDZ-a i pred izbore više se nitko neće sjećati niti Polančeca niti Sanadera pa će HDZ čist i oporavljen krenuti u izbore. Po tom scenariju SDP dolazi na red u proljeće i ljeto i ljudi će pred izbore samo slušati o Daimler Bentzu, o riječkim i zagrebačkim korupcijskim temama, o Goranu Štroku, o Viktoru Lencu, o Liniću i s tim će ići na izbore. To mi izgleda vrlo mudro – ali vidjeti ćemo.

Knjiga Tuđmanova baština

Da bismo mogli razumjeti što se to događa i zašto se to događa može nam jako puno pomoći knjiga Tuđmanova baština Nedjeljka Mihanovića. Bliski suradnik Predsjednika Tuđmana u godinama stvaranja hrvatske države daje istinitu sliku tog vremena koju današnje horde ljevičarskih postkomunistički falsifikatora povijesti žele unakaziti. Polako se već zaboravlja u kakvom nevjerojatnom vremenu smo živjeli i najednom se počinje u svijesti ljudi stvarati krivotvorena slika koju su kreirali mediji po „dobroj, staroj" Udbinoj tehnologiji. Zato je svjedočenje jednog iskrenog i poštenog svjedoka povijesti dragocjeno. Akademik Mihanović ne daje samo opis događaja već detaljnu sliku ljudi iz najbliže Predsjednikove okoline i sliku Hdzovih saborskih zastupnika, daje detaljne opise zbunjenih, konfuznih „Velikih Hrvata", poznatih hrvatskih intelektualaca kojima je bolestan ego važniji od nacionalnih interesa, govori o izdajničkom i zločinačkom djelovanju nevjerojatno brojnih prekrivenih i neprikrivenih komunista i Jugoslavena, o državnom udaru koji su u najtežim trenucima, kada se Hrvatska borila za goli opstanak, organizirali Mesić, Manolić i društvo, o mržnji kojom mediji truju hrvatsku javnost, te po starim komunističkim metodama lažima „peru ljudima mozak", detaljno opisuje zlokoban utjecaj raznih Sorosovih plaćenika, britanskih i ostalih obavještajnih službi, raznih zapadnoerupskih diplomatskih skorojevića i ostale klateži, svih onih koje je patološka mržnja ujedinila protiv hrvatske države i naravno govori i o onim neprikrivenim neprijateljima koji su dolazili na tenkovima JNA i kroz velikosrpsku pobunu.

Kada se čovjek svega toga sjeti i kada još o tom vremenu dobije više informacija, mora se diviti veličini predsjednika Tuđmana koji je u takvom neprijateljskom vremenu, okružen takvim suradnicima, a i takvim moćnim neprijateljima, uspio stvoriti državu. Sada je potpuno jasno da nije bilo njega suverene Hrvatske ne bi bilo. Ponovno bismo završili u Jugoslaviji u skladu sa htijenjima i očekivanjima svih oporbenih čelnika, većine „Velikih Hrvata", od Budiše do Gotovca, te ostale hrvatske i strane klateži koja je napadala Hrvatsku. Predsjednik Tuđman mogao se osloniti samo na mali broj iskrenih suradnika, ali i na ogromnu potporu koju mu je dao hrvatski narod. Nažalost, hrvatski narod je ubrzo mnogo toga zaboravio i dva puta jednog Mesića izabrao za predsjednika, što je fenomen kojim će se morati u budućnosti baviti povjesničari, politolozi, sociolozi, ali i psihijatri.

„Staje nam pamet pred pitanjem, koliko je strpljenja, samozatajnosti i razumijevanja Tuđman morao pokazati u toj babilonskoj pomutnji uma i somnambulnoj pustolovini besmislene opstrukcije, te s kakvim se sve protivnicima i političkim mistifikatorima morao sučeljavati, da bi ostvario smisao hrvatske slobode i utemeljio hrvatsku državu......Koliko god se Tuđman trudio da eskivira udarcima najstupidnije političke opstrukcije, nije mogao predvidjeti toliku hipertrofiju neuravnotežene stupidnosti i mongolfijerske osobne taštine koja se očitovala u onim danima dramatične ratne atmosfere.....

Čim se u novoj društvenoj situaciji ideološka ljevica i medijska mašinerija partijski povezala, razbuktala se besprimjerna napadačka kampanja protiv Tuđmana. Pljuštale su opskurne laži, klevete, političke spletke, javne uvrede, koje će razbuktati u buntovan politički ferment. Nikada se u Hrvatskoj nije krenulo u tako silovit otvoreni medijski napad na ljudsku osobnost. Lijevo novinstvo, jugofili, kroatofobi, misionari kulta Titove ličnosti, štrajkbreheri studentskog pokreta iz godine 1971., doušnici i ugušivači „masovnog pokreta" iz razdoblja „hrvatskog proljeća", grobari hrvatskog identiteta i tradicije, dezerteri iz Domovinskog rata, podmukli glodavci hrvatske nacionalne supstancije, Sorosovi plaćenici, agentprovokatori, politički kukavelji i medijski laktaši otvorili su na Tuđmana takvu paljbu koja po kavalkadi najbanalnijih fraza nije zaostajala ni za najprljavijim klevetničkim napisima iz vremena „Deklaracije" ili sa inkvizicijske sjednice CJSKJ iz Karađorđeva.........

