Advent danas

Kako smo trenutno u božićnom razdoblju valjalo bi prokometirati komercijalizaciju adventa kao i rasipanje kršćanskim imenima u razne neprimjerene svrhe.

Advent ovdje, advent ondje... Gdje je advent i što je advent? Danas je advent sve samo ne ono što bi Advent2trebao biti u svojem pravom značenju. Komercijalizacija je na svakom koraku, a cijene su, kako se inače uvriježilo nepisano pravilo suosjećanja u to vrijeme, baš suprotne tome pravilu – NEsuosjećajne. Na ulasku u gradove, na kružnom je toku bor, adventski vijenac ili imitacija jaslica. Sve je u znaku Božića – premda mu na prometnicama mjesto nije. Ipak bi vozači trebali biti usredotočeni na promet oko sebe. I tako se i u najmanjem mjestu na karti Lijepe naše pokušava ?Pretvorili smo se u dosljedne sljedbenike crkvenih razdoblja, ali ne i u održavatelje vjerske tradicije. Zašto nam je to postalo teško? Gubitak optimizma, vjere, nezadovoljstvo, neprestano opraštanje grešnicima.. Jesu li i to mogući razlozi?organizirati „Advent u ...“ po uzoru na europske gradove.

Ljudi dolaze, masovno se organiziraju autobusi, turističke agencije cvjetaju... Svi se vesele. Miris kuhanog vina – cimet, limun, šećer. Ma tko bi mu odolio. Kobasica u hrskavom pecivu je najbolja od svih koju ste do Advent3sada je li. Zašto? Zato jer je adventska, a to je „in“. A tek germknedla koju smo preuzeli od Austrijanaca jer mi valjda nemamo dovoljno vlastitih gurmanskih, tradicionalnih jela ili pak nisu dovoljno dobra da bi bili dio europskog adventa. Tek kada nam naplate jednu germknedlu 35 kuna, tako je dobra da nam još jedna zastane u grlu.

Lijepo okićeni gradovi i zadovoljna nasmiješena lica građana jesu potrebna i jesu cilj predblagdanskih dana, no ono što je upitno je gdje je u svemu tome crkva čije je naposljetku to i jedno od crkvenih razdoblja – došašće. Navrati li uopće tko od turista, posjetitelja u katedralu, crkvu, kapelu pa da se taj komercijalizirani i pravi advent transparentno poveže. Nekako poveznice kao da između ta dva značenja adventa nema. Uzimamo samo ono što nam se sviđa, što nas zabavlja; jesti i piti; zabavni sadržaj. Pretvorili smo se u dosljedne sljedbenike crkvenih razdoblja, ali ne i u održavatelje vjerske tradicije. Zašto nam je to postalo teško? Gubitak optimizma, vjere, nezadovoljstvo, neprestano opraštanje grešnicima.. Jesu li i to mogući razlozi?

Vjernicima ne trebaju žaruljice kako bi shvatili važnost ljudske dobrote

Većina građana deklarira se kao vjernici – nije li to razlog za onda tzv. vjerska pravila pristojnosti – ne bi li bilo pristojno barem o blagdanima navratiti u crkvu. To vrlo lako poistovjetimo s drugim primjerima. Ako ste odgajatelj, djeca vas čekaju čak i onda kada vam se ne radi i kada bi najradije uzeli slobodan dan. Tako je i to. Advent je već dugo trošenje i kićenje – izgleda da se tu nešto događa – potrebno je nešto mijenjati i vratiti ljudima vjeru.

Nadalje, razmetanje kršćanskim rječnikom postaje sve učestalije. Članci i članci, brojni članci, a ispod njih komentara – strašnih. Čovjek čovjeku želi zlo, groze se Bogom, Isusom i inim svecima. Želeći nekome zlo i tjerati pravdu na račun „Božje ruke“ ne razlikuje nas puno od počinitelja grijeha, zločina itd. Kako poštenom čovjeku ne treba poznavanje zakona da bi živio pošteno i znao što je ispravno, tako ni vjernicima ne trebaju žaruljice kako bi shvatili važnost ljudske dobrote.

Lucija Fosić

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.