Pravda u Hrvatskoj

Koliko god puta da smo čuli rečenicu da pravda pobjeđuje, toliko smo se puta i razočarali. Istjerati mak na konac, odnosno dokazati iskrenost i poštenje kao svojstvene elemente pravde kod nas je trnoviti put. Kako izgraditi dobre međuljudske odnose i pritom ostati pri čvrstom moralnom stajalištu, teško je objasniti. Sve dok se bavimo grješkama onih koji su privremeno na vrhu, građanstvo je opet tamo negdje, na marginama. Tek kad postaneš „netko“ ili „nešto“ tek tada se tvoje kompetencije i tvoj rad propituje i kritizira, a što je bilo dosad?

Ljudi smo i griješimo. Neki manji, neki više. Nekima je oprošteno i StavMnogi nisu navikli da im se ne povlađuje, nisu navikli na protupitanje, nemaju vlastitoga stava već se okreću tako da se održe na prijestolju. Gube li ljudi dolaskom na bolji položaj moral ili za one za koje kažemo da su ga izgubili, zapravo ga nisu nikad ni imali? Nisu svi ljudi niti potkupljivi, niti nemoralni, niti lakomisleni, niti neskloni kritiziranju, niti pluralizmu, skloni su pomaganju – i takve neće ni veća moć zavarati. A tko je bio lisica prije, ostaje i poslije.veliko, a nekima nije ni ono najmanje. Mnogi su došli na vrh piramide bez penjanja, postavljeni kao dijete na kahlicu, a tek onda su stjecali svojevrsne reference – kako i tko im ih je stjecao, za dobru lovu lako se prešuti. Neki još uvijek žive živote na principu dinastija, nasljeđuju se pozicije koje nisu privatno vlasništvo, već u okviru države. Tko je bog, a tko je batina? Zna se, ali još uvijek se šuti. Ako ćeš biti glasan, bit će ti još gore.

Što je kod nas vlast, pritom ne misleći na državnu vlast već krenuvši od lokalne, školske pa tako redom. Vlast od najnižih razina kod nekih znači potkupljivost u kontekstu toga da stolica ostane čvrsta. Mnogi nisu navikli da im se ne povlađuje, nisu navikli na protupitanje, nemaju vlastitoga stava već se okreću tako da se održe na prijestolju. Gube li ljudi dolaskom na bolji položaj moral ili za one za koje kažemo da su ga izgubili, zapravo ga nisu nikad ni imali? Nisu svi ljudi niti potkupljivi, niti nemoralni, niti lakomisleni, niti neskloni kritiziranju, niti pluralizmu, skloni su pomaganju – i takve neće ni veća moć zavarati. A tko je bio lisica prije, ostaje i poslije.

Orwell u našem društvu

Nadalje, sve češće se bruji o kompetencijama, ali upravo pod izgovorom kompetencija, a zanemarivanjem istih smanjuje im se vrijednost. Bolji kandidati imaju prednost – tako bi trebalo biti, ali nekako se šapuće da neki rade već i bez završene škole jer eto, nema stručnoga kadra – ili ako zagrebete malo dublje, primijetite čvrstu vezu. Koliko god se poricalo da veza nije kompetencija, u rijetkim slučajevima dokaže se suprotno.

Pravde je uvijek za neke bilo, za neke nije. Izguraj drugog, preguraj sebe! Tako je bilo, tako će biti. Baš kao što je George Orwell u svojoj Životinjskoj farmi naposljetku, nakon brojnih preinaka zapovijedi u korist moćnijih, izbrisao svih sedam i zamijenio ih jednom koja je glasila SVE SU ŽIVOTINJE JEDNAKE, ALI NEKE ŽIVOTINJE SU JEDNAKIJE OD DRUGIH, tako je i u našem društvu. Samo, Orwell je u to vrijeme time kritizirao na jedan alegoričan način totalitaran režim, a pitamo se što time govorimo mi? Pitamo se karikiramo li i mi ili je u našem mentalnom sklopu to doslovno surova stvarnost.

Lucija Fosić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.