Provala mržnje i zajedljivosti napada na Tuđmana izbijala je očigledno zbog toga što je volju hrvatskog naroda u presudnom povijesnom trenutku stavio u pokret i stvorio uvjete za stvaranje hrvatske države koju hrvatska peta kolona i lijevi renegati s nebuloznom jugonostalgijom nikada nisu mogli prihvatiti.

(Iz knjige Nedeljka Mihanovića „Tuđmanova baština)

Zanimljivo je da su i sada ponovno glasni hrvatski intelektualci i „intelektualci" koji žele biti „Veliki Hrvati", a to im, po njihovom mišljenju, daje pravo da sada svima pričaju kako bi oni u ono vrijeme mogli bolje voditi hrvatsku državu, ističu kako se nisu slagali s nekim Tuđmanovim potezima, paradno su davali ostavke, a i sada bi znali sve bolje, naravno bez ikakve odgovornosti. Takvi stalno kritiziraju i katoličku crkvu i biskupe, jer misle da bi mogli voditi Crkvu bolje od Kardinala Bozanića. Ne znam ima li i kod drugih naroda takvih „domoljubnih" likova.

I što imamo sada?

Imamo stranke ogrezle u korupciju u kojima su se sakupili ljudi bez znanja i sposobnosti, karijeristi kojima do Hrvatske nije ni najmanje stalo, stranke koje su nas uvele u tešku gospodarsku, društvenu i moralnu krizu, koji ne znaju riješiti niti jedan problem, već samo slušaju strane gazde. I lijevi i desni nemaju pojma kako naći izlaz iz krize. HDZ misli da će privlačenjem stranih investicija pod svaku cijenu otvarati radna mjesta, bez obzira što je takva politika već upropastila Mađarsku. A koliko je SDP-u stalo do gospodarstva najbolje se vidi iz izjave njihovog lidera Zorana Milanovića, koji je na razgovoru s diplomatskim predstavnicima zapadnih zemalja izjavio je da o ekonomiji ništa ne zna, jer mu to nije bitno.

Na sljedećim izborima u velikoj mjeri moramo poruke poslati do 50% Hrvata koji nisu izlazili na izbore, koji ne žele glasati za dosadašnje stranke, koji žele nove ljude, nova rješenja i koji čekaju pokret što će pokrenuti Hrvatsku.

Hrast – Pokret za uglednu, uspješnu i uređenu Hrvatsku, za novu Hrvatsku

U vremenu u kojem dominira Sanader i korupcijske afere, u kojem su se sve stranke i lijeve i desne potpuno kompromitirale, u kome su ljudi izgubili vjeru sebe i svoju državu, u vremenu u kojem su nam samo ostale uspomene na dane pobjede i stvaranja Hrvatske, stvoren je novi Pokret, koji želi pokrenuti Hrvatsku kao što se to dogodilo i slavne 1991.

U početku, nakon što je na portalima i na HTV-u u Dnevniku 3 predstavljen Hrast, bio sam začuđen da je prema Hrast-u najviše nepovjerenja i najviše nedoumica došlo sa strane komentatora na portalu Hakavea. Komentatori na www.forum.hr i na ww.hrsvijet.net u većini su bili pozitivni i s velikom dobrodošlicom su dočekali Hrast. Nakon teksta gospodina Hitreca kojim je razjasnio nedoumice koje su se provlačile kroz komentare vidim da većina HKVovaca, (osim nekih provokatora), s veseljem dočekuje novi Pokret.

Hrast želi okupiti onu snažnu, tihu većinu dobrih ljudi, onu Dobru Hrvatsku koja je već jako dugo i na izborima i u medijima nadvladana i nadglasana od agresivne manjine koja Hrvatsku vuče u novu Jugoslaviju, kleči pred Europom i razara sve ono u što hrvatski narod vjeruje.

Hrast želi da Dobra Hrvatska nadvlada Zlu Hrvatsku. Hrast iskreno vjeruje u snagu Dobre Hrvatske, u snagu „tihe većine".

Među osnivačima Hrasta, pored ostalih, su udruga Grozd i Obiteljska stranka koji su pokazali odlične organizatorske sposobnosti kada su u kratko vrijeme sakupili nekoliko stotina tisuća potpisa za razne akcije koje se temelje na zaštiti osnovnih ljudskih vrijednosti. Oni okupljaju ljude koji se bore za temeljne vrijednosti društva u kakvom žele da žive naše obitelji i odrastaju naša djeca. Ima li plemenitijeg cilja?

U Hrast-u su i dr.Miroslav Tuđman, dr.Josip Jurčević i Hrvoje Hitrec ujedinjeni oko zajedničkog cilja i još mnogi drugi kojima je iskreno stalo do Hrvatske.

Hrast je otvoren za sve ljude, udruge i stranke koji žele sačuvati Hrvatsku, očuvati vrijednosti društva i naših obitelji, koji žele zaštititi nacionalne vrijednosti i nacionalne interese i graditi hrvatsko gospodarstvo temeljeno na znanju i razvoju, okrenuto izvozu i stvaranju novih vrijednosti kao temelju za stvaranje blagostanja.

Zar to ne zaslužuje da svi zasučemo rukave, ne brundamo i ne prigovaramo sa strane i svi prionemo za ostvarenje zajedničkog cilja, za novu, za uglednu, uspješnu i uređenu Hrvatsku, za Dobru Hrvatsku?

Pajo Grkčević